Nekad uspješna profesionalna košarkašica, Nataša Vukoje danas se bavi coachingom i promocijom zdravog života. Dane posvećene sportskoj karijeri tijekom kojih joj je pripala i titula najljepše košarkašice, zamijenila je promicanjem zdravog i aktivnog stila življenja, odnosno svega onoga što čini život boljim i kvalitetnijim – od naših misli, osjećaja, zdrave prehrane i vježbanja.
Kao praktičar rekonekcije, životni trener i sportski psiholog, razvila je Wake Up program s ciljem širenja pozitivne energije i dobrih vibracija. Wake Up je jedinstveni koncept kojim se postiže energetski oporavak organizma, a namijenjen je svima koji su izloženi stresu na svakodnevnom nivou. Kombinacijom različitih tehnika, um i tijelo se dovode u balans te dolazi do potpunog mira i relaksacije, kao i poboljšanja u svim segmentima života. S Natašom Vukoje razgovarali smo preko Skypea, a na "prvu loptu" nas je osvojila svojim vedrim pristupom i optimizmom kojim pršti.
Jedno od najtežih pitanja koje mi je netko davno postavio bilo je: „Opiši u tri riječi tko je Andrea“ pa zato i ja volim pomalo „zapapriti“ početak intervjua svojim sugovornicima, naravno, bez ikakve loše primisli, pa ću i vas priupitati: „Opišite mi u tri riječi tko je Nataša Vukoje? Koje bi vas tri riječi najbolje opisale?“
– Tri, mislila sam da će mi biti teže, ali one su došle same – žena, mama, borac.
A sada u malo duljoj formi – predstavite se malo opširnije našim čitateljima koji još ne znaju za vas…Tko je Nataša Vukoje?
– Opet mogu isto reći, samo ću sada malo detaljnije. Nataša je majka djevojčice Đurđe, trener za osobni razvoj i praktičar rekonekcije. Slobodno mogu reći, osoba čija je misija educirati i motivirati ljude da preuzmu odgovornost i žive svoj život punim plućima.
Novine, revije, web stranice – svi su oni puni odličnih savjeta o življenju što ispunjenijeg i sretnijeg života te su mnogi od nas savladali, nazvat ću ga „teoretsko znanje“, no teško ga primjenjuju u životu. Čini se kao da nemaju hrabrosti promijeniti nabolje svoje živote iako slute da ih „tamo negdje“ čeka „neki bolji život“ od onoga što sada proživljavaju. Gdje je nastao taj „kratki spoj“ zbog kojeg se većina nas ne mijenja? U djetinjstvu, odnosu s roditeljima ili je ugodnost poznatog i onoga na što smo godinama navikli ipak lakša i jednostavnija od onih nepoznanica koje nam može donijeti promjena ?
– Istina je da je veći broj nas savladao „teoriju“ sretnijeg života. Da bismo stvarno napravili velike promjene moramo krenuti i sve to početi primijenjivati i živjeti, što je najteži korak na tom putu. Za velike promjene, na prvom mjestu treba hrabrost. Naš um je navikao na određene stvari, pa iako su one loše, lakše nam je da ne pravimo korake naprijed jer nam ti koraci donose nešto novo, a mi ne znamo što. Zato biramo da se krećemo u okviru poznatih okolnosti, jer znamo što nas čeka. A ja volim pitati, kakav je to život? Polovičan život? Životarenje?
Kažu neki terapeuti da sudbina ima malo toga s našim trenutnim statusom te da je naše trenutačno stanje na ljubavnom, poslovnom ili novčanom planu ustvari samo zrcalo naših misli, stavova i podsvjesnih uvjerenja koji formiraju našu stvarnost…Što mislite o tome?
– Apsolutno se s tim slažem. Često nismo svjesni da su naše misli negativne, da svijet promatramo iz straha, da nas dosta toga sputava i blokira jer u sebi imamo veliki broj blokada koje nas sprečavaju da živimo u obilju. Da, baš je tako. Ako imate stav da je teško zaraditi novac, da ga nikada nema dovoljno…stvarno će tako i biti. Ako mislite da ne možete naći srodnu dušu, da je u današnje vrijeme to nemoguće….baš tako će i biti. Vi ste ti koji ste odgovorni za svoj život, zato se preispitajte kakva su vaša uvjerenja.
Kako pomiriti rad na sebi i kaotično vrijeme u kojemu živimo? Vjerujem da nitko do nas nema nekoliko sati dnevno za bavljenje sobom, čitanje knjiga, meditiranje… Ali, možete li izdvojiti jednu jedinu kratku metodu koja nam svima može pomoći i koju bi trebalo obaviti barem jednom dnevno – koja bi to metoda bila? Možete li je malo opisati?
Način života u današnje vrijeme vuče nas na sve strane osim ka onoj koja nam je najbitnija, k sebi. U tome će u narednom periodu i biti razlika između sretnih i nesretnih ljudi. Sretni će biti samo oni koji nađu vrijeme za sebe, htjeli mi to priznati ili ne, tako je. Ja uvijek kažem, pronađite nešto što ispunjava vašu dušu i radite to makar 5 minuta u toku dana. Odslušajte dobru pjesmu koja vas pokreće, popijte dobru kavu i uživajte u njoj, izađite iz autobusa 2 stanice ranije i prošećite do kuće. Sigurna sam da toliko vremena svi mogu naći u toku dana.
Nadovezat ću se na prethodno pitanje, budući da ste bivša sportašica, i upitati vas: Koliko je za zdrav duh važno i zdravo tijelo? Koji su vaši izbori omiljenih tjelesnih aktivnosti?
– Zdrav duh potpuno je u vezi sa zdravim tijelom. Jedno bez drugog ne ide. Radim vježbe koje mi odgovaraju. Svaki dan počinjem s vježbama iz Wake UP programa (na mom youtube kanalu imate klipove i vježbe). Često mi je potrebna i veća fizička aktivnost, tada se opredjeljujem za kickboxing.
Razmišljala sam o tomu ovih dana i čini mi se da svatko od nas ima neku svoje „sklisko tlo“ na kojemu treba raditi i usvojiti lekcije koje mu stalno pristižu – kroz druge ljude, kroz ponovljene obrasce i iskustva… Kako možemo prepoznati koje su nam lekcije u životu najvažnije?
– Sve lekcije koje nam dolaze, baš njih trebamo savladati. Nikada nam ne dolazi ono što našem biću nije potrebno. Kada prihvatimo život kao stalno otkrivanje, upoznavanje svog bića, on postaje čaroban. Bitno je da mu se ne opiremo. Prihvaćamo ljude, situacije, okolnosti kao nešto što nam je potrebno da bi mi rasli, i tada život dobiva potpuno drugi smisao.
Da Nataša Vukoje sada otputuje na neki otok na kojem će, u miru i opuštanju, provesti tri mjeseca, koje bi tri knjige povela sa sobom?
– Uh, za 3 mjeseca bih ponijela 33 knjige, tri su malo! Ali ako bih baš morala birati, to bi bile: “Knjiga o spoznaji”- OSHO, “Hodajući na rukama”- Mika Antić, i “Rekonekcija”- Eric Pearl.
A sad malo onovogodišnjim odlukama. Pred nama su blagdani …jesu li oni vrijeme i za vas kada bismo trebali napraviti godišnju inventuru? Kako bi trebao izgledati naš popis novogodišnjih odluka i kako osigurati da ga se ove godine pridržavamo, da ne padne u zaborav već s prvim danima siječnja?
– Predložila bih da se osvrnemo na sve lijepe i dobre stvari koje smo postigli u prethodnoj godini, i da za to pohvalimo sebe. Na prvom mjestu da bi sebi bili podrška. A onda sve što bismo željeli postići, želje, ciljeve… Trebamo vjerovati sebi, i ne osuđivati sebe ako ne krene baš onako kako smo mi zamislili. Trebamo biti odgovorni i sigurni kako bismo postigli i ostvarili sve što smo zapisali. To je jedini način da napravimo korak naprijed.
>> Više o radu Nataše Vukoje pronađite na web stranici www.natasavukoje.com
