Za sve koji se bore s celijakijom i intolerancijom na hranu savjeti dr. Alenke Brozine od neprocjenjive su važnosti. Ova stručnjakinja koja se bavi proučavanjem utjecaja prehrane na ljudski organizam i zdravlje, završila je brojnu stranu i domaću poslijediplomsku edukaciju iz dijetoterapije, kliničke prehrane, sportske medicine i sportske kardiologije. Bogato medicinsko znanje, ali i vlastito iskustvo iz života s celijakijom dijeli sa svima kojima je to potrebno, bilo putem liječničkih konzultacija u nedavno pokrenutom centru NutriFito konzalting ili putem Facebook grupe Celijakija – potpora i savjeti.
U svom radu stavlja naglasak na integrativni i individualni pristup, prvenstveno u prevenciji te liječenju bolesti, pri čemu primijenjuje i fitoaromaterapijske metode. Njezine članke možete čitati na blogu www.alenkaadenium.blogspot.com, ali i u Naturalinoj kolumni Hrana za zdravlje. Uvijek srdačna, otvorena i sa širokim osmijehom na licu s kojim dočekuje sve svoje pacijente, Alenka je u svojoj "gustoj" satnici ipak pronašla malo vremena da porazgovaramo s njom o uspješnom spajanju medicine, nutricionizma i fitoterapije te o metodama kojima svakodnevno pomaže svojim pacijentima.
Alenka Brozina – u tri riječi?
– Nepopravljivi optimist, vječno dijete i liječnik sa „Sizifovim poslom“ – naučiti svoje pacijente da promjenom svojih prehrambenih navika mogu utjecati na svoje zdravstveno stanje i spriječiti nastanak određenih bolesti.
Molim te nabroji nam sve svoje titule, specijalizacije i usavršavanja – koliko ti je energije trebalo da sve to završiš?
– Uf, previše bi vremena to oduzelo… Izdvojila bih studij medicine koji sam završila na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te specijalizaciju iz interne medicine s užom specijalnošću iz kardiologije, zatim poslijediplomski magistarski studij „Fiziološki, prehrambeni i farmakološki aspekti sporta i fitnessa“ u Camerinu (Italija) i „Osnove holističke prehrane“ u Londonu. Energija? Kada ima volje, ima i energije. Moj moto je – prepreke su hrana za jake duhove.
Mora li svaki dobar liječnik, baš poput tebe, učiti i usavršavati se cijeli život?
– Apsolutno! Medicina je zapravo način života. U medicini ne postoji klasično radno vrijeme. Uvijek „vučem“ sa sobom knjige, skripte, „surfam“ po internetu i posjećujem kongrese kako bih uvijek bila „up to date“, odnosno informirana o novim saznanjima u medicini.
Koliko ti je proučavanje komplementarnih metoda pomoglo da dobiješ jednu „širu“ sliku o zdravlju od onoga što si naučila na Medicinskom fakultetu?
– Volim na stvari gledati „izvan okvira“. Studij medicine mi je dao izvrsne „temelje“ o nastanku bolesti i mehanizmu njihova liječenja, a kliničko iskustvo, odnosno rad s pacijentima, potvrdio da je svaki čovjek individualan i nikako svakog pojedinca ne možemo „utrpati“ u određeni okvir ili kalup, niti liječiti na jednak način. Brojni su faktori koji utječu na zdravlje i liječenje pojedinca, a upravo komplementarna, odnosno integrativna medicina omogućuje takav pristup liječenju.
U svom si se radu opredijelila i za proučavanje fitoaromaterapije – kako se dogodila ta ljubav? Preporučuješ li svojim pacijentima često biljne pripravke?
– Imala sam to zadovoljstvo odrastanja u Primorju, uz svoje bake koje su bile izvrsni poznavatelji ljekovitog bilja, tako da je moja ljubav prema biljčicama nešto što njegujem od djetinjstva. Moje dugogodišnje proučavanje ljekovitog bilja je produbljeno u školi fitoaromaterapije gdje sam „guštala“ slušati i učiti od našeg vrsnog fitoaromaterapeuta Stribora Markovića koji mi je omogućio uvid u „evidence based“ fitoaromaterapiju, odnosno fitoaromaterapiju temeljenu na znanstvenim dokazima, tako da se u mojoj terapiji, uz „klasične“ lijekove često mogu pronaći i biljni ljekoviti pripravci.
Ipak, tvoja glavna tema, ali i problematika koja te najviše zaokuplja, je prehrana i usmjerena si pomaganju osobama koje imaju posebne potrebe u prehrani. Nisam sigurna jesam li stekla krivi dojam, ali čini mi se kako je takvih osoba svakodnevno sve više i više. Jesu li doista alergije i intolerancije na hranu postale tako učestale?
– Nažalost, u pravu si. Svakodnevno se susrećem s osobama koje jednostavno ne znaju što bi pojeli, a da se osjećaju dobro, puni energije i elana, odnosno, jednom riječju – zdravo. Umjesto toga, takve osobe se osjećaju umorno, iscrpljeno, apatično s brojnim probavnim poteškoćama, kao što su podrigivanje, nadutost, neredovitost i promjena dinamike stolice. Takvim osobama je hrana poput „otrova“, a ne izvora energije.
Još krajem prošlog stoljeća započela je epidemija porasta crijevnih bolesti i to upalnih bolesti crijeva i celijakije u odrasloj dobi koja je nažalost u stalnom porastu. Osim toga, danas postoji velik broj ljudi s preosjetljivošću i intolerancijom na određene sastojke hrane, odnosno na određene namirnice. Prehrana takvih osoba je izrazito kompleksna jer najprije moramo detektirati krivca/krivce za takvo stanje, a potom i preporučiti individualan i adekvatan način prehrane. S obzirom na (ne)kvalitetu namirnica i sve veće korištenje procesirane gotove hrane i ubrzanog stresnog tempa života koji nam ne daje dovoljno vremena za pripremu kvalitetnog obroka i objedovanja u miru, uopće me ne čudi ta pojava.
Imaš, nažalost, i osobno iskustvo vezano uz celijakiju i o tome otvoreno progovaraš. Koliko ti je jedno takvo iskustvo omogućilo dublje razumijevanje pacijenata koji ti dolaze po savjet?
– Već od srednjoškolskih dana, kada je počelo moje „dublje“ proučavanje djelovanja hrane na organizam, nastojim se hraniti zdravo. Tijekom studija, nakon višegodišnjih problema sa zdravljem i podužeg „traganja“ za adekvatnom dijagnozom, postavljena mi je dijagnoza celijakije i brojnih intolerancija na određene sastojke hrane, što me usmjerilo ka daljnjoj prilagodbi. Upravo zbog činjenice da sam liječnik i pacijent u jednoj osobi, lakše mi je razumjeti i savjetovati osobe slične problematike kao i moja. Uvijek govorim, ono što te ne slomi, ojača te.
Je li u današnje vrijeme teško živjeti s celijakijom?
– Celijakija je doživotna autoimuna bolest čiji je jedini lijek striktno pridržavanje bezglutenske prehrane, odnosno izbjegavanja glutena i u minimalnim, pa i mikroskopskim količinama. Na žalost, gluten je danas „sveopće“ prisutan i dodaje se u brojne prehrambene proizvode, pa čak i u kozmetičke proizvode, a također je tu veliki problem popratne kontaminacije glutenom inače „bezglutenskih“ namirnica, najčešće tijekom procesa proizvodnje i skladištenja namirnica što dodatno „komplicira život“ nama oboljelima od celijakije. Ponuda bezglutenskih proizvoda je i na našem tržištu u porastu, ali su takvi proizvodi, nažalost, jako skupi, gotovo duplo-troduplo od svojih „glutenskih“ inačica, što predstavlja veliki financijski problem, pogotovo ako u obitelji ima više oboljelih.
Također je i svaki boravak izvan „svoje kuhinje“ ponekad stresan jer današnji ugostitelji i ugostiteljski objekti još nisu dovoljno prosvijećeni s činjenicom da nije dovoljno u svoju ponudu uključiti nekoliko bezglutenskih proizvoda i staviti ih na „švedski stol“ pored klasičnih glutenskih proizvoda, već je potrebno imati poseban, odvojen prostor za ponudu bezglutenskih proizvoda jednako kao i odvojene radne površine za pripremu bezglutenskih obroka. Često se prisjetim jednog svog boravka u hotelu na našem Jadranu, kada sam dobila serviranu juhu s paštom i nakon što sam konobaru objasnila da ne smijem paštu i bilo koju drugu namirnicu koja sadrži gluten, on mi je predložio da će mi izvaditi paštu iz juhe i „da će to biti O.K“. Eto, ja se nadam da će budućnost donijeti čim manje takvih epizoda!
Celijakija može biti odgovorna za cijeli niz bolesti i tegoba koje je ponekad teško povezati s nepodnošljivošću glutena. Primjerice, može biti povezana s dijabetesom, autoimunim bolestima štitnjače, anemijom, sindromom iritabilnog kolona, artritisom, migrenama, depresijama. Zanima me – koliko je uopće liječnika specijalista svjesno da kod nekih pacijenata gluten može biti okidač?
– Na žalost, na celijakiju se danas jako malo misli. Problem započinje već kod izabranih liječnika opće medicine koji još uvijek premalo važnosti posvećuju nekim „vanprobavnim“ simptomima i povezuju ih s celijakijom.
Kako najlakše možemo saznati patimo li od intolerancije na gluten?
– Celijakija i intolerancija na gluten, točnije ne-glutenska preosjetljivost, dva su različita entiteta. Celijakija se dokazuje krvnim testovima i biopsijom tankog crijeva, što je ujedno i zlatni standard za postavljanje dijagnoze celijakije. Također se radi i genetsko testiranje. Ako su svi nalazi uredni, odnosno ne govore u prilog celijakiji, a osoba se bolje osjeća, odnosno nestaju ili se smanjuju određene tegobe po isključenju glutena iz prehrane, i ponovno se pojavljuju ako se glutenske namirnice uključe u prehranu, tada se radi o preosjetljivosti na gluten. Voljela bih napomenuti da se nikako ne smije samovoljno isključivati gluten iz prehrane prije nego što se sprovede dijagnostička obrada u smislu celijakije jer bi nalazi pretraga mogli biti lažno negativni, odnosno ne govoriti u prilog celijakiji, iako ona u biti postoji samo je došlo do oporavka zbog sprovođenja bezglutenske dijete.
Sindrom propusnog crijeva još je jedan sindrom na koju klasična medicina nema odgovore i mogući krivac za brojne preosjetljivosti na hranu, uključujući i onu na gluten. Kada možemo posumnjati na sindrom propusnog crijeva i možemo li sami utjecati na to da se stanje naših crijeva popravi?
– Sindrom propusnog crijeva je još jedna „siva zona“ u medicini. Danas se ipak napravio veliki iskorak i na cijeli probavni sustav, na crijeva se počelo gledati kao na jedan zaseban organ o zdravlju kojeg ovisi i zdravlje cjelokupnog organizma. Brojne bolesti se povezuju sa sindromom propusnog crijeva, najčešće su to autoimune bolesti, upravo zbog činjenice da „propusno“ crijevo propušta određene tvari (molekule) u krvotok koje se pak kasnije mogu prezentirati kao antigen i aktivirati kaskadni imunološki odgovor, lokalno na crijevima i na udaljenim organima i organskim sustavima. Upravo zbog navedenog nužno je njegovati zdravlje naših crijeva, a to se prvenstveno postiže pravilnom, individualiziranom prehranom kako bismo izbjegli unošenje onih namirnica koje bi potaknule imunološki odgovor našeg organizma. Također je bitno koristiti i kvalitetni probiotik kako bi se održao „balans“ dobrih i loših bakterija u našim crijevima.
Što bi savjetovala našim čitateljima, što je najvažnije što možemo učiniti za svoje zdravlje po pitanju prehrane?
– Izbjegavati brzu i procesiranu hranu čim je moguće više. Prilagoditi prehranu potrebama svojeg organizma, svaki obrok pojesti u miru i hranu dobro sažvakati. Naravno, u prehranu uvesti puno sezonskog voća i povrća!
Nedavno si otvorila Konzalting za prehranu NutriFito gdje, sudeći prema imenu, spajaš svoje dvije ljubavi – onu prema zdravoj prehrani i onoj prema ljekovitom bilju. Koje usluge pruža NutriFito? Što može očekivati osoba kada ti se obrati za pomoć?
– Moja ideja koja je konačno realizirana kroz NutriFito konzalting je prvenstveno bila savjetovanje i izrada individualiziranih programa prehrane za osobe s posebnim potrebama u prehrani, odnosno dijetoterapija kod različitih bolesnih stanja kao što su celijakija i bezglutenska prehrana, upalne bolesti crijeva, prehrambene intolerancije, alergije i preosjetljivosti. Također se bavim savjetovanjem, izradom plana prehrane i praćenja osoba kod procesa detoksikacije, prehrane kod fizičkih aktivnosti i programa mršavljenja kao i osoba koje sumnjaju da bi njihove zdravstvene tegobe mogle biti uzrokovane pogrešnim načinom prehrane. Kao što si dobro primijetila, u svojem savjetovalištu nastojim dati savjet o pravilnom korištenju biljnih ljekovitih pripravaka i suplemenata. U bližoj budućnosti u planu su tečajevi i škole zdrave prehrane i škola mršavljenja.
Koliko ti je, u tvom radu, važan individualni pristup?
– Individualni pristup čovjeku je po meni jedini ispravni pristup, kako u međuljudskim odnosima pa tako i u liječenju. Kao što sam već ranije napomenula, svaki čovjek je individua za sebe pa stoga je izrazito nužno prilagoditi pristup, savjetovanje i liječenje upravo u individualnom smjeru,kao jedinom ispravnom.
I za kraj, pričali smo puno o hrani kao o lijeku, ali hrana može biti i veliki izvor zadovoljstva – reci nam nešto o hrani u kojoj ti guštaš? Što najviše voliš jesti u ljetnim mjesecima? Imaš li neki recept za naše čitatelje za jedno „zdravo, a fino“ jelo?
– S obzirom na to da imam svoj poseban režim prehrane, naučila sam uživati u jednostavnim jelima pripremljenim od cjelovitih i bezglutenskih namirnica. Jedem u prosjeku svaka 2 do 3 sata manje količine hrane i tako se najbolje osjećam. Obožavam voće, posebice bobičaste voće, chia sjemenke i gomashio, jedan začin pripremljen od sezama i soli. Svako jutro započinjem tzv. voćnom kašom, odnosno blendanjem sezonskog voća uz obavezno bobičasto voće, banane i jagode tijekom sezone, te chia sjemenke koje su prethodno namočene u malo vode, dosta ih je desetak minuta namakati. U takvu „kašicu“ dodajem malo orašastih plodova, a najčešće su to indijski oraščići i voila, ukusan doručak, a i zdrav međuobrok je spreman!
