Autoimune bolesti zglobova ubrajaju se među stanja kod kojih pravodobno prepoznavanje i rano liječenje mogu bitno utjecati na tijek bolesti. Za razliku od degenerativnih promjena, ovdje nije riječ o postupnom “trošenju” zgloba, nego o upalnom procesu koji nastaje zbog poremećenog odgovora imunološkog sustava. Upravo je zato važno znati na vrijeme prepoznati simptome koji traže bržu obradu, ali i razumjeti kako danas izgleda dijagnostika i liječenje.
Što sve treba znati o prvim znakovima autoimunih bolesti zglobova, dijagnostici i mogućnostima liječenja, objasnila nam je dr. Nina Kello, specijalistica reumatologije i voditeljica reumatološke ambulante u Poliklinici Sinteza.
Doktorice Kello, kada govorimo o autoimunim bolestima zglobova, o kojim se dijagnozama najčešće radi i po čemu se razlikuju od degenerativnih bolesti poput artroze?
– Najčešće autoimune upalne bolesti zglobova su reumatoidni artritis, psorijatični artritis, aksijalni spondiloartritis te artritis u sklopu sistemskih autoimunih bolesti poput lupusa ili Sjögrenova sindroma. Za razliku od artroze, koja nastaje kao posljedica degenerativnih promjena i trošenja zglobne hrskavice, kod autoimunih bolesti prisutna je aktivna upala uzrokovana poremećajem imunološkog sustava. To se u praksi očituje različitim obrascem boli, ukočenosti i sistemskih simptoma.
Što se događa u organizmu kod autoimunih bolesti zglobova – koji je mehanizam upale i zašto imunološki sustav počinje “napadati” vlastito tkivo?
– Kod autoimunih bolesti dolazi do gubitka imunološke tolerancije – imunološki sustav pogrešno prepoznaje vlastito zglobno tkivo kao strano. Aktiviraju se upalne stanice i citokini koji uzrokuju kroničnu upalu sinovije, a s vremenom i oštećenje hrskavice i kosti. Razlog zašto se to događa nije jedan, već kombinacija genetske sklonosti i okolišnih čimbenika poput infekcija, pušenja, hormonalnih promjena ili stresa.
Tko je najčešće u riziku – postoje li jasni obrasci po dobi, spolu, genetici ili obiteljskoj anamnezi?
– Autoimune bolesti zglobova češće se javljaju kod žena, osobito reumatoidni artritis i lupus, dok su neke druge, poput aksijalnog spondiloartritisa, češće kod muškaraca. Najčešće se pojavljuju u radno aktivnoj dobi, između 30. i 55. godine, ali mogu nastati u bilo kojoj životnoj dobi. Genetska predispozicija i pozitivna obiteljska anamneza povećavaju rizik, ali same po sebi nisu dovoljne za razvoj bolesti.
Koji rani simptomi mogu upućivati na autoimunu upalu zglobova, kako je razlikovati od običnih bolova, prenaprezanja ili degenerativnih promjena te kada je potrebna brza reumatološka obrada?
– Na autoimunu upalu zglobova mogu upućivati jutarnja ukočenost koja traje dulje od 30 do 60 minuta, oticanje malih zglobova šaka i stopala, simetrična bol u zglobovima te umor i opći osjećaj slabosti.
Takve se tegobe često u početku pogrešno pripisuju stresu, iscrpljenosti, fizičkom naporu ili godinama, osobito ako bol nije jako izražena. No važan je upravo obrazac simptoma: upalna bol obično je jača u mirovanju i ujutro, prati je dulja ukočenost, a tegobe se često ublažavaju razgibavanjem. Kod degenerativnih promjena, poput artroze, bol se češće pojačava tijekom dana i s opterećenjem, dok je jutarnja ukočenost kratkotrajna.
Brzu reumatološku obradu savjetujemo kada se simptomi zadržavaju tjednima, kada je prisutno jasno oticanje zglobova, simetrični zahvat više zglobova, noćna bol, neobjašnjiv umor, gubitak tjelesne težine ili povišeni upalni parametri u krvi.
Kako izgleda dijagnostički put: koje pretrage i nalazi najviše pomažu u potvrdi dijagnoze i procjeni aktivnosti bolesti?
– Dijagnoza se temelji na kombinaciji kliničkog pregleda, laboratorijskih nalaza (upalni parametri, autoantitijela), radioloških pretraga poput rendgena, ultrazvuka ili magnetske rezonancije te procjene funkcionalnog statusa bolesnika. Niti jedan nalaz sam po sebi nije dovoljan – ključna je cjelovita klinička procjena.
Kako danas izgleda terapijski pristup – od osnovnih lijekova do biološke terapije?
– Terapija se danas temelji na ranom i ciljanom liječenju. Osnovu čine tzv. konvencionalni antireumatski lijekovi, a kod nedovoljnog odgovora koriste se biološki i ciljani sintetski antireumatski lijekovi. Cilj nije samo smanjenje boli, već postizanje remisije ili niske aktivnosti bolesti i sprječavanje trajnog oštećenja zglobova.
– Životne navike imaju značajnu potporu terapiji. Redovita, prilagođena tjelesna aktivnost, kvalitetan san, prestanak pušenja i upravljanje stresom mogu značajno poboljšati simptome. One ne mogu zamijeniti lijekove, ali mogu značajno utjecati na razinu upale, odgovor na terapiju i kvalitetu života bolesnika.
Pritom je pušenje jedan od najvažnijih negativnih čimbenika. Pušenje je jasno povezano s većim rizikom razvoja reumatoidnog artritisa, težim tijekom bolesti, slabijim odgovorom na terapiju (uključujući biološke lijekove) te bržim strukturnim oštećenjem zglobova. Prestanak pušenja jedan je od najvažnijih nefarmakoloških koraka koji pacijent može učiniti.
Koju biste ključnu poruku poslali osobama koje su tek dobile dijagnozu: koji je prvi, najrealniji korak i što je važno znati da bi se izbjegla pogoršanja?
– Najvažnija poruka je da rana i dosljedna terapija čini veliku razliku. Autoimuna bolest zglobova danas nije isto što i prije 20 do 30 godina – imamo učinkovite lijekove i jasne terapijske ciljeve. Informiranost, suradnja s reumatologom i aktivna uloga pacijenta ključni su za dugoročno dobru kontrolu bolesti.
Pročitaj i ovo:
- Bol u zglobovima: 5 znakova da nije bezazlena – otkriva dr. Nina Kello
- Dr. Nina Kello: „Bol i ukočenost nisu normalan dio starenja – tijelo nam time uvijek nešto poručuje“
- Tihi neprijatelj kostiju: Kako na vrijeme prepoznati osteopeniju i spriječiti osteoporozu
