Koliko ste puta tijekom ovogodišnjeg odmora duboko udahnuli, uživali u miru vlastitog okruženja i jednostavno ostali ganuti pred prizorima koje je kreirala priroda? Ne samo da može biti pravi melem za oči (i dušu), prirodno okruženje ujedno može nadahnuti i usvajanje nekih lekcija vrijednih pamćenja.
U redu je uzeti pauzu.
Zapravo, ključno. No, ponekad je teško pustiti, zar ne? Popustiti želji da budemo stalno prisutni, uvijek vidljivi, konstantno u toku… To je smiješno. Ništa u prirodi nije stalno – mijenjaju se godišnja doba, životinje odlaze u stanje hibernacije, postoji sezona za rajčice, jagode, šparoge… Priroda uzima vrijeme za sebe, za odmor, da se pojavi cjelovita u pravo vrijeme. A isto vrijedi i za nas.
Ponekad si treba dati vremena.
Malo je tko tako strpljiv kao priroda. Ne sadimo sjeme i vičemo na njega da raste, ostavljamo mu podsjetnike na kalendaru ili štopamo vrijeme u frustraciji. Umjesto toga pustimo ga odradi svoje i proviri kad bude spremno. Možemo mu osigurati pogodne uvjete, ali više od toga nije na nama.
Bez obzira koliki pritisak stavili na sjeme, ono će proklijati kad za to dođe vrijeme. Nije li slično i s nama? Umjesto toga, usredotočite se na stvaranje zdravog okruženja – s ljudima koji su vam istinska potpora i potrebnim emocionalnim resursima (poput inspirativnih knjiga ili videa) – i dajte sebi prostora za rast.
Postoji svijet i izvan tebe.
Nepregledne vode oceana ili žitna polja koja se pružaju u nedogled nekako stavljaju stvari u perspektivu. Jednostavan pogled na ova prostranstva podsjeća nas da postoji svijet i izvan našeg malog mjehurića, pogotovo kad pogledamo u zvijezde te tome dodamo i beskonačnost svemira.
S vremena na vrijeme, vježbaj nesebičnost.
Priroda se pobrinula da ima dovoljno za sve – zašto onda ne bismo vježbali dijeljenje i nesebičnost umjesto gomilanja stvari, novaca, postignuća… Pogledajte samo obilje koje vlada u prirodi – ako ste donijeli naprstak, šalicu ili kantu na obalu mora i uzeli ono što vam je potrebno, i dalje ostaje dovoljno za druge.
Sunce se ponovno rađa.
Postoji li misao tako umirujuća i ohrabrujuća kao ova? Sunce koje se diže i zalazi, pa ujutro ponovno izlazi jedna je od stvari na koje uvijek možete računati, bez obzira na sve. Netko je jednom rekao da su zalasci sunca dokaz da, bez obzira na to što se događa, svaki dan može završiti lijepo. Divna pomisao, zar ne?
A još bolja stvar je što znate da će se za nekoliko sati vratiti. Jer nakon tame, ma kako dugo trajala, uvijek dolazi svjetlost.
Izvor: Greatist
Pročitaj i ovo:
• Ponovno se poveži s prirodom u samo 5 koraka
• Šumske kupke – povratak prirodi za eliminaciju stresa
• Kad priroda liječi: Kako boravak u prirodi može umiriti vaš um?