Pozdrav,
prije svega iskreno da kažem – dosta neobično i na neki način blesavo se osjećam pisati ovo, nikad nisam tražila "on-line" savjete, uvijek bi uskočili moji prijatelji, obitelj… Ali eto, oni me vole i žele najbolje za mene pa možda i nisu toliko objektivni (ili samo ja mislim da nisu?). Zanima me mišljenje stručnjaka za sljedeću situaciju… Upoznala sam Njega u rujnu 2013., vani, u klubu. On je inače sportaš, izlazi rijetko, taman završila sezona pa je izašao s prijateljima.
Spetljali smo se tu večer (s tim da ja u životu nisam s nikim završila kad bih izašla van – pod završila ne mislim ništa seksualno, nego samo ljubljenje), i tu večer smo eto završili ljubeći se, grleći, osjetila sam nemoguću povezanost, strast, kemiju, sve što se može osjetiti. Isto kao i on. Ništa poslije toga nije bilo posebno, cijelu noć bili zajedno plesali, družili se bilo je lijepo… on se meni svidio nemoguće, ja njemu.
Dogodilo se to da me nije poslije toga tražio ni broj ni nikakav kontakt – prvi put se nađoh u takvoj situaciji i stvarno sam ostala u šoku. Žensko k’o žensko, išla sam istraživati i saznala odmah idući dan da je tip u vezi 8 godina… Naravno, u svojoj glavi odmah sve prekrižila, bila ljuta sama na sebe i odlučila krenuti dalje, a baš mislila da je on The one, kako sam sve tako intenzivno i jako osjetila. I opet se mi sreli idući vikend, ja ga ignorirala, on navodno došao samo da me vidi, sam…
Da sad skratim, pričali smo o tome svemu, on kaže da nikad se tako nije osjetio, da nikad nije ni pomislio da bi se to njemu moglo dogoditi i sl. Ali eto, dogodilo se… On je tu vezu prekinuo, mi se viđali, bilo nam je stvarno prelijepo. Nismo bili u vezi, meni je to bilo čudno, i na kraju nakon par mjeseci sam saznala da se on i dalje čuje s tom bivšom i viđa što je on meni opravdao tako da je ona ta koja je to forsirala, a da on nije mogao samo tako to prekinuti sve… da nije bilo fer od njega što se tad nije maknuo od mene, ali da nije mogao jednostavno.
Čak je u tom periodu kad je, da to tako nazovem, bio s obje (ni s jednom službeno u vezi) njoj poslao poruku sadržaja "vjerujem da ćeš biti majka moje djece…" ( ja sam s njom bila u kontaktu, tako smo obje sve i saznale – uglavnom drame). I tako on meni to opravdao sve, i sve je imalo smisla, ima i dan danas… u mojoj glavi. On upoznao ženu svog života (par puta rekao ja znam da si ti ta..), prekinuo dugogodišnju vezu – očito nije to to, ali ta cura je bila dio obitelji, trebali se ženiti, nije to bilo lako pustiti, ja neka nova karika u životu, riskirati ili ne… Kaže, mislio sam da će tako biti lakše, da će biti manje povrijeđenih, ovako sam do kraja povrijedio sve oko sebe.
I eto, prešli smo preko toga, odlučili raditi na nama, biti iskreni, i zaključili da je naša ljubav zbilja jaka da prebrodi sve, jer stvarno osjećaji između nas su nemogući, kemija, sve, ali baš sve… Mi smo u vezi danas, ali nekako mi je sve teško… budem žalosna… znam sanjati tu curu, imam fobije da će se vratiti njoj (a ona luda za njim, htjela mu oprostiti prevaru), najgore od svega on je nekako drugačiji otkad smo zajedno. Kao da se udomaćio – više se ne trebam truditi, sad ju imam. On živi trenutno sat i pol od Zagreba, tamo radi, i nema ga gotovo nikad, vikendima jedino na dan ili dva. Kad smo pričali o tome jednom je prilikom rekao da je on tako navikao, u smislu što ja sad očekujem, živimo rutinu života i što sad mislim da će biti… I onda smo čak i prekinuli gdje je govorio da će se truditi, promijeniti, bla bla, kako to već ide. I dalje mi kad se vidimo to je strastveno, ludimo jedno za drugim, ali ovako kad komuniciramo skype poruke pozivi (jer smo na daljinu) sve je nekako što ja znam… dosadno. Baš osjećam usamljenost kad ga nema.
I ne samo to, još jedna stvar – njemu je sve glupo. Nova godina, Valentinovo, ništa on to ne slavi. Ili s par prijatelja za novu ode malo van i bok. Rekla sam da mi to smeta, i da takvi neki važni datumi, nova, rođendani i sl. se slave s voljenima. Šutio je, zna da sam u pravu. Ne znam zašto sam ovo uopće išla napisati i sve je nekako nabacano, ne znam hoćete li uopće poloviti dijelove priče.
Ja sam svjesna svega i glasić u mojoj glavi govori razumno da uz ovakve činjenice i sve što sam napisala i kako se osjećam kad bude tako, on ne zaslužuje dio mog vremena, a kamoli mene cijelu koliko sam se dala u ovaj odnos. Kažem si često daj vremenu vremena. Njegova obitelj nije navikla na ovakvu situaciju, svima je velik šok, on je stvarno dobar dečko, cijeni svoju obitelj, religiozan je. Mislim si zato sad ne želi da ih upoznam. Išao je na dvije svadbe, mislim si nije imao novaca da i mene pozove kao svoju pratnju.
Opet, kad se zbrojim i kažem si ej to su gluposti i izlike – pitam se, pa koji ga je vrag tjerao da ostavi curu s kojom je bio 8 god, nije to mala stvar, koji mu je vrag da je sad sa mnom onda. Može jednostavno prekinuti, pa nije mu sila. Naprotiv, svi bi bili jako sretni da se to dogodi, moji jer znaju ovu priču i ne misle baš previše pozitivno o njemu, a njegovi jer vole tu curu s kojom je bio i ona je bila dio obitelji… Uvijek kažem, sve bi bilo puno lakše da se upoznamo svi… Da njegovi vide kakva sam, i moji da je on dobar dečko, ali eto, tako nam se nekako sve poklopilo.
Ali ne želim ja biti ta koja će to inicirati nego želim da on dođe i kaže, želim da upoznaš moje roditelje. Ako nema tu namjeru, ne razumijem što radi sa mnom. Što mu je trebalo da se sa svima posvađa da budemo skupa. Možda misli da je prerano? Ne znam… Najbolje bi bilo otvoreno razgovarati, znam. Ali ne želim ispasti očajnica koja će početi spominjati roditelje i sl, uostalom možda me njegovi niti ne žele upoznati s obzirom na to da u ovoj bivšoj vide božicu i najsvetije stvorenje na planeti.
Ispričavam se na bibliji, samo eto, super stvar je što ste muškarac i možete mi približnije reci kako stvari stoje iz Vašeg pogleda. Puno je tu bilo truda, riskiranja, osjećaja, prekrasnih trenutaka… svega… da samo tako pustim. A opet, s druge strane, sve ovo…
Ne znam što da radim.
Lp, Ivana
Draga gospođo Ivana,
žao mi je što ste se našli u situaciji u kojoj ne možete saznati što vaš partner uistinu želi i misli. Od srca vam želim, da se sve ipak završi onako, kako vi želite. U ovom trenutku vaša veza se ispunjava se rijetkim danima preko vikenda, kad vaš partner ne trenira ili igra za momčad pa dolazi k vama.
Vjerujem da su to lijepi vikendi, ali teško je na osnovu tih dana procijeniti, da li se radi o iskrenom prijateljstvu i nekome na koga biste se trebali osloniti i u budućnosti. Zato bih vam savjetovao, da kad bude prilika pokušate s njim provesti više dana zaredom, tako da vi odete ka njemu ili da on dođe kod vas.
To bi bio najjednostavniji test vaše veze jer kad partneri provede više dana zajedno, osim lijepih trenutaka dolaze na red i malo manje lijepi trenuci pa i svakodnevni stres zbog posla i zbog svega drugoga. To bi bila za vas prilika da preko vlastitog iskustva ocijenite kako reagira vaš dečko u situaciji kada treba istrajati u razgovoru, kada treba govoriti o svojim lošim stranama i manama, kada treba nešto priznati što nam je teško, kada treba pokazati razumijevanje za svoj partnera, znači vas, i tako dalje.
I ako sve ne ide glatko, takav jedan zajednički duži boravak dat će vam priliku da se osjetite i iskušate kako bi se ponašala vaša veza u jednom normalnom ritmu svakodnevnog života. Bit će to i prilika da vi procijenite svoje osjećaje, pogotovo one koja vas obuzimaju kad ste sami: žalost i dosadu. Moglo bi se desiti da su to osjećaji koji su tokom vašim susreta s dečkom preko vikenda samo trenutno ispunjeni i pomaknuti u stranu, a u stvari odmah se vraćaju natrag čim njega nema i nema onog lijepog (euforije).
Zato bih predložio i test za vas, koji možete obaviti preko tjedna kada dečka nema: pokušajte pratiti svakodnevno svoje osjećaje i bilježiti ima jednih (pozitivnih) i drugih (negativnih, kao žalost i dosada). Naime, život u dvoje traži od svakog od nas da zna samostalno živjeti i postupati s tim osjećajima. Još jedna dobra ideja bio bi posjet njegovim roditeljima.
