Pitanje s kojim često počinjem radionice zvuči jednostavno: “Gdje je u ovom trenutku ugodno u tijelu?”
Često nastupi tišina. Pa nelagoda. Pa pogled prema podu. Kao da nismo navikli tražiti ono što je dobro. Kao da nismo sigurni imamo li pravo.
Odrastamo s idejom da užitak dolazi nakon napora, da ga se zaslužuje. Da se prvo mora raditi, dokazivati, patiti – a tek onda možda, ako sve bude po pravilima, dobijemo djelić ugode. Tada ga često konzumiramo potajno, s grižnjom savjesti, ili brzo – prije nego što netko to primijeti.
U tjelesnoj psihoterapiji često se pitamo: Što ako tijelo zna? Što ako je užitak ne samo dozvoljen – već i potreban? Što ako nije slabost, već naš unutarnji kompas?
Privrženost i užitak – isti temelj, različite rane
Na jednoj nedavnoj radionici istraživali smo koliko su užitak i privrženost povezani. I došli do jednostavne, a snažne spoznaje: Ako nisam sigurna da me netko stvarno vidi i želi blizu – kako ću se uopće opustiti? Kako ću se predati ugodi, ako duboko u meni titra stari zapis da veza boli, da bliskost znači gubitak ili da ću morati nešto uzvratiti?
Užici i veze koje stvaramo – zapisuju se u tijelu. I ako smo u najranijim odnosima doživjeli zbunjenost, povlačenje, nepredvidivost, onda ćemo i u odrasloj dobi često sumnjati u pravo na užitak.
Tijelo će se grčiti kad je dobro. Oči će se spustiti kad osjetimo radost. I užitak će pobjeći, jer nemamo kapacitet da ga zadržimo.
Tamo gdje boli – tijelo traži iscjeljenje
U radu kroz pokret, dah i kontakt, možemo se početi vraćati vlastitom živom tijelu. Ne kroz forsiranje, već kroz slušanje. Učiti kako nas ugoda ne gasi – već puni. Kako nas prisutnost u tijelu čini povezanijima. Kako užitak može biti točka povratka sebi, a ne bijega od stvarnosti.
I zato tjelesna psihoterapija nije “samo” terapija. Ona je i put prema prisutnosti. Jer kada možemo izdržati više dobrog u tijelu – otvaramo prostor i za bliskost, igru, slobodu. I često otkrijemo nešto vrlo jednostavno i snažno: Užitak može biti siguran.
Ako te tijelo zove – možda je vrijeme
Radim s ljudima koji su već duboko u radu na sebi, i s onima koji tek počinju. I svi – bez iznimke – dolaze s tijelom koje nosi priču. Ako osjećaš da se u tvojem tijelu još uvijek krije ono nešto: više života, više dozvole, više povezanosti – možda je vrijeme. Vrijeme da uđeš u dublji proces iscjeljenja. S podrškom. Sa znanjem. S drugima koji su na istom putu.
Upisi u novi ciklus edukacije iz tjelesno orijentirane psihoterapije pri CIR Institutu tjelesne psihoterapije su otvoreni. Ako te poziva rad kroz tijelo, odnos, kontakt i dubinu – javi se. Možda je ovo početak povratka sebi.
Rani upisi otvoreni su do 1. srpnja. Upiši se po najpovoljnijoj cijeni.
