Kad sam u okviru promocije nabavila svoj primjerak knjige „Ljubav oko svijeta“, zamolila sam Davora i Anđelu da mi napišu posvetu. “Vlatki, da se bolje volimo”, napisali su i time mi zapravo otkrili poantu cijele ove priče. Poantu njihova kruga oko svijeta tijekom „medene godine“, poantu knjige i filma nastalih nakon putovanja. I poantu života, u kojoj su i sami otkrivali što za njih znači „bolje se voljeti“. Davor je, primjerice, oduvijek težio tomu da razumije svoje osjećaje i postupke, da razumije samoga sebe, zašto nešto radi i kako to može raditi bolje. Upravo je iz te potrebe i proizašao ovaj projekt.
„I Anđela i ja htjeli smo bolje razumjeti što je ljubav kako bismo se naposljetku bolje voljeli.“ Kroz svoje su bračno putovanje definitivno naučili nešto više o samoj ljubavi, o tome odakle ona dolazi i kako uopće nastaju emocije, ali i o sebi i ljubavi koja ih međusobno veže. „Oboje smo ušli u to putovanje s određenim idejama o ljubavi, s određenim iluzijama, a onda smo zajedno dekonstruirali te stare priče te otkrivali i gradili nove, bolje, jače, čvršće. I sve to paralelno i zajedno“, otkriva Anđela i dodaje: „Možda najveća promjena u poimanju partnerske ljubavi koja se dogodila putem jest ta da ljubav više ne smatram događajem, nego procesom. Ljubav je nešto na čemu se mora konstantno raditi kako bi bila kvalitetna i dugotrajna.“
A njihova je ljubav nježna, lijepa i sudbonosna. Upoznali su se kada se Anđela javila na Davorov oglas za asistenticu i ‘kliknuli’ na prvu. „Čim smo se upoznali, shvatili smo da imamo puno toga zajedničkoga. Što smo više vremena provodili zajedno, više smo imali potrebu jedno za drugim. Razgovori su trajali vječno, teško smo se razdvajali. Presudan je bio jedan tulum na kojem su sve maske pale i kada smo jednostavno ušli u zagrljaj iz kojeg još uvijek nismo izašli“, prisjećaju se sa smiješkom.
Plovidba oceanom
S pravim partnerom uza sebe svaki je projekt lakše ostvariv, no njihov je zahtijevao ozbiljnu organizaciju i fleksibilnost. „Za putovanje smo se pripremali pola godine intenzivno, što je zapravo prilično kratko. Prije polaska imali smo planiranu rutu i okviran popis priča koje želimo dokumentirati. Dio aviokarata i viza organizirali smo prije puta, a dio na samom putovanju“, objašnjava Davor.
U potrazi za „ljubavnim pričama“ tražili su što veću raznolikost; parove koji su zajedno više od pedeset godina i one koji su tek prohodali, tradicionalne i moderne, u urbanim i ruralnim područjima, samce i one u zajednici s više partnera. „Traženje sugovornika bio je najizazovniji dio projekta i tu smo koristili razne platforme – društvene mreže, dating aplikacije, Couchsurfing platformu, pisali smo poznanicima, prijateljima, produkcijskim kućama, fikserima… Bilo je stvarno puno metoda. Sve smo radili sami i ponekad bismo proveli tjedne na jednoj priči“, navodi Davor.
Kao jedan od najvećih izazova na putovanju Davor spominje Čad, jednu od najkorumpiranijih zemalja svijeta s gotovo nikakvom turističkom infrastrukturom. Zbog toga im je za svaki korak bio potreban neki papir, neka dozvola, a najčešće i osoba koja je željela novac. „Mi smo u Čad došli s ciljem dokumentiranja festivala Gerewol, gdje se mladići iz nomadske skupine Wodaabe danima uređuju kako bi svoju ljepotu predstavili ženama koje tako biraju partnera. Festival se događao izvan civilizacije i trebalo nam je desetak dana da doznamo sve potrebne informacije, nađemo prijevoz i ekipu s kojom ćemo tamo otići. Ali vrijedilo je truda!“, ponosno ističe Davor.
Iako nećemo otkrivati puno sadržaja iz knjige, jedan od najdojmljivijih opisa veze dali su Frank i Alethh iz Francuske koji su rekli da im je veza kao plovidba oceanom – ona drži kormilo, a on je vjetar koji pokreće brod. U toj se izjavi može pronaći mnogo ljubavnih partnera, pa tako i Anđela i Davor. „To je jedan od ljepših opisa ljubavi koje smo čuli. Ja bih rekla da je snaga u našoj vezi što se mi na tim pozicijama izmjenjujemo, ovisno o fazama u kojima se nalazimo. I što znamo prepoznati u kojem trenutku treba preuzeti kormilo ili zapuhati jače“, otkriva nam Anđela i dodaje da su u knjizi otvoreno progovorili i o vlastitim preispitivanjima i sukobima, a koji se ponajviše tiču omjera između privatnog i poslovnog odnosa.
„Doma imamo malo bolju rutinu – ujutro većinom zajedno doručkujemo, prođemo dnevne zadatke i odemo svatko u svoj ured. Navečer se nađemo doma i družimo uz večeru ili film. No, na putovanju je teško povući granicu kada posao prestaje jer je na putovanju sve posao – pronaći smještaj, organizirati prijevoz, naći mjesto gdje ćemo raditi, snimati, fotografirati. Dnevno moramo donijeti desetak zajedničkih odluka oko kojih moramo naći kompromis“, otkriva nam Anđela.
Nova prijateljstva
I premda ih je putovanje punilo pozitivnim emocijama, bilo je i trenutaka koji su im itekako praznili baterije. „Mene bi emotivno ispunio svaki susret s ljudima, svaki intervju, mogućnost da uđem duboko u kulturu i da imam priliku slušati sve te priče. Praznio nas je neuspjeh ili težina organizacije putovanja“, priznaje Davor, a Anđela se slaže i dodaje: „Intervjui su nas punili, način na koji bi ljudi otvarali svoja srca pred nama, način na koji bi bili ranjivi. No iscrpilo me sve oko toga jer bismo za jedan dogovoreni intervju morali kontaktirati desetke ljudi.“
Ipak, sve su se muke i komplikacije oko organizacije intervjua višestruko isplatile jer, osim što su im intervjui omogućili nova zanimljiva saznanja, doveli su ih i do ljudi s kojima su i dalje u kontaktu. „Ostali smo u kontaktu s puno ljudi koje smo upoznali. Da su neka bolja vremena, dio njih bih sigurno došao na premijeru filma. Nažalost, to je sada teško organizirati radi pandemije. No nadamo se da ćemo imati priliku ponovno obići sva ta mjesta i organizirati projekciju filma. Onima kojima smo mogli poslati link već su ga vidjeli, a reakcije su predivne“, govori Davor kojemu je, jednako kao i Anđeli, vrlo bitno da su protagonisti zadovoljni načinom na koje su ih oni vidjeli i prikazali jer su im otkrili zaista mnogo.
Primjerice, parovi u Indiji, gdje je 90% brakova dogovoreno, pokazali su im kako je sloboda izbora modernog čovjeka ujedno i dar i prokletstvo. „Sloboda izbora često može biti i zamka, osjećaj da nas iza ćoška čeka nešto bolje. U Indiji su čak i visokoobrazovani, progresivni, liberalni ljudi, koji su u mladosti imali veze s partnerima koje su sami odabrali, na kraju pristali na osobu koju su im odabrali roditelji ili rodbina“, objašnjava Davor i dodaje: „Oni smatraju da je u našim romantičnim brakovima ljubav prisutna u početku, a s vremenom popušta i nestaje, dok je kod njih u početku nema, ali s vremenom se rađa i raste sve više i više.“ Naime, kad nekog izaberemo, onda imamo mogućnost i ostaviti ga, ali kad nekoga ne biramo, nego ga jednostavno prihvatimo a da ga i ne poznajemo, onda to traje, zaključuje Davor.
Što (ni)je ljubav?
Ovdje bismo mogli povući paralelu s onima koji na ljubav gledaju više racionalno, u smislu da više vole mozgom nego srcem. Naoko se čini kako to nije „prava ljubav“, ali Anđela i Davor više ne misle tako. „Jednako sretnima učinili su nam se parovi koji su opisivali ljubav kroz ubrzane otkucaje srca i oni koji su je opisali kemijskim procesom. Jedna od stvari koje smo naučili na putovanju jest da ne bismo trebali osuđivati načine na koji se ljudi vole. Na kraju krajeva, svi od ljubavi imaju neku korist – ona je nekad emotivna ispunjenost, osjećaj da smo voljeni, da smo poželjni, nekad je potreba za sigurnošću, krovom nad glavom, nekad je vođena željom za reprodukcijom“, objašnjava Anđela i dodaje: „Postoje razni razlozi zašto se ljudi spajaju i sve dok se radi o dovoljno odraslim, svjesnim i savjesnim pojedincima, ne treba se baviti time koji je razlog u pozadini.“
Nakon što su o ljubavi porazgovarali s čak 235 osoba u 120 intervjua, njihova su se poimanja o ljubavi, vezama, braku i emocijama izmijenila. Vidici su im se proširili, a osude su ostavili po strani. Pokazali su da ljubav nije sve što vidimo, ali može biti i ono što ne vidimo. Ljubav je za njih, kažu, apstraktan pojam na koji svatko gleda iz svog kuta i ima svoj jedinstven pogled. Te naše poglede oblikuje mnoštvo faktora – priroda, kultura, društvo, odgoj, naše iskustvo, naše osobne pobjede i porazi, sreće i patnje… „Mi smo istraživali i snimali tu raznolikost pogleda u cijelom svijetu i pokušali je predstaviti publici kroz knjigu i film. Hoće li ljudi koji pogledaju taj naš film i pročitaju knjigu u toj raznolikosti i u tom mnoštvu viđenja vidjeti neku univerzalnu istinu i jedan točan odgovor – to ostavljamo njima“, zaključuju.
Pročitaj i ovo:
- Maja Šimleša: “Za odrasle je važno da što dulje njeguju dijete u sebi”
- Ana Radišić: ”Inspiraciju pronalazim u svakom danu, u razgovorima, situacijama, ljudima”
- Suzana Pandek: “Posao producenta je jako zanimljiv, ali i izazovan”
Naturala Life br. 13
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
