U današnje je vrijeme prava umjetnost odgojiti uravnoteženo, sretno i zdravo dijete, usmjeriti ga na pravi put i vjerujemo da ćete se složiti kako za roditelja nema veće sreće od one da je dobro „odradio“ taj zahtjevni zadatak. Iako roditeljstvo nosi sa sobom povezanost i ljubav za cijeli život, ali i bezbroj briga i odgovornosti, sve postane još puno zahtjevnije kada se morate suočiti s činjenicom da put vašeg djeteta neće biti lagan.
Bilo da se radi o nekoj zdravstvenoj dijagnozi, poremećaju pažnje, poteškoćama poput disleksije – najveći će broj roditelja učiniti sve da pomogne svom djetetu. A jeste li znali, da osim liječnika, fizioterapeuta, logopeda, psihologa i drugih djeci mogu pomoći i – konji?
Terapijsko jahanje je jedinstveni oblik rehabilitacije koji provode educirani voditelji uz pomoć volontera pri čemu je glavno terapijsko sredstvo ova plemenita životinja. Konjski je hod nevjerojatno sličan ljudskome, a osjećaj koji jahačevo tijelo dobiva kretanjem konja uči jahača kako pravilno pokretati noge i trup, što je od iznimne važnosti za osobe s motoričkim poremećajima.
Primjerice, dijete koje nikada nije hodalo, zbog takvog kretanja konja, lako stekne osjećaj kako samo hodanje izgleda te pokreće mišiće kao da hoda. Mogli bismo reći da je jahanje puno, puno više od pukog sjedenja na konju
Terapijsko jahanje relaksira mišiće i poboljšava držanje tijela
Anamarija Levak, voditeljica Udruge za terapijsko jahanje Don Kihot, objasnila nam je kako svakodnevno svjedoče poboljšanju psihofizičkog stanja kod neurorizične djece, cerebralne paralize, ali i kod autizma, gluhoće, ADHD-a, disleksije, disgrafije i poteškoća u učenju.
"Jahanjem poboljšavamo ravnotežu budući konj u pokretu konstantno zahtijeva da mu se balansiranjem prilagođavamo kontrakcijom i relaksacijom mišića. Spazam mišića koji se često javlja kod djece s motoričkim poremećajima smanjuje se ritmičnim konjskim pokretima, a važnu ulogu u relaksaciji mišića ima toplina konja. Tako neminovno dolazi do relaksacije mišića jer jahanje je, prije svega, vježba za tijelo što često možemo smetnuti s uma jer je jahanje neizmjerno zabavno." – rekla nam je u razgovoru simpatična Anamarija
Jahanje zahtijeva i koordinaciju tijela kako bi konj poslušao jahačev naputak te isto tako pravilno držanje tijela što dovodi do učenja pravilne posture u svakodnevnom životu. Konj na svaku jahačevu akciju reagira što je odličan način za učenje jer iza uzroka neke radnje odmah stiže i posljedica.
Od konja možemo puno naučiti
"Osim uživanja u jahanju, mali jahači mogu isprobati i kako to izgleda brinuti se za konja. Primjerice, kod timarenja je važan izbor četke koju ćemo prvo koristiti na prljavom konju, hoćemo li krenuti od glave ili repa itd., a i sedlanje i uzdanje konja imaju svoj redoslijed čije usvajanje pridonosi razvoju boljeg motoričkog planiranja." – rekli su nam u Udruzi.
U interakciji s konjima događa se da se konj preplaši ili baš ne surađuje te se u tim situacijama jahač uči strpljenju i suosjećanju. Vrlo brzo jahač nauči da ako se on sam ne ponaša primjereno, konj će biti bez kontrole. Vikanje, plakanje ili udaranje uzrujava konja pa jahač uči kontrolirati emocije i prikladno ih izraziti.
Na konju je uvelike zabavnije usvajati različita znanja, ne samo ona o konjaništvu već i predčitalačke i predmatematičke vještine pošto se kod djece učenje događa kroz igre na konju. Isto tako, okulomotorna koordinacija, bez koje su nezamislive mnoge svakodnevne aktivnosti (primjerice pisanje), usvaja se na konju, kao i znanja iz prostorne orijentacije.
Volonterima je prilikom izvođenja sata terapijskog jahanja primarna zadaća brinuti za sigurnost jahača, no oni također pomažu stvoriti opuštenu i podržavajuću atmosferu. Tijekom jahanja, korisnici su u prilici razgovarati s volonterima te na taj način razvijati svoje socijalne i jezične vještine. Interakcija s konjem također pridonosi poboljšanju komunikacijskih i inih vještina, budući da se od očekuje da se prema svojim četveronožnim prijateljima odnosite s poštovanjem, te se tako često pohvali njihovo dobro ponašanje
Dobrobiti terapijskog jahanja su velike:
– razvoj finih motoričkih sposobnosti (sposobnost korištenja manjih mišića, posebice ruku i prstiju)
– razvoj grube motorike (sposobnost korištenja velikih mišića, npr. pri hodanju, trčanju i sl.)
– povećanje snage
– ravnoteža i koordinacija
– socijalne vještine
– osjetilna integracija
-učenje
Udruga DON KIHOT – tri godine nesebičnog rada s korisnicima
Udruga Don Kihot djeluje tri godine i pored provođenja programa terapijskog jahanja i ostalih rehabilitacijskih aktivnosti za djecu s poteškoćama u razvoju, kao i niza akcija i događanja putem kojih se Udruga samofinancira i promovira određene ideje, ciljeve i aktivnosti koje zastupa, Udruga uspješno surađuje i s drugim udrugama.
Spomenut ćemo samo udruge za zaštitu životinja, one za promicanje kulture i kreativnosti, za pomoć ugroženim pojedincima, razumijevanje ADHD-a itd., a volonteri Don Kihota uključeni su u rad najmanje još jedne udruge. ”Najviše mi se sviđa ogromna volja vodstva Don Kihota: mladi ljudi čiji nesebični rad daleko premašuje volonterski angažman količinom uloženog vremena, znanja i mahom dobre volje i vjere da će se uloženo kad-tad isplatiti. Njihova vjera u ljude, volontere i korisnike, zadivljujuća je i zapravo temelj opstanka ove mlade udruge leži na čvrstom međusobnom prijateljstvu.” – izjavila nam je volonterka Udruge Martina Lamot.
Donkihotovski tim, uz članove koji su isključivo volonteri (entuzijasti, zaljubljenici u konje, jahači, prijatelji, povremeni pomoćnici, savjetodavci, moralna podrška, Katice za sve i oni koji naprosto imaju vjere), čine i tri konja: djed Sokol, unuk Feniks i dama Oprah.
Trenutačno donkihotovski program broji 11 malih jahača, sjedište Udruge je u Zagrebu, a imanje na kojemu se provodi rehabilitacijski program u Popovcu.
Udrugu možete kontaktirati na telefon: 098 278 740 ili e-mailom: donkihot@donkihot.hr.
Sponzorirajte konje, pomozite Udruzi Don Kihot
Udruga je isključivo volonterska i neprofitna te je ograničena vremenskim i financijskim mogućnostima. Volonteri su uvijek potrebni zbog povećanja kvalitete i učestalosti terapijskog jahanja, ali i zbog pomoći u provođenju ostalih aktivnosti Udruge.
Donacije su od iznimnog značaja zbog redovnih izdataka poput troškova pansiona i obrezivanja kopita, ali i izvanrednih izdataka, poput nabave nove opreme za jahače i konje te veterinarskih troškova uslijed nezgoda.
Sponzorstvo konja moguće je na mjesečnoj, polugodišnjoj i godišnjoj bazi, a uvelike olakšava rad Udruge: redovni mjesečni trošak za držanje donkihotovskih konja na pansionu iznosi 4500 kuna.
Razveseliti sebe i Udrugu možete kupnjom predivnog kalendara za 2013. godinu sa fotografijama iz same Udruge, a koji se prodaje po simboličnoj cijeni od 50 kn.
Financijsku pomoć Udruzi možete dati putem žiro računa Udruge Don Kihot u Privrednoj banci: 2340009 – 1110409752, a više informacija o samoj udruzi saznat ćete na web stranici www.donkihot.hr. Udrugu možete pratiti i na Facebook stranici.
Svjedočanstva roditelja o djelotvornosti terapijskog jahanja:
"Osim držanja Kristini se popravilo i samopouzdanje! Bavi se aktivnošću kojom se njezini vršnjaci ne bave i jahanje joj omogućava da prevlada osjećaj manje vrijednosti koje joj zbog disgrafije i disleksije njezini vršnjaci ponekad nameću. Tjelesni joj je oduvijek bio slaba točka pa je izvrsno to što je jahanje ustvari sport kojim se bavi. Najvažnija je ipak Kristinina spoznaja o vlastitom napretku i vrijednosti.”
Kristinina mama
”Fran već 10 godina pohađa različite oblike terapije i rehabilitacije, no jedino jahanje doživljava u potpunosti kao igru, zabavu i uživanje pa mu odlasci na tu aktivnost ne padaju nimalo teško.”
Franova mama
”Na početku se Filip bojao konja, a danas aktivnosti poput kasanja i hranjenja konja obavlja k’o od šale. Kontakt koji ostvaruje s konjima i volonterima neprocjenjiv je doprinos njegovoj rehabilitaciji.”
Filipova mama
”Marta je neurorizično dijete s povremenim ispadima bijesa, a starija sestra Magdalena zbog tikova odlazi k psihologu. Jahanje i interakcija s konjima objema su sasvim novi svijet u kojem neizmjerno uživaju. Terapijsko me se jahanje izuzetno dojmilo jer je tako… sveobuhvatno.”
Martina mama
”Tei je jahanje izvannastavna aktivnost kao što je nekome drugome tečaj stranog jezika ili ples. Nakon deset sati jahanja primjećujem da joj je ravnoteža bolja, a pohvale stižu i od učiteljice koja je primijetila pozitivne promjene na tjelesnom. Konji su jako posebni i idealni su partneri u učenju.”
Teina mama
”Svaki segment interakcije s konjem je važan mom sinu – od četkanja i opremanja konja prije početka jahanja do davanja mrkve ili jabuke kao zahvale po završetku susreta. Jahanje mu omogućuje najveću usredotočenost, za što su, osim konja, zaslužne i strpljive i smirene voditeljice.”
Darinova mama