Budući da nam je stiglo hladnije vrijeme i krenula je sezona kihanja, šmrcanja i kašljucanja, bilo bi dobro da se oboružate zalihama sljezova. Sljezovi, bijeli i crni, Althea officinalis i Malva silvestris, svakako zaslužuju mjesto na polici svake obiteljske zelene ljekarne jer je suh i nadražujući kašalj čest, vrlo dosadan i iscrpljujući pratitelj brojnih dišnih infekcija.
Kod suhog kašlja, za razliku od produktivnog, potrebne su nam biljke koje će ga umiriti i neće ga dodatno poticati, a tu ulogu komotno možemo prepustiti sljezovima jer je njihova višestoljetna tradicijska upotreba odavno potvrđena i vrlo ozbiljnim istraživanjima. Polisaharidne sluzi, sastavni dio sljezova, djeluju protuupalno i oblažu sluznicu, pa se sljezovi mogu koristiti kod većine respiratornih infekcija, nadražene sluznice usta i ždrijela, probavnog trakta, gastritisa kao i kod upala kože.
Sljezovi su poznati i po tome što se propisuju i u pedijatriji te će pedijatri često roditeljima preporučiti ukapavanje macerata sljeza u šmrkave, male nosiće. Po postotku sluzi u sastavu prednjači korijen bijelog sljeza koji je ima otprilike 10-15% što mu daje prednost pred cvijetom crnog sljeza, kao i listovima crnog i bijelog sljeza koji se također koriste u čajevima za ublažavanje kašlja, sami, ili u kombinaciji s divizmom, majčinom dušicom, anisom, sladićem, komoračem, podbjelom, trpucem i islandskim lišajem.
Korijen bijelog sljeza priprema se uvijek kao macerat s hladnom vodom, kako bi se očuvalo djelovanje sluzi, i to tako da se velika žlica korijena bijelog sljeza prelije s 200 ml vode i ostavi stajati barem 2-3 sata dok sluzi ne nabubre. Potom se procijedi, lagano zagrije na temperaturu ugodnu za pijenje (ne preko 50°C) i pije u malim gutljajima kod kašlja i nadraženosti grla.
