Svi smo mi povremeno svjedoci pasivno-agresivnog ponašanja – ili ga možda čak i sami povremeno pokazujemo. Poznat vam je scenarij: osoba koja vas navuče na lažna obećanja, gradi vam nade, ali rijetko ih ostvaruje. Prijateljica na koju ne možete računati ima pregršt izgovora kojima objašnjava svoj nemar.
Član obitelji koji se priprema za neuspjeh, zatim se žali na svoju lošu sreću. Dečko koji kaže da će nazvati za spoj, ali to ne učini dok ne bude prekasno za izlazak. Partner koji tvrdi da je zaboravio pokupiti namirnice, umjesto da objasni da mu se zapravo nije dalo.
Većinu vremena, ‘pasivna agresija je ono što nije učinjeno, više nego ono što jest’, objašnjava dr. Scott Wetzler, klinički psiholog, autor knjige Living With the Passive-Aggressive Man i potpredsjednik Odjela za psihijatriju i bihevioralne znanosti na Medicinski centar Montefiore u Bronxu.
Uzroci pasivno-agresivnog ponašanja
Pasivna agresija nije proturječnost; nije da je netko u jednom trenutku pasivan, a u sljedećem agresivan. Umjesto toga, to je agresija s klauzulom o bijegu, objašnjava Wetzler (‘Nisam to učinio; mora da ste krivo razumjeli’). Ali ne griješite: pasivna agresija je izraz neprijateljstva u odnosima. “Pasivna agresija je način na koji slabi i nemoćni pokušavaju osujetiti autoritet onih koje smatraju jakima i moćnima”, kaže Wetzler.
Često se to događa jer su ljuti, ali ih strahovi sprječavaju da to otvoreno izraze. To može početi u ranom djetinjstvu i razviti se tijekom adolescencije. Neki ljudi to prerastu, ostavljajući iza sebe dok se oslobađaju svoje tinejdžerske tjeskobe; drugi ne i te psihološke sukobe unose u odraslu dob.
Dok se svi u nekom trenutku ponašaju pasivno-agresivno, ono što razlikuje ljude s dugotrajnim problemom jest to što to čine prečesto i u neprikladnim situacijama. Ljudi razvijaju pasivno-agresivno ponašanje kada nisu naučili kako se otvoreno i pošteno nositi s vlastitim agresivnim impulsima ili kada su strogo kažnjeni zbog reagiranja na te impulse.
Prepoznavanje pasivno-agresivnog ponašanja
Ako se često nađete u situacijama ‘nije dobro ako to učinim, nije dobro ako ne učinim’ situacijama s određenom osobom, to je dobar pokazatelj da imate posla s pasivno-agresivnom osobom.
Drugi znak je kada se čini da osoba govori ili radi stvari koje vi doživljavate kao neprijateljske namjere, ali osoba poriče ili skreće te probleme kada se suoči s njima. Pasivno-agresivna osoba neće izravno reagirati na probleme, već će umjesto toga eksternalizirati ili okriviti druge kad god su stjerani u kut.
Kako odgovoriti na pasivno-agresivno ponašanje
Redovito suočavanje s pasivno-agresivnom osobom može biti zbunjujuće i frustrirajuće. Wetzler dijeli primjer žene koja se suočila sa svojim dečkom o tome zašto nikad nije bio dostupan za subotnji spoj. On joj je odgovorio da je previše posesivna, dok je u stvarnosti te večeri izlazio s drugom. Umjesto da priča o svom lošem ponašanju, promijenio je temu na njezinu ovisnost i potrebu – to je klasično pasivno-agresivno ponašanje.
U situaciji kao što je ova, najbolji odgovor je prepoznati pasivnu agresivnost kao oblik neprijateljstva. Upotrijebite iste strategije za postupanje s nekim tko izražava neprijateljstvo na izravniji način, kaže Wetzler: Postavite ograničenja, nametnite ih i budite proporcionalni u svom odgovoru.
Kako prepoznati jeste li vi pasivno-agresivni
Ako mislite da ste možda pasivno-agresivni, pravi način da to saznate je da budete potpuno iskreni prema sebi. Kada se osjećate ljutito ili neprijateljski, odgovorite na te osjećaje iskreno i primjereno. Primjerice, ako vas ljudi često optužuju da ste pasivno-agresivni, dobro promotrite sebe i svoje namjere. Ako ustanovite da vas ljudi izbjegavaju, da ne žele razgovarati s vama ni o čemu kontroverznom i da se čini da se prema vama osjećaju neprijateljski bez ikakvog vidljivog razloga, to mogu biti pokazatelji da pokazujete pasivno-agresivno ponašanje.
Kada potražiti stručnu pomoć
Ako sve što radite stalno izaziva reakcije koje vam se ne sviđaju ili ako vaše ponašanje rezultira ishodima koji na vas utječu društveno, međuljudski, profesionalno ili obrazovno, možda je vrijeme da potražite pomoć, savjetuju stručnjaci. Čak i ako se ispostavi da pasivno-agresivno ponašanje nije uzrok i da nemate klinički dijagnosticirano stanje (kao što je narcisoidni poremećaj osobnosti), razgovor sa stručnjakom može vam pomoći da to riješite.
Ipak, treba imati na umu da je psihoterapija korisna samo ako ljudi prepoznaju da imaju problem te su spremni i voljni raditi na tome. Nažalost, mnogi ljudi s pasivnom agresijom ne priznaju da je to problem i/ili nisu motivirani da ga riješe. Međutim, ako i kada pasivno-agresivna osoba shvati cijenu vlastitog ponašanja i preuzme odgovornost za sebe, psihoterapija može biti vrlo učinkovita.
Pročitaj i ovo:
- Tjeskobni ste? Ova navika može samo pogoršati anksioznost!
- Pasivno-agresivne osobe: Kako ih prepoznati i izaći s njima na kraj?
- Znate li se kvalitetno posvađati?
