Kad su japanskog učitelja joge, Masatoshija Nomuru, upitali kako joga djeluje na skidanje suviška težine, odgovorio je: "Vježbe i tehnike joge discipliniraju vaš um, u tome je tajna." Na to mu je jedna američka novinarka dobacila: "Lako bih ja s umom, ali moj želudac je nediscipliniran, uvijek bi nešto jeo!"
Sjedokosi Nomura nasmiješio se i rekao: "Ne, gospođice. Vaš um je taj koji bi stalno jeo. Kada biste mogli osluhnuti govor vašega želuca, čuli bi kako vas neprekidno preklinje da ga ne pretrpavate.“
Nažalost, većina Zapadnjaka taj glas nikada ne čuje.
Ne vjerujete?
Podsjetite se samo kad ste zadnji puta jeli a da niste bili gladni? Koliko ste puta pojeli nešto samo zato što je bilo vrijeme jelu, mada ste zapravo bili siti? Koliko ste puta jeli jer ne bi bilo pristojno odbiti nečiji poziv, koliko ste se puta pretrpali samo da ne biste uvrijedili domaćicu? Koliko ste puta jeli zbog nervoze?
U svim tim slučajevima nije želudac diktirao količinu hrane, nego vaš um, vaš mozak. Liječnici upozoravaju da mnogi zdravstveni problemi nastaju upravo zato što čovjek u sebe trpa hranu i kada ona tijelu nije uopće potrebna. Ta se hrana ne pretvara u energiju, nego u mast i otrove, a rezultat svega je prekomjerna težina.
Vladate li svojim nosom?
Kako postići stanje discipliniranog uma? Joga na tom planu daje nepogrešiv sustav vježbi i tehnika, koje kao krajnji rezultat imaju postizanje apsolutne kontrole svojih vlastitih potreba; od prehrambenih do – seksualnih.
Kada to dosegnete neće vam biti problem disciplinirati svoj um i po pitanju pretjeranog uzimanja hrane. Vi ćete, bez osjećaja prisile ili prikraćenosti, jesti manje, lakše i pravilnije nego prije.
Za početak, pokušajte jednu zanimljivu vježbu za postizanje svjesnosti svoga tijela:
Lezite ili (bolje) sjednite uspravnog gornjeg dijela tijela i namjestite se kako vam je najugodnije. Dišite prvo 2-3 minute mirno kroz nos, apsolutno svjesni zraka koji struji nosnicama; sasvim lagano, osvježavajuće, polako…
U drugoj fazi vježbe (5 min) pokušajte se koncentrirati na strujanje zraka samo kroz desnu nosnicu, kao da lijeva uopće ne sudjeluje u disanju, a poslije to isto učinite s drugom nosnicom. Čini vam se nemoguće? Po zakonima fizike, reći ćete, ma kako se koncentrirali, zrak će jednako strujati kroz obje nosnice! No, kako vježba bude odmicala shvatit ćete da je moguće toliko se koncentrirati na jednu nosnicu da vam se čini kako zrak doista struju samo kroz nju.
Kad spoznamo da imamo tu suptilnu moć preciznog osvješćivanja pojedinih fragmenata našeg metabolizma, učinili smo grandiozan korak ka nesagledivim mogućnostima samokontrole nad vlastitim tijelom, pa tako i nad njegovim prehrambenim potrebama.
Svjesnost vlastitoga tijela
Opisujući razliku jogijskih asana i stretchinga, američki ekspert fitnessa, dr Lary Smith, rekao je: "Joga ima jednu bitnu dimenziju: usredotočenost pažnje. Usmjeravanjem pozornosti na pojedine dijelove tijela tijekom izvođenja vježbi, na disanje ili cirkulaciju u određenim organima, iskusni vježbač joge pojačava učinkovitost vježbe i do 50 posto!"
U suštini svega, dakle, ponovo je – svjesnost.
Kada se tužimo "Boli me trbuh", u pravilu teško možemo precizno odrediti koji organ boli, a kamoli precizirati uzrok boli. U oba slučaja naša SVJESNOST o vlastitom tijelu ne doseže dalje od neke opće i maglovite predodžbe. Joga, međutim, sve to mijenja. Izvodeći različite asane, od prvog dana učitelj vas upozorava da i najjednostavnije vježbe izvodite maksimalno koncentrirano na sve ono što tijelo u tom trenutku osjeća.
U početku povratne informacije nisu tako jasne, a njihovo je razumijevanje površno. Primjerice, kod izvođenja "svijeće", recimo, početnik primjećuje samo da ga poslije vježbe "malo zatežu" trbušni mišići. Iskusniji vježbači precizno razlikuju koji se mišići kontrahiraju, a koji opuštaju u određenom trenutku vježbe, oni osjećaju čak i težinu organa abdomena koji pritišću dijafragmu i time pospješuje potpuni izdisaj, dok je taj pritisak za početnike samo tek nejasni osjećaj težine u trbuhu.
Osjećajte svoju probavu
S vremenom, vaša opažanja svega onoga što vam se s tijelom događa, postaju istančanija, suptilnija. Vi registrirate sve finije vibracije i poruke koje vam tijelo šalje. Kad je riječ o probavi, najprije ćete zapaziti da određene asane izravno potiči rad crijeva; praktički, kod "kobre" ili "svijeće" čut ćete one karakteristične zvukove "kruljenja" ili "prelijevanja". Kod nekih ćete asana (recimo, "pluga" ili "štipaljke") točno osjetiti razliku između praznog i punog želuca, te želuca punog hrane ili tekućine. Poslije svakog obroka bit ćete potpuno svjesni da li ste pojeli optimalnu količinu ili ste možda uzeli manje ili suviše hrane, da li je obrok bio previše začinjen ili mastan itd.
Vježbajući jogu postajete savršeno svjesni funkcioniranja svoje probave i svega onoga što se u određenom trenutku događa u želucu ili crijevima. Dobivate najprije nepogrešivu moć registriranja ne samo punoće ili praznine probavnog sustava, kao neke vrste najgrublje razine svjesnosti, da biste kasnije, s vremenom, ovladali mnogo finijim razinama svjesnosti; osjećajem kvalitete unesene hrane, njezinom probavom, prolaskom kroz crijeva, popratnim učincima (nadutost, fermentacija, kiseline) a također i – osjećajem sitosti.
Prekasno shvatimo da smo siti
Postoji jedan zanimljiv fiziološki detalj upravo kad je osjećaj sitosti u pitanju. Iako se sve čini vrlo jednostavnim, upravo je taj detalj jedan od najčešćih uzroka suviška težine. Zapamtite, osjećaj sitosti je "spor glasnik", kako to jogiji slikovito kažu, jer mu treba čak petnaest minuta dok stigne iz želuca u mozak s porukom "Dolje je sve već popunjeno, prestanite slati novu hranu!" To praktički znači da često jedemo punih 15 minuta nakon što nam hrana objektivno više nije potrebna. Koliko time opterećujemo probavni trakt i pridonosimo kasnijem taloženju suviška kilograma ne treba posebno ni govoriti.
Jednom, kada uz jogu steknemo moć kontrolirati (ili barem registrirati) većinu stanja i procesa u našem tijelu, bit će nam lakše prepoznati i osjećaj sitosti čim se javi. Naravno, ako već nismo u međuvremenu stekli naviku uzimanja manjih obroka kod kojih i ne može doći do pretrpavanja želuca.
Na kraju, možda bi bilo dobro sve što je naprijed rečeno svesti na jednostavan recept, bez mnogo mudrovanja o svjesnosti i sl. A taj recept je jednostavan: treba redovito vježbati jogu, izvoditi njezine jednostavne asane 30-50 minuta jednom dnevno ili barem 2-3 puta tjedno i sve će se u našem duhu i tijelu s vremenom posložiti samo od sebe; bez posebnog napora volje, samodiscipline ili prisiljavanja u bilo kom smislu. Tijelo će samo odabrati najbolji i za sebe najzdraviji puta.
Napisao: Vlatko Mišković, mag. iur.
Medical Yoga Centar
