Stojim tako neki dan pred jednim od onih prodajnih punktova gdje se prodaje nakit u velikom supermarketu i čekam da prodavačica završi razgovor. Čekam kao naručena pizza u koju su zabunom stavili feferone, pa se skoro i ukiselila stojeći. Nikako da ova završi svoj privatni razgovor sa starom poznanicom, glasni i neuvijeni dijalog saderao sva moja čula.
Saznah gdje se ova preselila, koji joj je broj mobitela sada i kada ide na pilates, te zašto u dvorani nema grijanja . Sve to – bez da znam kako se žena zove. Karakteristična situacija u Hrvatistanu u kojoj ćete se naći bilo gdje; u kafiću, u banci, na roditeljskom sastanku, u pekari dok kupujete lažno integralno pecivo. Umjesto formalne i uljuđene ljubaznosti, zapljusnuti će vas valovi brisanog prostora u kojem nema intime ni privatnosti, a ni osjećaja prelaza iz javne u privatnu komunikaciju.
