Znate li kojim sve otrovima tretiraju voće i povrće u skladištima i dućanima? Smrzla sam se prije nekih mjesec-dva kad sam na internetu čitala članke o tome čime sve tretiraju agrume u našim dućanima. Doslovno smrzla. Još više, zato jer sam preko zimskih mjeseci prisiljena kupovati neko voće kad na kontinentu ne ostaje baš nešto svježe tokom zime za konzumirati, tek pokoja zimska jabuka i kupusnjače na vrtu. Svoj voćnjak sam tek pretprošle godine počela saditi, pa nažalost nemam zimskih jabuka. Kako već nekoliko mjeseci svakodnevno konzumiram zelene sokove (više u knjizi V. Boutenko «Zeleno za zdravlje»), limun i naranče postali su mi svakodnevno na meniju tokom zimskih mjeseci. I tako, bila sam uvjerena da jedem vitamine, zapravo sam jela pesticide i fungicide. Baš super. (Više o otrovima na agrumima ovdje ).
Ali, ja nisam jedna od onih koja će reći strašno, odmahnuti glavom i reći da nemam izbora. To je najlakše. To većina ljudi radi. Ali to nikako nije jedino rješenje. Zato sam i prije 7 godina počela uzgajati svoje povrće i voće – da si sama osiguram čim zdraviju hranu, da znam što jedem.
I onda, tako u raspravama, na forumima, na facebooku sam došla do informacija da istovremeno dok mi kontitentalci čeznemo za zdravim agrumima i nemamo drugog izbora osim zatrovanog voća u trgovinama, južno, na moru, ljudi imaju velike viškove domaćih neprskanih limuna i naranči i neznaju kamo s time, jer ne stignu sve odjednom potrošiti, koje li štete. I tako, dogovorila sam razmjenu za sjeme i biljke s mog vrta, i nešto sam i kasnije kupila.
Kad sam otvorila prvi paket agruma koji sam dobila, s Otoka Korčule, skupa s domaćim maslinovim uljem, kao da sam dobila pravu malu škrinjicu blaga. Da, to su stvari koje trebaju veseliti čovjeka, prava domaća, netretirana zdrava hrana – žalosno s jedne strane što je to danas postalo tako teško naći – bar za nas sjevernije. Na stranu sve gluposti «modernog doba» kojima nam pokušavaju oprati mozak (ili mnogima već peru, hm?), ma kakvi modni časopisi, nova torbica ili cipele, novi mobitel….kaj god!!! Kako li su se izvrnule vrijednosti? Zar nije bitnije ono što nas gradi iznutra, pa što je drugo čovjek prvenstveno ako ne ono što jede?
Mirisni svježi nešpricani netretirani limuni. Kad uzmem u ruku taj limun, on miriši…prekrasno…kako se je samo to kod nas zaboravilo od kad je veliki dio ljudi odustao od rada u vlastitom vrtu i zamijenio ga jeftinim povrćem iz supermarketa…to povrće nema niti isti miris, niti okus…a sama spoznaja čime se sve samo tretira u samim skladištima i dućanima, bez da računam sve ono trovanje u procesu uzgoja kod konvencionalne masovne poljoprivrede…užas. A malo po malo nestaje iz sjećanja ljudi da to što su kupili u dućanu nije ništa slično s onim što su nekad jeli…tek sjena…. pa onda slušam priče kolegice koja trenutno radi u Njemačkoj, koja mi se žali kako je tamo povrće doslovno «plastično» – dakle puno gore od ovog našeg lošeg povrća…zar nitko ne čuje zvona za uzbunu? Zašto ljudima postaje normalno jesti takvu hranu?
Uz sva prijateljstva koja sam stekla «viseći» na internetu…ipak i nije tako loše za moje zdravlje, uživam u smokvama i bademima s Pašmana, mandarinama i maslinovom ulju s Korčule, limunima i narančama iz okolice Dubrovnika… Da, trebali bi se više povezati, aktivirati…ne dozvoliti da nam trgovački lanci kroje čime će nas hraniti, odnosno trovati…potencijala imamo, samo malo dobre volje, i toliko toga se da napraviti….
Našla sam načina da ne moram više kupovati niti otrovane agrume. Sretna sam. Veliki dio toga što trebam proizvodim sama, naučila sam puno o ljekovitom bilju i liječim se čajevima od biljaka koje sam sama ubrala, a ne otrovima upakiranima u tablete, prirodnu kozmetiku nabavljam od kolegice fitoaromaterapeutkinje… Želim vam svima reći – moguće je…i nije tako teško…naravno, ne možemo sve sami, ali se možemo povezati, nadopuniti se.
I tako, polako sadim svoje voćnjake, svo voće koje može rasti kod mene…i nadam se da ću kroz nekoliko godina i ja imati svoje viškove voća…
