Primjena pčelinjih proizvoda (meda, propolisa, matične mliječi i peluda), apiterapija, sastavni je dio prirodne medicine, pomoć pri liječenju određenih zdravstvenih tegoba, ali valja znati kako se svakodnevnom upotrebom pčelinjih proizvoda u prehrani može očuvati zdravlje i prevenirati bolesti kod ljudi i životinja.
Pčelinji proizvodi zbog svog kompleksnog sastava i sinergijskog djelovanja imaju velik značaj u očuvanju zdravlja te predstavljaju pomoć iz prirode pri liječenju mnogih bolesti. Pripravci koji sadrže med, pelud, propolis i matičnu mliječ sve su popularniji jer njihova upotreba blagotvorno djeluje na organizam.
Pčelinji se proizvodi u apiterapiji ne primijenjuju samo lokalno, već i oralno, što konkretno podrazumijeva aplikaciju putem kože na mjesta gdje je to potrebno. Primjerice, med na rane koje sporo zarastaju, otopina propolisa na gljivične infekcije stopala, kod pojave herpesa, pčelinjeg voska u raznim prirodnim melemima i kremama, pčelinjeg otrova kod reumatskih tegoba, matične mliječi u kremama protiv bora itd.
Važno je naglasiti kako se organizam ne može naviknuti na pčelinje proizvode, pa da oni prestanu djelovati, kao što se to često događa s proizvodima sintetskog porijekla.
Povijest upotrebe pčelinjih proizvoda
Pčelinji proizvodi od davnina poznati čovječanstvu, od najranije povijesti, u gotovo svim civilizacijama svijeta. U prošlosti je med bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali, pčelinji su proizvodi od davnina zadovoljavali različite potrebe ljudi – u ishrani, liječenju i kozmetici. Stari Grci i Rimljani rabili su med za konzerviranje svježeg mesa i divljači. Drevni Egipćani i Grci koristili su ga za balzamiranje umrlih. Poznato je da je krema za lice koju je rabila Kleopatra – sadržavala niz komponenata – među kojima je bio i med. Stanovnici Cejlona čuvali su, pomoću meda, meso svježim i do godinu dana!
Stari Grci, Rimljani, Kinezi i Egipćani koristili su med za zarastanje rana i liječenje želučanih bolesti, pčelinji vosak se kroz povijest koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena – Aristotel ga spominje u svojoj "Priči (govoru) životinja" i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija.
Lokalna primjena propolisa u pučkoj medicini sastoji se u tretiranju rana na koži. Zbog svoje ljepljivosti, propolis je korišten da se zaštiti povrijeđena koža u vrijeme kada još nisu postojali zavoji, pri čemu je njegovo blago antiinfektivno djelovanje još i pospješivalo cijeljenje rane .Velika upotreba propolisa zabilježena je za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899-1902), jer je pokazao odlične rezultate kod zaraštavanja rana.
Alergičari i dijabetičari, oprez!
Primjena pčelinjih proizvoda namijenjena je svima, a ograničenja u primjeni odnose se na osobe koje su alergične na pčelinje proizvode i koje imaju vrlo burne alergijske reakcije (blaže alergijske reakcije poput peludnih alergija čak se mogu spriječiti ili liječiti upotrebom pčelinjih proizvoda).
Konzumiranje meda ne preporučuje se osobama koje boluju od dijabetesa tipa 1 i ovise o inzulinu, dok se kod dijabetesa tipa 2 u dogovoru s liječnikom može koristiti med u ograničenim količinama tj. u malim dozama. Preporučljivo je koristiti bagremov med. Također je bitno naglasiti da je med potrebno otopiti u ustima pa tek onda progutati. To je potrebno zato da enzimi iz sline počnu razgrađivati šećere u medu već u ustima. Treba uzeti u obzir i da količina meda- broj kilokalorija ili kJ mora poštivati dijabetičnu dijetu tj. ukupni odnosno dozvoljeni dnevni unos kalorija.
Med je proizvod medonosnih pčela i biljaka
Po porijeklu može biti od nektara (nektarni med) ili medne rose (medljika).
Nektarni med je dobiven od nektara različitih medonosnih biljaka te može biti unifloran (dominira jedna biljna vrsta npr. bagrem, kesten, lipa, kadulja, metvica, amorfa,repica, suncokret,mandarina,lavanda,ružmarin) ili multifloran (više biljnih vrsta, cvjetni i livadni).
Med ne mora uvijek biti sladak, primjerice kvalitetan kestenov med je gorak, med od nekih vrsta livadnog bilja može biti i kiseo. Djeci se preporučuju slađi medovi kao što su bagrem, amorfa i neke vrste livadnog i cvjetnog meda. Osobe koje ne vole previše slatko preferiraju kestenov ili lipin med, dok pravi gurmani preferiraju sve vrste kvalitetnih medova jer je razlika u mirisu, boji i okusu bezbroj. Primjerice livadni med ima drugačiji okus u različita godišnja doba (proljetna i ljetna livada), u različitim područjima (nizinska i gorska livada), različitim lokalitetima npr. lička livada, panonska livada itd.
Med je biokatalizator tako da je svaki med dobar za probavu. Različitost medova ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu.
Med je gusta higroskopna viskozna tekućina. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije, neovisno o uvjetima čuvanja. U medu je sadržano nekoliko stotina različitih spojeva pa najvjerojatnije iz tog razloga do sada nikome nije uspjelo stvoriti uspješni surogat, odnosno kopiju ove jedinstvene namirnice.
Brojni su autori koji skreću pažnju na izuzetna ljekovita svojstva meda. Pritom ne ističu pojedine vrste, iako neke imaju i svoja specifična djelovanja. Kod meda je bitno da je to produkt pčelinje zajednice kojeg su pčele izradile od nektara prikupljenog u prirodi.
Uzimajte svakodnevno 2-3 žlice meda!
Dnevna preporučena količina meda je minimalno 1 g/kg tjelesne težine, dok se kod pojačanih napora, sportaša, rekonvalescenata, starijih osoba te osoba narušena zdravlja ta količina povećava i do 2 g/kg tjel. težine. To bi značilo da bi mjesečno trebali pojesti gotovo dvije velike teglice (980 g) po odrasloj osobi.
Važno je upamtiti da će organizam daleko uspješnije funkcionirati, ako se ga svakodnevno "podmazivati" 2-3 žlice meda. Izraziti je naglasak na SVAKODNEVNO. Razloga za redovitu upotrebu ima na stotine – zubi i zubno meso će biti zdraviji, probava i stolica redovita, metabolizam uspješniji, najveći organ – koža elastičnija i zdravija, otpornost na viruse, bakterije, alergije se pojačava.