Ako primjećujete da su vam ruke, čak i ljeti, mnogo hladnije od ruku osoba s kojima ste svakodnevno u doticaju ili ako pak nosite zimske čarape čim se temperatura spusti ispod 15 °C, a prsti na rukama i nogama pritom promijene čitav spektar boja – od ružičaste i ljubičaste do plave i bijele, zapitajte se patite li možda od bolesti hladnih ruku i nogu ili nekog drugog poremećaja povezanog s ovim simptomima.
Poremećaj rada srčano-krvožilnog sustava
Većina bolesti koje bismo mogli svesti pod zajednički nazivnik bolesti hladnih ruku ili nogu nastaju kao posljedica poremećaja rada srčano-krvnožilnoga sustava, što se posebno odražava na lokalnu cirkulaciju krajnjih dijelova tijela, osobito prstiju. Ako imate neke od navedenih simptoma i vaše se sumnje pokažu opravdanima, potražite pomoć na vrijeme jer se većina ovakvih stanja može spriječiti i liječiti.
Najprije razmotrimo o kakvoj se patologiji radi. Hladnoća okrajina, osobito prstiju, zbog smanjenoga dotoka krvi u dotične dijelove tijela obično nastaje na dva načina: vazokonstrikcijom i vazokluzijom. Vazokonstrikcija je mehanizam sužavanja krvnih žila koji dovodi do promjene lumena i smanjenog promjera zbog kontrakcija sićušnih glatkih mišića u stijenci žile, što uzrokuje smanjenje dotoka krvi. Vazodilatacijom se stijenke žila opuštaju te se lumen širi i tako se posredno regulira dotok kisika u tkiva. Pritom može nastati tzv. sindrom zadnje livade, kao što je slučaj kod zalijevanja vrta – što je udaljenost od izvora (u ovom slučaju srca i velikih arterija) veća, to je protok kroz slavinu manji.
Promjene jačine dotoka također je moguće regulirati odvrtanjem i zavrtanjem slavine, u slučaju krvnih žila – vazokonstrikcijom i dilatacijom. I naše tijelo na sličan način regulira protok krvi u rukama tako da raspodjeljuje više krvi, a njome i topline u vitalne dijelove tijela, tj. važne organe – srce, pluća i mozak. Manja količina krvi i topline odlazi u dijelove tijela koji su periferniji, npr. okrajine i prste. Vazokonstrikcija može nastati i zbog pritiska malih krvnih žila od okolnoga potkožnog vezivnog tkiva kroz koje prolaze žile na prstima i završetcima okrajina, što posredno utječe na slabljenje protoka krvi kroz kožu. Takvo je stanje često kod nekih sistemskih vezivnih bolesti.
Smanjenjem protoka krvi u malim krvnim žilama ruku i prstiju (arteriolama i kapilarama), smanjuje se i lokalni sadržaj dopreme kisika u okolna tkiva. Kao posljedica toga javlja se pad lokalne temperature te smanjenje lokalnoga metabolizma, što može uzrokovati cijanozu, odnosno promjenu boje u tkivima koja poplave zbog većeg zasićenja krvi ugljičnim dioksidom. Kod raznih patoloških stanja proces vazokonstrikcije može postati češći i jači pa pojava simptoma hladnoće prstiju i promjena boje kože mogu postati simptomi bolesti hladnih ruku.
Ako se kod vazokonstrikcije prsti naglo zagriju nekim umjetnim djelovanjem, toplina će djelovati vazodilatatorno te će se lumen žilica proširiti, a s njim i dotok krvi. Koža prstiju opet će poprimiti normalnu crvenu boju, no uz to su mogući simptomi lokalne boli, osjeta peckanja i lokalnoga otoka prstiju. Mnogu su od nas još kao djeca nakon grudanja zimi doživjeli onaj osjećaj kada promrzle prste naglo uronimo u toplu vodu kako bismo ih „na brzinu ugrijali.“
Smanjen dotok krvi i kisika može postati trajan
Ako se narušavanjem procesa na krvnim žilama vazokonstrikcija pogorša i postane trajna, moguće je kronično smanjenje dotoka krvi i kisika u prste te pojava težih simptoma poput ulceracija na koži i nekroze okrajina. Slične promjene mogu izazvati razne bolesti krvnih žila te stanja kao što je Raynaudov sindrom, kod kojeg se događa abnormalna reakcija lokalne vazokonstrikcije pri svakoj izloženosti ruku hladnoći. U podlozi ovoga sindroma moguć je neki od dvaju poremećaja. Kod nekih se osoba radi o preosjetljivosti (poput alergije) na hladnoću bez drugih vaskularnih bolesti, tzv. primarni Raynaudov sindrom, kod kojega prsti ruku, a ponekad i nogu u doticaju s hladnim predmetima ili u hladnoći uslijed stezanja mišića postanu gotovo bijele boje. S ovim se problemom najčešće suočavaju žene za vrijeme puberteta i adolescencije, a jednim se dijelom smatra i nasljednim, iako još uvijek nisu pronađeni geni specifični za tu bolest. Ponekad stanje može biti toliko ozbiljno sve do nastanka promjena kao kod ozeblina, pa čak i gangrene.
Za razliku od primarnoga, kod sekundarnoga Raynaudova sindroma abnormalna reakcija na prstima simptom je neke od postojećih vaskularnih bolesti poput lupusa, skleroderme ili reumatoidnog artritisa. Najčešće bolesti povezane s preosjetljivošću na hladnoću, odnosno Raynaudovim fenomenom su:
– sistemski eritematozni lupus
– skleroderma
– sistemska skleroza
– reumatoidni artritis
– tzv. CREST sindrom
– Sjogrenov sindrom
– Bergerova bolest tzv. Obliterirajući thromboangiitis disease (Thromboangitis Obliterans)
– opstruktivne bolesti arterija
Vazokluzija je drugi uzrok hladnih ruku i prstiju i može nastati nakon blokade, odnosno začepljenja krvne žile koja nakon toga postane neprohodna.
Kako dijagnosticirati problem?
Kao kod svake bolesti, prije liječenja valja pronaći uzrok iste, tj. razloge abnormalne hladnoće okrajina kod pojedinih ljudi. S obzirom na to da danas sve više ljudi ima hladne ruke i noge bez postojanja neke „ozbiljne“ bolesti, donedavno se smatralo da je to jednostavno normalno za takav tip ljudi, a ponekad se dovodilo u vezu sa sideropenijom, odnosno smanjenjem zaliha željeza u jetri te slabokrvnošću.
Uzimajući u obzir činjenice iz više od dvadesetak novijih studija koje su se bavile ovim problemom i prema podatcima iz stručnoga časopisa Journal of Royal Society of Medicine, znanstvenici su zaključili da je moguće da su hladne ruke i noge u modernog čovjeka klasični simptom hiperventilacije (udisanje natprosječnoga broja udisaja u minuti). Takvo stanje hiperventilacije, tvrde znanstvenici, najčešće nastaje zbog anksioznosti ljudi koji su pod raznim vrstama kroničnoga životnog stresa i čiji je život jedan veliki „grč“.
Mehanizam kojim to objašnjavaju je sljedeći: kronična hiperventilacija dovodi do kroničnoga smanjenja koncentracije ugljikova dioksida u plućima, što dovodi do njegove smanjene koncentracije i u arterijama, a taj je nedostatak uzrok sužavanja (vazokonstrikcije) malih arterija i arteriola. Posljedično izostaje normalno vazodilatatorno djelovanje ugljikova dioksida (širenje lumena tih krvnih žila). Usto, nizak udio ugljikova dioksida, koji je posljedica hiperventilacije, dovodi i do smanjena tzv. Bohrova učinka (smanjuje se otpuštanje kisika iz krvnih stanica u tkiva). Ugljikov dioksid ima značajno, umirujuće djelovanje i na stabilizaciju živaca – ne pate samo ruke i noge, nego i vitalni organi.
Međutim, većina ljudi uglavnom primjećuje da ima samo hladne noge, a drugi pak samo hladne ruke. Ruski liječnici za liječenje simptoma hladnih ruku i nogu kod hiperventilacije preporučuju vježbe disanja kojima se regulira disanje iz stanja hiperventilacije u normalno stanje, što dovodi do promjene plinova u krvi iz stanja disbalansa u ponovnu ravnotežu, a rezultira 80-postotnim uspjehom. Od 100 ljudi koji prakticiraju vježbe zdravoga disanja, 80 će ih s prethodno hladnim nogama i rukama za 2 − 3 minute ponovno imati tople ruke i noge.
Za razliku od gore navedenog, zanimljiva je činjenica da je povećana učestalost hladnih nogu uočena kod osoba koje pate od raznih parazitarnih bolesti. Dijagnostikom je otkriveno da takve osobe često uz hladne okrajine imaju i pozitivan nalaz na crijevne gliste i druge probavne parazite poput Blastociste hominis.
Moguća da su hladne ruke i noge posljedica neke druge bolesti
Manji broj ljudi ima hladne ruke i noge zbog već spomenutih sistemskih ili nekih drugih kroničkih, endokrinoloških ili onkoloških bolesti. Dijagnostikom i terapijom osnovnih bolesti, kod njih će, ako postoji i poremećaj hladnoće okrajina, specijalisti (reumatolozi, endokrinolozi, hematolozi) rješavanjem simptoma primarne bolesti, ujedno rješavati i simptome hladnih ruku i nogu. S njima će, između ostalog, provoditi i savjetovanja o izbjegavanju štetnog ponašanja i prakticiranju zdravog koje se prvenstveno odnosi na:
– pravilnu higijenu ruku (hidratacija i prikladna njega kože)
– nošenje rukavica te zaštitne odjeće i obuće (cipela i medicinskih čarapa koje ne smiju stezati potkoljenicu) u određenim životnim situacijama i kod određenih vrsta poslova koje obavljaju te osobe
– zdravu regulaciju temperature tijela
– izbjegavanje kofeina u pićima jer sužava krvne žile
– primjenu fizikalne terapije i vježbi disanja te ostalih tehnika opuštanja od stresa
– prestanak pušenja (nikotin u cigaretama, kao i kofein u pićima uzrokuje sužavanje krvnih žila)
Cirkulaciju je moguće poboljšati
Primjenjuje se propisivanje lijekova za poboljšanje cirkulacije kroz prste, osobito arteriola i kapilara koji djeluju na receptore za vazokonstrikciju u stijenkama krvnih žila te lijekovi koji utječu na smanjenje vazokluzije. Osim blokatora kalcijevih kanala i sličnih lijekova koji se daju oralno ili lokalno, ovi lijekovi djeluju i na veće opuštanje periferne cirkulacije. Osim navedenih, mogu pomoći i neki drugi lijekovi, poput antidepresiva koji blokadom kalcijevih kanala reguliraju poboljšan protok krvi kroz cijele udove ili antikoagulansa koji preveniraju rizik od zgrušavanja krvi.
Za poboljšanje periferne cirkulacije i bolju oksigenaciju tkiva, korisno je povremeno provoditi kure prirodnim sokovima koji sadrže puno željeza i vitamina C (kupine, borovnice, višnje) te piti ostale sokove od svježega crvenog voća i povrća. Na taj će se način vašem organizmu osigurati dovoljne zalihe željeza koje su iznimno važne za dobru oksigenaciju krvnih i tkivnih stanica.
Ponekad je jedna od opcija za liječenje hladnih ruku iniciranje botoksa čijim se djelovanjem paraliziraju okolni mišići oko krvnih žila, smanjuje njihov pritisak na žile te olakšava njihova vazodilatacija. Takav tretman nije potpuno bezopasan, a moguće ga je prakticirati u hladnim mjesecima ako ostala predložena terapija nema učinka.
U posljednje se vrijeme često koriste razne napredne mikrokirurške tehnike poput tzv. palmarne i digitalne simpatektomije kojima se isključuje djelovanje određenoga dijela simpatičkoga živčanog sustava i smanjuje vazokonstrikcija krvnih žila te povećava protok krvi kroz prste i ruke. Ove se tehnike najčešće koriste kod kirurškoga liječenja Bergerove bolesti i Raynaudovog sindroma. Od ostalih kirurških zahvata, prakticiraju se operacije aneurizme, ugrađivanja stentova, uklanjanja ugrušaka, tzv. mikrokirurške trombektomije te operacije tzv. vaskularnih bajpasa (obilaznica) kojima se protok krvi preusmjerava kako bi se olakšao i pojačao.
Napisala: Anka Dorić, dr. med. spec. transf. med.
Voditeljica Odjela za transfuzijsku medicinu, Imunološki zavod, Zagreb; Predsjednica Nacionalne udruge za planiranje obitelji, spolno i reproduktivno zdravlje i prava “Plan A”; Stručna suradnica savjetovališta Poliklinike Virogena Plus; Stručna suradnica ECCA-e, Europske udruge za rak vrata maternice
