Za kupnju pesticida početkom ove godine potrebno nam je bilo jedino 55 kuna. Certifikat o znanju za rukovanje pesticidima, potvrda o registriranom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ili poduzeću, osobna iskaznica, ništa od toga u Hrvatskoj nije nužno prilikom kupnje preparata kojima se može otrovati ljude, kukce, pčele i domaće životinje.
Osječka industrijska zona i Divaltova ulica broj 320. Na zgradi starog pogona piše "drvni centar", a u kancelariji službenica za kompjuterom vodi evidenciju o prodaji parketa, dasaka i drva za ogrjev izloženih u hrpi uz dvorišnu ogradu. Na pitanje o odlagalištu opasnog otpada upućuje nas u stražnji dio dvorišta u kojem se nalazi desetak kontejnera ispunjenih nekom tekućinom.
Na ulazu u halu stoji natpis "CIAK – odlagalište opasnog otpada". Odlagalište CIAK-a na istočnoj periferiji Osijeka jedno je od dvije lokacije u Osječko-baranjskoj županiji na kojima se može odložiti otpad poput bočica Chromgora 40 i Calypsa, pesticida štetnih za ljude i okoliš. Drugo mjesto nalazi se u Donjem Miholjcu, gradiću u zapadnom dijelu ove poljoprivredno najintenzivnije hrvatske županije.
Dva odlagališta za cijelu Osječko-baranjsku županiju
Svi koji u toj županiji ambalažu od sredstava za zaštitu bilja žele zbrinuti na siguran način moraju se uputiti u Donji Miholjac ili u predgrađe Osijeka i predati svoja pakiranja pesticida, isključivo radnim danom od devet do četrnaest sati. Postoji i druga mogućnost – u svom selu čekati dolazak posebnog kamiona CROCPA-a, udruge proizvođača sredstava za zaštitu bilja, koji će preuzeti ambalažu, koju su njene članice, agrokemijska poduzeća, plasirale na hrvatsko tržište. U udrugu CROCPA učlanjeno je 11 kompanija koje proizvode i uvoze 89 posto svih pesticida registriranih u Hrvatskoj. Svoju ambalažu CROCPA prikuplja zato što ih na to prisiljava Zakon o otpadu, ali predaja ambalaže za poljoprivrednike još je uvijek dobrovoljna.
"Nitko seljake ovdje ne sprečava da nakon upotrebe pesticida bocu bace u kanal, koš za smeće ili zapale na hrpi", posvjedočio nam je jedan seljak iz okolice Osijeka, koji je želio ostati anoniman kako se ne bi zamjerio nesavjesnim sumještanima.
Samo 2009. godine u Hrvatskoj je proizvedeno 3879 tona pesticida, uvezeno 5760 tona, a nešto više od tisuću tona izvezeno je iz zemlje, podaci su Hrvatske gospodarske komore. Ni poljoprivrednika nije malo – prema popisu poljoprivrede iz 2003. godine, u Osječko-baranjskoj županiji bilo je 41 tisuća poljoprivrednih kućanstava, a posljednji podaci županijske uprave govore o 178 poljoprivrednih poduzeća. Svi oni uzgojem bilja bave se na 212 tisuća hektara oranica, vrtova, vinograda i voćnjaka, a pri tome pesticidima uništavaju štetnike i bolesti biljaka te korove.
Kupnja bez ikakvih dokumenata
Bočice Chromgora 40 od 200 ml i Calypsa od 3 ml predali smo mladiću čiji je kolega ispunio i predao potvrdni list te obećao da će nam poslati potvrdu o uništenju kemikalija. Tako smo se riješili tekućina na čijoj je ambalaži etiketa s natpisom "Xn – štetno za ljude i organizme koji žive u vodi, može dugotrajno štetno djelovati u vodi. Otrovno za životinje i pčele. Zapaljivo."
Za kupnju ovih štetnih tekućina u jednoj od osječkih poljoprivrednih apoteka sredinom siječnja ove godine potrebno je bilo jedino 55 kuna. Certifikat o znanju za rukovanje pesticidima, potvrda o registriranom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ili poduzeću, osobna iskaznica – ništa od toga u Hrvatskoj nije nužno prilikom kupnje preparata kojima se može otrovati ljude, kukce, pčele i domaće životinje.
Ovakva kupnja štetnih kemikalija nije iznimka nego pravilo, potvrđuje tportalu Franjo Plavšić, ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju. "Danas, mislim da nema nikakvog nadzora naših malih poljoprivrednika. Ne postoji edukacija, slab je nadzor maloprodaje, a korištenje naravno da nitko ne nadzire", objasnio nam je.
Glavno Vladino tijelo za reguliranje problematike pesticida je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, u kojem za sada nema govora o izravnoj kontroli svih korisnika pesticida pri njihovoj kupnji u poljoprivrednim apotekama. Na naše pitanje kako izgleda kontrola prodaje i primjene pesticida u Hrvatskoj, u Ministarstvu poljoprivrede kažu da od 2007. godine provode "ciljane inspekcijske nadzore nad pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju promet sredstvima za zaštitu bilja".
Krajem 2010. godine 478 pravnih i fizičkih osoba obavljalo je promet sredstvima za zaštitu bilja, a u zemlji je bilo 935 prodajnih mjesta. U posljednje tri godine prodavanje pesticida zbog kršenja propisa zabranjeno je u 48 pravnih i fizičkih osoba, a 2010. godine inspekcija ništa pronašla nijedan neodgovarajući objekt iz ove branše.
Upotreba pesticida s "praktičnim iskustvom"
Europske zemlje strože kontroliraju prodaju i upotrebu pesticida. Henriette Christensen, stručnjakinja u europskom uredu Pesticide Action Networka, tportalu je iznijela podatke po kojima se vidi da je obuka poljoprivrednika, odnosno potrošača pesticida u Europi sve raširenija. U Poljskoj korisnik pesticida mora imati certifikat za upotrebu otrovnih i vrlo otrovnih pesticida, koji se mora obnavljati svakih pet godina. Belgijski poljoprivrednici od lani moraju proći obuku i dobiti certifikat za upotrebu pesticida. Tko god pesticide koristi u Velikoj Britaniji, također mora posjedovati potvrdu o potrebnom znanju, a tako je i u Švedskoj, gdje certifikat vrijedi pet godina.
Ravnatelj HZT-a Franjo Plavšić potvrđuje ono što je rekao i seljak iz okolice Osijeka – od krajnjeg korisnika pesticida u Hrvatskoj nitko ne zahtijeva stručno znanje za rukovanje tim kemikalijama štetnim po ljude i okoliš. "Prosječno godišnje našu edukaciju prođe oko 3500 osoba, a ukupno smo kroz 13 godina izdali oko 40 tisuća potvrda o edukaciji. Prije nego što je objavljen Zakon o zaštiti bilja, kod nas su se morali školovati zaposlenici u poljo-apotekama, ali danas oni više nisu na to obvezni. Naravno da seljaci nisu nikad dolazili na naše tečajeve", otkriva Plavšić.
Vlasnik zagrebačke tvrtke Danon, koja na hrvatskom tržištu zastupa šest inozemnih proizvođača pesticida, Vladimir Danon, smatra da je neobrazovanost korisnika nedopustiva. "Hranu bi trebao proizvoditi onaj tko ima barem srednjoškolsko obrazovanje i poznavanje pravila o korištenju pesticida, ali kod nas to nije obavezno. Korisnik mora znati, primjerice, što je karenca", upozorava Danon.
Međutim, gotovo milijun poljoprivrednika u Hrvatskoj steklo je jedino "praktično iskustvo", pokazao je posljednji popis poljoprivrede 2003. godine. Četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj je imalo tek osam tisuća poljoprivrednika, a to je manje od jedan posto ukupnog broja ljudi koji se bave poljoprivredom. U Osječko-baranjskoj županiji, koja je među poljoprivredno najintenzivnijim dijelovima države, također velika većina poljoprivrednika u svom radu vlada samo praktičnim iskustvom. Ipak, imali ili ne imali certifikat o znanju, poljoprivrednici mogu kupiti i tvari poput onih zabranjenih u nekim zemljama zbog pogubnog utjecaja na pčele, jedne od ljudima najkorisnijih kukaca.
Pesticidi otrovni za korisne kukce dostupni svima
Radi se o pesticidima za koje je dokazano da su uzrokovali masovni pomor pčela u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg i koji su potom zabranjeni za upotrebu u cijeloj Njemačkoj, a kasnije u Sloveniji i Francuskoj. Proizvode i prodaju ih tvrtka Bayer pod nazivima Chinook (s aktivnim tvarima imidakloprid i beta ciflutrin), Mesurol (metiokarb) i Poncho (klotianidin) te tvrtka Syngenta pod komercijalnim imenom Cruiser (tiametoksam). Pored ovih otrova prodaje i upotrebljava se još dvanaest sredstava na osnovi imidakloprida, tiametoksama i metiokarba.
Osim metiokarba, ove aktivne tvari pripadaju u skupinu insekticida neonikotinoida. U Njemačkoj je 2008. godine zabranjeno osam pesticida iz te skupine nakon što su pčelari prijavili pomor dvije trećine pčela u pokrajini Baden-Württemberg. Analize pomrlih pčela pokazale su da ih je 99 posto bilo otrovano klotianidinom. Tog proljeća ova aktivna tvar u preparatu Poncho masovno se koristila za tretiranje sjemena šećerne repe u pokrajini Baden-Württemberg. Bayer je odbacio mogućnost tako pogubnog utjecaja njihova preparata na pčele, ali ekološke udruge i pčelari zabrane su tražili i u drugim zemljama EU, kao i u SAD-u. Imidakloprid, aktivna tvar u preparatima poput Chinooka, zabranjen je ranije za tretiranje sjemena šećerne repe, ali i suncokreta u Francuskoj, također zbog masovnih pomora pčela. U ovu, očito problematičnu skupinu pripada tiakloprid, aktivna tvar u našem Calypsu, pesticidu koji smo, bez predočenja ikakve dokumentacije, kupili u Osijeku.
Nakon pomora pčela zabrana neonikotinoida uvedena je 2009. godine i u Italiji, a znanstvena istraživanja s usjevima netretiranim ovim pesticidima pokazala su pozitivne rezultate. Dr. Moreno Greatti s talijanskog Sveučilišta u Udinama neonikotinoide dovodi u izravnu vezu s pomorima pčela. "Ovdje u regiji Friuli Venezia Giulia i u drugim područjima sjeverne Italije s kukuruznim usjevima u pčelinjim košnicama nije zabilježena depopulacija i smrtnost koincidirana sa sjetvom kukuruza ove godine. Do danas, kolonije pčela dobro napreduju. Pčelari u sjevernoj Italiji i svim dijelovima zemlje potpuno se slažu da to treba zahvaliti prestanku upotrebe neonikotinoida i sjemena kukuruza tretiranog fipronilom. U našoj regiji tijekom ožujka i travnja 2009. godine nije prijavljen nijedan slučaj masovnog pomora pčela. To se nije dogodilo od 1999. godine!", prenio je Greattievu izjavu početkom 2009. godine Europski istraživačko-medijski centar Youris.
Premda se i u drugim europskim državama provode ovakva istraživanja, u Hrvatskoj se institucije oslanjanju jedino na propise na razini Europske unije. "U Republici Hrvatskoj mogu se koristiti samo ona sredstva za zaštitu bilja čije se aktivne tvari nalaze na Popisu aktivnih tvari dopuštenih za uporabu u sredstvima za zaštitu u Republici Hrvatskoj, a koji je usklađen s Aneksom I Direktive Vijeća 91/414/EEC (s EU zakonodavstvom). Ukoliko dođe do zabrane aktivnih tvari iz grupe neonikotinoida na razini EU, tada će doći i do zabrane tih aktivnih tvari u Republici Hrvatskoj. Negativni utjecaji na okoliš svode se na najmanju moguću mjeru ako se korisnici sredstava za zaštitu bilja pridržavaju ograničenja koja su navedena u rješenjima o registraciji sredstava za zaštitu bilja iz grupe neonikotionida", odgovorili su iz Ministarstva poljoprivrede u prosincu na naše pitanje hoće li i Hrvatska zabraniti neonikotinoide.
"Pridržavanje ograničenja" iz rješenja, odnosno s bočice štetne kemikalije, jedina je kontrola korisnika. Točnije, oni se sami kontroliraju budući da poštivanje primjene uputa s pakiranja pesticida nitko ne nadzire – pravilnik za korisnike pesticida propisuje da se "sredstvo mora primjenjivati u skladu s rješenjem o registraciji ili dozvoli te u skladu s uputama, upozorenjima i obavijestima na etiketi".
Napisao : Kruno Kartus
Nezavisni magazin za okoliš – Alert