Karmelićanska vodica, na francuskom poznatija kao ‘Eau de Melisse des Carmes’ , na njemačkom kao ‘Klosterfrau Melissengeist’ – na svim je tim jezicima, osim na našem materinjem, dobila naziv i po karmelićanskom redu, ali i po njenom glavnom sastojku – matičnjaku (Melissa officinalis). Smatra se kako su original ove vodice načinile pariške časne sestre Karmelićanke (ili pak fratri Karmelićani, prema nekim autorima) još u 17. stoljeću.
Jasno je kako do recepture iz 17. stoljeća nismo mogli doći, ali smo zato pretraživanjem naišli na nekoliko zanimljivih receptura koje bi mogle biti najbliže originalu. Naravno, internet je prepun “originala” Karmelićanske vodice, jer mnogi tvrde da su baš njihovi preci došli u posjed originalne recepture, ali tek rijetki imaju i minimum minimuma dokaza za svoje tvrdnje.
Primjerice, veliki proizvođač ovog pripravka – l’Eau de mélisse des Carmes Boyer tvrdi kako ju je prvi načinio jedan liječnik te da su je, temeljem njegove recepture, pripravljali bosonogi Karmelićani u jednom francuskom samostanu. Dvjesto je godina receptura bila tajna, sve dok nije, tko zna kojim putem došla u ruke obitelji Boyer and Renouard-Larivière – koja je i danas na isti način pripravlja.
U svojoj recepturu, Boyerovi upotrebljavaju 14 ljekovitih biljaka i 9 začina koji im stižu sa svih strana svijeta. I u ovoj recepturi, naravno, prednjači matičnjak, ali se tu mogu naći i anđelika, mažuran, jaglac, ružmarin, kadulja, lavanda, pelin, primorski vrisak, kamilica, limunova korica, dragušac, đurđica, timijan, korijander, kora cimetovca, muškatni oraščić, klinčić, anis, komorač sandal i srčanik (Gentiana lutea).
Receptura je, kako se vidi iz njenog sastava, izrazito složena i ne pokušavajte je napraviti sami jer bi vaš pokušaj mogao završiit kobno – đurđica u svom sastavu ima kardiotonične heterozide, glikozide, koji mogu dovesti do zastoja srca i posljedično smrti.
S drugim vas povijesnim podacima nećemo zamarati, ali naišli smo na toliko oprečnih podataka da nam se zavrtjelo u glavi i pomislili: Ako sami Francuzi nisu uspjeli raspetljati klupko Karmelićanske vodice, mi nećemo niti pokušavati. Ipak, treba reći da se u povijesti Karmelićanska vodica koristila kao panaceja – lijek za sve, ali mi ćemo je preporučiti, vezano uz njen sastav – kao blagi digestiv i nježno sredstvo za smirenje na koje bi se svakako bilo dobro ponovo podsjetiti.
Karmelićanska vodica – Receptura 1
1 litra 30%-tnog alkohola
165 g osušenih vršnih dijelova matičnjaka u cvatu
40 g limunove neprskane korice
5 g korijena anđelike
Macerirati 2 tjedna te potom dodati:
65 g ploda korijandera
12.5 g muškatnog oraščića
12.5 g kore cimeta
1.5 g klinčića.
Macerirati sve zajedno još tjedan dana te potom procijediti ili, prema većini autora koji pišu o Karmelićanskoj vodici – destilirati.
Karmelićanska vodica – Receptura 2
Za ovu se pak recepturu na više mjesta tvrdi da bi mogla biti najbliža izvornoj karmelićanskoj recepturi. Pronašao ju je u bilježnici svog djeda farmaceut Baudot početkom devetnaestog stoljeća dok je studirao u Parizu. No, nekako slutimo da je i ova receptura daleko od originala.
1 litra dobrog bijelog vina
1 litra rakije (loze)
3 šake svježih, cvjetajućih vršnih dijelova matičnjaka
30 g kore limuna
30 g muškatnog oraščića
30 g sjemenki korijandera
30 g klinčića
30 g cimeta
Sve se pomiješa u velikoj staklenoj boci širokog grla, ostavi 24 sata uz povremeno miješanje te potom destilira. Budući rijetki od vas imaju kotlove za destilaciju – ostaviti ćemo ovaj pripravak da odstoji dva tjedna i nakon toga ćete Karmelićanski vodicu filtrirati kroz filter papir, uliti u tamnu bocu i, budući da ima dosta alkohola – mudro koristiti.
