Da na mladima svijet ostaje dokazuje Mate Bašić, vrijedan student zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, sportski fanatik i suosnivač novog sporta naziva bjot. Ugrubo rečeno, bjot je spoj rukometa, košarke i američkog nogometa s postojećim pravilnikom i Udruženjem. Iako je prvenstveno nastao iz dobre zezancije, Mate na njega gleda kao na prototip stvaranja drugačijeg pogleda na amaterski sport. Da je riječ o legitimnoj aktivnosti dokazuje i činjenica da će uskoro biti djelom aktivnosti na satovima Tjelesne i zdravstvene kulture u sklopu Fakulteta političkih znanosti. Naravno, mogu ga igrati i svi drugi, a u nastavku saznajte gdje i kako.
Predstavi nam se – tko je Mate Bašić, čime se baviš i koja je tvoja uloga u svijetu bjota?
– Bašić Mate je Vrgorčanin. Ako to odmah ne spomenem, riskiram kompletno otuđenje u mistu, a to mi nikako nije cilj (smijeh)! Osim toga, Mate je i zagrebački student, sportski fanatik i suosnivač bjot projekta te prvi predsjednik Bjot udruženja – udruge koja je u prosincu napunila prvu godinu postojanja. S obzirom na to da sam na zadnjim godinama faksa (čitaj: u procesu ispisivanja diplomskog rada), dane uglavnom provodim aktivno usavršavajući bjot, kao i radeći u jednoj od zagrebačkih knjižara.
Ispričaj nam ukratko povijest nastanka bjota. Kako je i kada nastao? Tko je sve sudjelovao u njegovom osnivanju?
– Još si od srednjoškolskih dana volim tepati kako je bjot nastajao u fazama. Definitivno su prvi koncepti, premda miljama drugačiji od finalnog produkta, već tada bili zapisivanima na papiru. Tijekom prvih godina studentskog života bivali su dorađivani do mjere kad sam ih napokon imao srca podijeliti s onima voljnima slušati moje apstraktne nebuloze (smijeh). Na tome sam im vječno zahvalan!
Na kraju je ispalo da su ti isti bili voljni i fizički potrčati. Sve se jednostavno zakotrljalo kroz dobru zafrkanciju. Doduše, pretpostavljam kako to sve skupa ima puno dublje izvorište. Mislim da su svi uključeni – na ovaj ili onaj način – u biti razočarani sa sportom i postulatima njegova djelovanja u Hrvatskoj te da na bjot gledamo kao na kakav prototip stvaranja drugačijeg pogleda na amaterski sport.
A vremenski gledano?
– Vremenski gledano, trenutno pričamo o nešto više od tri godine aktivnog rada. Doduše, ne nužno onog vidljivog na terenu. Stvaranje nečeg novog ovakvog tipa dugotrajan je proces, a pandemija, potresi ili pak svakodnevne studentske obveze dobrano su utjecale na taj proces.
Svakako mislim da smo na dobroj putanji. Udruga je osnovana, okuplja se potrebna kritička masa… Vjerujem kako kroz par godina bjot uistinu može postati samoodrživ, alternativni studentski sport – dokaz zajedničkog znanja, altruizma i kreativnosti.
Kako se uopće igra bjot, koja su mu pravila?
– U svojoj srži bjot je jednostavna igra. Riječ je o momčadskoj igri (sedam igrača po jednoj momčadi) koja se igra na terenu kvadratnog oblika. Cilj igre je zabiti zgoditak, odnosno poentirati bacanjem lopte kroz jedan od tri obruča, svojevrsna koša.
Sami su obruči postavljeni na sredini igrališta, omeđeni kružnicom kao radijusom kretanja igrača na terenu (čitaj: rukometni šesterac). Poput nogometa se igra na travnatoj površini, a poput ragbija se igra s fizičkim kontaktom. Poput košarke i rukometa, napadačke akcije se svode na dinamičnost kretnji i timski rad.
Kako je izgledao proces utvrđivanja pravila? Jesu li nastala organski ili ste morali dugo razmišljati?
– Uglavnom je to proces zapisivanja, raspravljanja i testiranja niza banalnosti. Neke stvari, naravno, dođu organski, a nekih se jednostavno ne sjetiš dok na njih ne nabasaš. Primjera radi, na jednoj od prvih sesija lopta je momku ispala iz ruku, zakotrljala se i stala nasred igrališta. Uslijedila je dorada pravilnika jer nikome nije palo na pamet da će se tako nešto dogoditi, a događa se konstantno.
U početku su promjene znale biti znatno radikalnije – par puta izostaneš s treninga i već moraš ponovno hvatati neka pravila. No to je takav proces. Danas, nakon gotovo tri godine ispisivanja prijedloga za nova pravila i dorade starijih uz bezbroj ispijenih kava mogu reći kako je taj problem apsorbiran. Pravilnik postoji, igra ima i glavu i rep, a Udruženju predstoji da je konkretno prezentiramo javnosti.
Kako ste se odlučili na ovaj naziv sporta – zašto baš bjot? Jesu li neka druga imena bila razmatrana?
– Bjot kao naziv proizašao je iz dalmatinskog, zavičajnog izraza škambjot. Sam pojam označava poletnost, pokretnost, dinamičnost, mot… U procesu traženja pojmovlja koji se mogu iskoristiti kao naziv sporta po kakvim opskurnim portalima, naletjeh na škambjot. Premda skeptični, odlučili smo skratiti pojam u bjot jer je zazvučalo dovoljno interesantno, u istom trenu i strano i domaće.
Tijekom nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. i jednog od brojnih dobrih paseva koje je Luka Modrić dijelio po terenu načuli smo barbu kako kaže da je „Modrić baš škambjotan igrač“. To je bila potvrda koju smo trebali! Škambjot je preuzeo ulogu filozofije iza igra, a bjot se uvriježio kao naziv te igre.
Koje procese i faze mora proći nova sportska disciplina da bi bila prepoznata i afirmirana? U kojoj je fazi bjot sada?
– Bjot službeno nije sport već hobistička igra. S te, tehničke strane, jednaki smo osnovnoškolcima na nogometnom igralištu ili pak zumbi u lokalnom parku. Na cijelu priču uvelike utječu zakon o sportu kao i dodatni propisi. Primjerice, u Hrvatskoj se sportom smatraju isključivo one igre priznate od strane Hrvatskog olimpijskog odbora.
Kako bi dobili to priznanje treba ispuniti niz uvjeta (primjerice određen broj igrača i/ili trenerskog osoblja, najmanje pet godina aktivnog natjecanja, itd.). Stoga, i sama udruga jest hobističke prirode.
Jeste li se susreli s nekim teškoćama?
– Što se tiče poteškoća, ne mislim da smo se susretali s nečim neočekivanim. Većinom se to sve svodi na državnu birokraciju i mnogobrojne papire ili pak koji duži razgovor o igri. Bez da je zaigraju, dosta ljudi u startu ima problema s vizualiziranjem same igre. Svakako, tako nešto je i očekivano, ali i tu vjerojatno leži dio čari. Pojedinci koji aktivno sudjeluju na treninzima, raspravama, panelima od temelja stvaraju nešto novo, svakom svojom idejom doprinose finalnom obliku cijelog projekta.
A kako izgledaju treninzi bjota?
– Ne razlikuju se previše od treninga bilo kojeg drugog timskog sporta. Red prozivki, red timskog zadirkivanja i kompetitivnosti. Red istrčavanja, izbijanja, dodavanja i red opuštanja uz pivu nakon termina. Možda i pokoja isparana majica ili promašena očigledna prilika. Tkogod je bar jednom u životu bio na bilo kakvom treningu, vjerujem da bi i kod nas brzo pohvatao sve konce.
Što je po tvom mišljenju najzahtjevniji dio bjota? Kakav set vještina traži i razvija?
– Teško mi je objektivno govoriti o zahtjevnosti igre, osjećam se kao netko u konfliktu interesa (smijeh). Načelno, igra je jako jednostavna. Osnovna pravila se u svega par rečenica mogu dovoljno dobro pojasniti, a s druge strane postoji manevarski prostor unutar kojeg se jedan igrač može istaknuti naspram drugog. Ipak, najzahtjevniji faktor jest vrlo vjerojatno i onaj za bjot najspecifičniji – bjot je cirkularna igra.
Obruči na koje se postiže zgoditak su u samom središtu igrališta, a igrač s loptom kruži oko tog središta. Radi se poprilično osjetnoj promjeni, uspoređujući s nizom popularnih svjetskih sportova. Samo kretanje na terenu stoga zna biti problematično za savladavanje. Nije komplicirano, samo je drugačije.
Koristi li bjot neke nove tehničke termine i izraze? Ako da, koji su to?
– Koliko se god trudili koristiti redom već ustaljene termine u rječnicima ljubitelja sporta, ipak ima noviteta. Jednostavno ih igra zahtjeva. Radilo se o pop pasu, gušenju ili čišćenju lopte ili pak igračkom rolama na terenu. Koliko god možda nespretno zvuče na prvu, it’s pretty straightforward – rekla bi braća Amerikanci (smijeh).
Najbolji primjer je možda otključavanje prostora kružnice. Isto pretpostavlja legalan ulazak u navedeni prostor od strane pojedinca koji u skoku hvata cepelin pas. Ideja je da doskače unutar prostora i time svim igračima na terenu “otključava“ igru u središtu igrališta. Zvuči apstraktno, ali se u biti radi malko modificiranoj verziji jedne od većih rukometnih atrakcija.
Za koga je bjot predviđen, odnosno, kome će se svidjeti? S kojim bismo ga sportovima mogli usporediti? Je li prilagođen potpunim početnicima bez kondicije?
– Ciljana su publika, ako se tako mogu izraziti, svi oni ljubitelji sporta, sportski rekreativci i fanatici. Svi sadašnji ili bivši nogometaši, košarkaši, rukometaši, ragbijaši, odbojkaši… Svi oni voljni zaigrati, dati inpute i savjete, aktivno sudjelovati u stvaranju nečeg novog. Nečeg unikatnog i drugačijeg. Što se toga tiče, stvarno su svi prihvaćeni neovisno o visini, težini, spolu, kondiciji, spretnosti. Na kraju krajeva, kondicija, spretnost i učenost u igri se oštre iz dana u dana. Volja i zainteresiranost je temelj svega.
Ako me tražite konkretnu usporedbu, rekao bih da ima puno elemenata koji su slični već ustaljenim sportovima. S druge strane, ima i onih koji su unikat i specifični za bjot. Ipak, iskoristit ću opis poznanika koji tvrdi kako je bjot rukometna košarka. Osobno bih spomenuo i dozu ragbija i/ili američkog nogometa, no to je možda i doza profesionalne deformacije (smijeh).
Čuli smo da će bjot od idućeg semestra biti dostupan kao izborna aktivnost za odradu satova Tjelesne i zdravstvene kulture u sklopu Fakulteta političkih znanosti. Kako ste došli na tu ideju? Kako je tekao proces prijave bjota kao aktivnosti za tjelesni?
– Da, postajemo dijelom one grupacije izbornih aktivnosti za odradu satova Tjelesne kulture pri Fakultetu političkih znanosti. Cijeli proces je tehnički prošao poprilično jednostavno. Fakultet političkih znanosti je matični fakultet nizu članova Udruženja, stoga je s profesorom Gordanom Jankovićom zaista bilo jako jednostavno dogovoriti cijelu priču. Tehnički, ideja je već neko vrijeme na papiru, samo je čekala da nađemo igralište na kojemu možemo bez problema održavati predviđene termine.
Kroz listopad 2021. nam je MO Špansko-jug dodijelio adekvatan prostor, a profesor Janković bio od velike pomoći po pitanju fakultetskih tehnikalija. Definitivno se zauzeo za nas, na čemu sam mu zahvalan, a na nama je sad da ga ne razočaramo! Svakako, ovo je velik korak za bjot kao igru – na velika vrata se predstavljamo studentskoj populaciji.
Uistinu se veselim i nadam kako ćemo već sljedeće godine proširiti broj fakulteta s kojima surađujemo. Naravno, sve studente/studentice Sveučilišta u Zagrebu pozivam na treninge! Pripremamo aktivnu proljetnu sezonu. FPZG-ovci su pak trenutno jedini kojima službeno možemo iste dolaske i zapisati.
Što tebi predstavlja bjot?
– Iskreno, od svih dosadašnjih pitanja ovo mi je možda najteže. Najlogičnije bi bilo bjot doživjeti kao hobi no kako ga kategorizirati kad svaki dan provedeš par sati ispisivajući dokumente, koncipirajući ideje, surfajući netom u potrazi za adekvatnim dresovima?
Mislim da svoj odnos s bjotom mogu opisati kao zdravu opsesiju i vjeru da je moguće promijeniti neke stvari u funkcioniranju i doživljavanju sporta u Hrvata. Bjot je nukleus oko kojeg sam upoznao cijeli niz izvanrednih ljudi. Bjot je škambjotan. Poletan je, proizašao iz dobre atmosfere i zafrkancije, a teži široj priči od pukog dodavanja loptom.
Imaš li omiljenu uspomenu povezanu s bjotom ili anegdotu s treninga koju bi htio podijeliti?
– Zvuči bar blago patetično, ali sve. Sve uspomene su mi jako drage, od prvih konceptualnih treninga gdje nas se svega trojica, četvorica smrzavamo u parku ispred mamutice do anegdote s pravilima koju spomenuh nešto ranije. Ipak, kao meni osobno možda najveći highlight istaknuo bih prvi bjot trening kojeg nisam ja organizirao.
Čitajući dogovore oko satnice, prijevoza opreme i pripreme terena, dok ja sjedim petstotinjak kilometara od cijele priče – osjećao sam se sretno kao malo dijete. Mislim da sam tog trena osvijestio da stvarno kotrljamo interesantnu priču.
Gdje se naši čitatelji mogu početi baviti bjotom? A gdje ga fanovi bjota mogu pratiti?
– Gotovo smo svake nedjelje aktivni, a nalazimo se na već spomenutom travnjaku uz teren NK Španskog u jutarnjim terminima. Naredno proljeće ćemo napokon prakticirati i u potpunosti otvorene treninge. Svi događaji, informacije su nam na društvenim profilima.
Naravno, ako se netko ne želi samo pojaviti, može nas kontaktirati na Instagram profilu i na Facebooku. Oni sramežljiviji mogu solo čitati o bjotu na internetskim stranicama bjotofficial.com. Zaista imamo velike planove za budućnost. Eto, ako mi je to završna riječ – pozivam sve kojima je ovaj članak bar malo zagolicao maštu da nam se jave, prate i zaigraju bjot!
Pročitaj i ovo:
- Ćamila Mičijević: “Kada nisam u ulozi rukometašice, trudim se izgledati ženstveno, a moda me dodatno ispunjava”
- Mijo Matić: “Vjerujem da se u životu sve događa s razlogom i s ciljem osobnog razvoja”
- Dean Kotiga: “Život influencera je mnogo teži nego što se to može činiti”
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
