Proljetno mirisno obilje je za šnjofericu mog tipa krajina iz snova. Volim taj bujni šareni urnebes koji se pretače u zamamne mirisne koktele. Ljubičice, zumbuli, jorgovani, frezije, đurđice, kozja krv… Mirisni niz kao da nema kraja. Jeste li kad pokušali slagati bukete rukovodeći se ne samo vizualnim i kolorističkim preferencijama, nego i kriterijima svog nosa? Pa onda proći jednim udahom u krug oko buketa? Šnjooooffff… Proljeće je bogomdana sezona za uživanje u stvaranju tih efemernih dragocjenosti!
U svoj toj proljetnoj mirisnoj galami postoji točka kojoj se svake godine posebno radujem. To je trenutak kad u skitnjama naiđem na šumsko tlo prekriveno tepihom procvjetane lazarkinje! Ta skromna i mnogima nepoznata biljčica je moj proljetno-ljetni mirisni favorit. Uglavnom se sklanja na sjenovita šumska staništa, ali se ljeti zna razbaškariti i na planinskim proplancima. Bezbroj bijelih cvjetića me uvijek navede na pomisao kako se to noću, možda, s neba na proplanak spustila iskričava mliječna staza. Da se malo odmori i predahne od osvjetljavanja nebeskih puteva. A onda su se neki dijelovi u praskozorje zaboravili (ili odbili?) vratiti na nebo…
Lazarkinja ne očarava mirisom odmah. Treba pričekati da se biljka počne sušiti. Tada poprima opojni, slatki miris netom osušenog sijena, praćen dalekim odjekom mirisa vanilije. Nekad su se girlande lazarkinje vješale u crkvama i domovima, prostor se osvježavao rastresanjem biljke po podu, njome su se punili madraci, svežnjiće se stavljalo u ormare, među posteljinu. O tome koliko je biljka bila cijenjena u ranijim vremenima svjedoči podatak da je engleska kraljica Elizabeta I poklanjala stručak lazarkinje osobi koju je željela obdariti posebnom kraljevskom milošću.
U potpourrijima za aromatiziranje prostora osušena lazarkinja služi kao dobar fiksativ na koji se s povjerenjem mogu nasloniti svi ostali mirisni sastojci. Uobičajeno ju se miješa s ružinim laticama i cvjetovima lavande, ali će se miroljubivo uklopiti i nenametljivo podržati svako dostupno mirisno društvo. A u kombinacijama materijala za punjenje biljnih jastuka je naprosto neizostavna.
U pripremi proljetne bole, okrepljujućeg napitka bez kojega ne volim da mi promakne proljeće, sve može biti proizvoljno. Svi sastojci se mogu birati prema prigodi, materijalnim mogućnostima i slobodnoj volji, ali ako u njoj nema svežnjića lazarkinje (za pravi rezultat ranije ubranog i odstajalog u šećeru) – ništa od bole.
A strpljivo pripremljena tinktura lazarkinje je perla u paleti svakog prirodnog parfimera/ke. Mirisni joj se profil u dobroj mjeri preklapa s profilima apsoluta tonke i lavande. Ako je, u poređenju s njima, slabija u puderastoj komponenti, jača je u mekanoj voćno-mednoj noti. Sposobnost povezivanja biljno-začinskih, cvjetnih i drvenastih nota joj je izuzetna, pa ju je moguće utkati u široku paletu parfemskih kategorija. Kao što u prirodi temeljito prekriva tlo, tako u parfemima može služiti kao delikatna i nježna podloga finim, elegantnim i zavodljivim mirisima.
Uživajte u proljetnim mirisnim avanturama!
Ne berite brigu – uberite bilje!
