Histerični ispadi kod petogodišnjaka

    Total
    0
    Shares
    0
    0
    0

    Draga dr. Katarina Kompan Erzar,

    Moja prijateljica proživljava jako težak životni period jer se razvodi od čovjeka za kojeg tvrdi da ga još uvijek voli te se ne želi razvesti, a mora jer on inzistira na tome…

    Da tragedija bude još veća, njezina petogodišnja kćer je jako razmažena i ima histerične ispade (višesatno vrištanje bez suza, bacanje po podu, betonu…) kada ne dobije ono što zaželi, a kada naposljetku dobije, učas izmisli nešto novo i vrištanje kreće ispočetka…

    Moja prijateljica tvrdi da joj je život nepodnošljiv i doslovno se raspada iznutra. Briga za kćer koja se otela kontroli oduzima joj toliko vremena i energije te često ne stigne raditi (ima vlastiti posao) pa trpi na svim aspektima života.

    Molim vas za savjet kako da se ponaša kada njezina kćer dobije napad ‘histerije’? Psihijatra kod koje ide njezina kćer tvrdi da je to ‘normalno dječje ponašanje’ te da će je ‘proći s vremenom’…?!

    U međuvremenu, moja prijateljica puca po šavu i plače od očaja, a kćer joj barem triput dnevno ima te ‘normalne napadaje’.

    Hvala Vam najljepša na odgovoru!

    Irena

    Draga Irena!

     
    Vaša briga za prijateljicu i njezinu kćer je za svaku pohvalu. Jedna od najvažnijih stvari koja je vašoj prijateljici trenutno potrebna jest ‘uho za slušanje’ i ‘rame za plakanje’, tj. osoba koja će biti tu za nju i koja će je razumjeti i pomoći joj oko njezine kćeri koja je u iznimno teškom i zahtjevnom periodu za jedu petogodišnjakinju.
     
    Djevojčica u isto vrijeme proživljava gubitak oca te strah da ne izgubi i mamu koja je ‘van sebe’, plačljiva, emocionalno odsutna, zauzeta svojim raspoloženjima te joj nije na raspolaganju koliko je inače bila. 
     
    Petogodišnja djevojčica ne može se psihički nositi niti razumjeti te ekstremne promjene emocionalne prirode koje su svugdje ‘u zraku oko nje’, a osjeća ih punim intenzitetom. Njezin cijeli svijet se raspao te sada preburno reagira i pretjerano je osjetljiva jer tako pokušava zadržati minimalnu kontrolu nad svojim životom.
     
    Morate razumjeti da se malo dijete za sve oslanja na svoje roditelje te da je i ona izgubila ‘tlo pod nogama’. Vaša prijateljica kako bi svojoj kćeri olakšala i pomogla da se nosi s novonastalom situacijom mora stvoriti oko nje emocionalnu sigurnost i topao dom.
     
    Vi joj možete pomoći u tome tako što ćete se igrati s curicom, izvesti je u šetnju i dr., tako ćete prijateljici dati priliku da se malo odmori i ‘napuni baterije’ za svoju kćer.
     
    Morate imati u vidu da vaša prijateljica prolazi kroz iznimno težak period života te da joj je svaki dan užasno težak i mučan. Organizam na takve situacije reagira stanjem šoka i emocionalnom tuposti, zatim negiranjem (mislim da je vaša prijateljica upravo u ovoj fazi), zatim slijedi ljutnja, frustracija, strah, tugovanje te na posljetku prihvaćanje situacije kada će ona prestati zamjerati sebi što je uopće došlo do takve situacije te si oprostiti, a zatim i partneru oprostiti jer ju je izdao, povrijedio, ostavio i razočarao.
     
    Vašoj prijateljici trenutno je najveći problem opustiti se i biti roditelj jer najveći dio svoje emocionalne energije troši na ‘puko preživljavanje’. Stoga bih joj, osim prijateljske podrške, preporučila i stručnu pomoć, po mogućnosti psihoterapeuta koji će joj pomoći da ovaj teški period života prođe uz što manje posljedica.
     
    Njezina kćer ‘samo’ treba svoju mamu i vremena da prihvati novonastalu situaciju te ‘odtuguje’ toplu obiteljsku atmosferu bez koje je ostala.
     
    Najbolje što možete napraviti za prijateljicu jest da je potičete i ohrabrujete te da joj pomognete da shvati da ona apsolutno ništa nije kriva za novonastalu situaciju te da je ‘samo’ žrtva okolnosti koje je stvorio njezin suprug.
     
    Ponašanje njezine kćeri samo je odraz njezinog bespomoćnog, bolnog i ljutitog unutarnjeg stanja. Dojam da se ta djevojčica koja vrišti ne može kontrolirati totalno je pogrešan.
     
    Kako bi pomogla svojoj kćeri da prebrodi ovaj jako težak period života, treba joj stalno pokazivati i govoriti da je voli, što više grliti, ljubiti i davati pažnju te će joj tako stvoriti emocionalnu stabilnu okolinu u kojoj će se malena ponovo osjećati bezbrižno, a ona će biti zadovoljna sobom jer je brižna i predana majka i žena.
     
    Dr. Katarina Kompan Erzar, obiteljski terapeut
     
    Total
    0
    Shares
    0
    0
    0

    Katarina ti odgovara na pitanja o odgoju djece i roditeljstvu&nbspDr. Katarina Kompan Erzar je docentica bračne i obiteljske terapije na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, terapeut, supervizor i stručni voditelj Frančiškanskega družinskega inštituta u Ljubljani. Autorica je brojnih znanstvenih, stručnih i popularnih članaka te knjiga (Odkritje odnosa, 2001; Ljubezen umije spomin, 2006; Rahločutnost do otrok, 2009). Od 2008. godine vodi grupu za mlade majke s djecom između 6 i 12 mjeseci starosti.    Svoj terapeutski rad predstavila je na brojnim međunarodnim susretima i konferencijama (Berlin, Tev Aviv, Atene, Montreal, Baltimore, Glasgow).    

    Pročitaj i ovo