Samoća može biti opasna za vaše zdravlje u jednakoj mjeri kao i pretilost, a sve veći broj ljudi je u opasnosti, izvijestili su autori studije provedene u SAD-u, prenosi portal WebMD.
Vjeruje se da oko 42,6 milijuna Amerikanaca u dobi iznad 45 godina pati od kronične usamljenosti. Društveno povezivanje s drugima smatra se osnovnom ljudskom potrebom, od ključne važnosti za dobrobit i opstanak jedinke. Ekstremni primjeri uključuju dojenčad kojoj nedostaje ljudski kontakt, zbog čega ne uspijevaju napredovati i često umiru, a društvena izolacija ili boravak u samici često se koristi kao oblik kazne, navodi prof. Julianne Holt-Lunstad, profesorica psihologije na Sveučilištu Brigham Young, Utah.
Međutim, sada sve veći dio američke populacije redovito osjeća izolaciju, pokazuju rezultati dviju velikih analiza. U jednoj, istraživači su analizirali 148 studija koje su obuhvatile više od 300.000 ljudi, koje su veću socijalnu uključenost dovele u vezu s 50 posto nižim rizikom od rane smrti.
Istraživači su također analizirali 70 studija koje su uključivale više od 3,4 milijuna ljudi kako bi se utvrdio utjecaj društvene izolacije, usamljenosti i samotnog života na rizik od prijevremene smrti. Zaključak: učinak ta tri faktora bio je jednak ili veći od ostalih poznatih čimbenika rizika, među kojima je i pretilost.
Trendovi koji uključuju samački život te pad brakova i broja djece po kućanstvu uvelike utječu na socijalnu izolaciju i usamljenost, što pak povećava rizik od rane smrti u jednakoj mjeri kao i drugi čimbenici. S porastom udjela starije populacije, očekuje se kako će se učinak usamljenosti na javno zdravlje samo povećati. Sve više država diljem svijeta predlaže da se suočimo s ‘epidemijom osamljenosti’, a izazov pred kojim se nalazimo je što učiniti u vezi s tim, upozorava prof. Holt-Lunstad.
Moguća rješenja uključuju osposobljavanje liječnika za uočavanje socijalne izolacije kod pacijenata te razvijanje socijalnih vještina kod školskih učenika. Također će pomoći socijalna i financijska priprema starijih osoba za mirovinu, dodaje prof. Holt-Lunstad, ističući kako su mnoge društvene veze povezane s radnim mjestom. Jedno od mogućih rješenja je i planiranje stambenih prostora imajući na umu potrebe zajednica, što uključuje lokacije koji potiču ljude na okupljanje, kao što su rekreacijski centri i zajednički vrtovi.
