Kosa koja se odjednom pojačano prorjeđuje, vlasište koje svrbi unatoč promjeni šampona ili madež koji izgleda drukčije nego prije – naizgled nepovezani problemi mogu biti važni signali koje nam šalje koža. No kako prepoznati kada je riječ o prolaznoj promjeni, a kada je potrebno potražiti stručnu pomoć? I zašto rješenje nije uvijek u novom serumu, vitaminskom dodatku ili još jednoj kremi s police?
O tim smo pitanjima razgovarali s dr. Vesnom Vukić, specijalisticom dermatovenerologije iz Poliklinike Bagatin, koja se posebno bavi dijagnostikom i liječenjem bolesti kose i vlasišta te dermatokirurgijom. Kako objašnjava dr. Vukić, pojačano ispadanje kose može biti povezano sa stresom, hormonalnim promjenama, nasljednim faktorima ili nutritivnim nedostacima, no tek razgovor s pacijentom, pregled i ciljane pretrage mogu pomoći u otkrivanju pravog uzroka. Pritom suvremene metode poput trihoskopije omogućuju detaljniju analizu vlasišta, dok dermatoskopija ima važnu ulogu u procjeni madeža i drugih kožnih promjena.
Opadanje kose danas je čest razlog traženja dermatološke pomoći. Koji su najčešći uzroci zbog kojih vam se pacijenti obraćaju i kako razlikujete prolazno pojačano ispadanje kose od stanja koja zahtijevaju ciljano liječenje?
Opadanje kose jedan je od čestih razloga dolaska u dermatološku ordinaciju. Najčešće se susrećemo s telogenim efluvijem, odnosno pojačanim ispadanjem kose koje se može javiti nakon stresa, bolesti, operacije, poroda ili naglog gubitka tjelesne težine. Česta je i androgena alopecija, koja je povezana s genetskim i hormonskim čimbenicima, dok se alopecija areata očituje pojavom jasno ograničenih područja bez kose i povezana je s autoimunim procesima.
Kako bismo utvrdili radi li se o prolaznom problemu ili stanju koje zahtijeva ciljano liječenje, važno je uzeti detaljnu anamnezu, odnosno podatke o početku i trajanju ispadanja, mogućim okidačima i drugim zdravstvenim tegobama. Jednako su važni klinički pregled vlasišta i trihoskopija, metoda koja omogućuje detaljan pregled vlasi i kože vlasišta pod povećanjem.
Kod telogenog efluvija ispadanje je najčešće ravnomjerno raspoređeno po cijelom vlasištu i često se javlja nekoliko mjeseci nakon događaja koji ga je potaknuo. Kod androgene alopecije tipično je postupno prorjeđivanje kose, osobito u području tjemena i razdjeljka, dok se kod alopecije areate pojavljuju jasno ograničena područja bez kose. Posebno je važno na vrijeme prepoznati ožiljne alopecije, kod kojih upalni proces može trajno oštetiti folikule dlake. U takvim slučajevima pravodobno liječenje ključno je za sprječavanje daljnjeg gubitka kose. S druge strane, kod prolaznog ispadanja često je dovoljno ukloniti uzrok, korigirati eventualne nedostatke i dati kosi vrijeme za oporavak.
Mnogi ljudi pojačano opadanje kose povezuju sa stresom, no uzroci mogu biti i hormonalne promjene, nasljedni faktori, bolesti ili nutritivni nedostaci. Kako u praksi izgleda dijagnostička obrada i koje je pretrage opravdano učiniti, a koje se često rade bez jasne indikacije?
Stres doista može biti jedan od uzroka pojačanog ispadanja kose, ali važno je ne pripisivati mu automatski svaki takav problem. Iza istog simptoma mogu se kriti različita stanja, zbog čega dijagnostiku uvijek treba prilagoditi pojedinom pacijentu.
Obrada počinje detaljnim razgovorom o početku i trajanju ispadanja, preboljelim bolestima, stresnim događajima, prehrambenim navikama, lijekovima i obiteljskoj anamnezi. Nakon toga slijedi pregled vlasišta, a trihoskopija nam često daje vrlo vrijedne informacije o stanju folikula i obrascu prorjeđivanja. Laboratorijske pretrage određujemo prema kliničkoj slici. Najčešće se razmatraju kompletna krvna slika, željezo i feritin, koji pokazuje zalihe željeza u organizmu, te TSH, odnosno pokazatelj funkcije štitnjače. Ovisno o simptomima, prehrambenim navikama i drugim čimbenicima rizika, mogu biti opravdane i pretrage vitamina B12, vitamina D ili cinka.
Važno je naglasiti da nije potrebno svima raditi sve dostupne laboratorijske pretrage. Primjerice, određivanje spolnih hormona ima smisla kada postoje znakovi koji upućuju na hormonalni poremećaj, poput neredovitih menstruacija, pojačane dlakavosti ili izraženih akni. Isto tako, razinu pojedinih vitamina i minerala treba provjeravati kada za to postoji opravdana klinička sumnja. Cilj nije napraviti što više pretraga, nego pronaći uzrok koji možemo liječiti. Nekritično testiranje i uzimanje dodataka prehrani bez dokazanog nedostatka često ne donose korist, a mogu dovesti i do nepotrebnih troškova.
Posebno se bavite bolestima kose i vlasišta te trihoskopijom. Što nam ta metoda može otkriti, kako izgleda pregled i u kojim je slučajevima presudna za razlikovanje različitih oblika alopecije?
Trihoskopija je vrlo važna metoda u suvremenoj dijagnostici bolesti kose i vlasišta. Riječ je o neinvazivnom i bezbolnom pregledu kojim pomoću dermatoskopa, odnosno uređaja za pregled kože pod povećanjem, možemo detaljnije analizirati vlasi, otvore folikula i stanje kože vlasišta. Pregled je jednostavan i za pacijenta uglavnom vrlo ugodan. Dermatolog pregledava različite dijelove vlasišta, primjerice čeonu regiju, tjeme, bočne strane i potiljak, a prema potrebi se koriste različite tehnike osvjetljenja i povećanja. Pregled obično traje desetak minuta, ovisno o nalazu i opsegu promjena.
Trihoskopijom možemo uočiti promjene u debljini vlasi, njihovu minijaturizaciju, znakove upale, lomljenje vlasi i promjene na otvorima folikula. Ti nam nalazi pomažu razlikovati pojedine oblike alopecije i odabrati odgovarajući način liječenja. Primjerice, kod androgene alopecije često vidimo vlasi različitih promjera, što upućuje na njihovu minijaturizaciju. Kod alopecije areate mogu se pojaviti karakteristične usklične vlasi i žute točke, dok kod trihotilomanije, odnosno mehaničkog čupanja kose, nalazimo vlasi koje su puknute na različitim duljinama.
Trihoskopija je osobito važna kod sumnje na ožiljne alopecije. Gubitak otvora folikula, crvenilo i ljuskanje oko njih mogu upućivati na upalni proces koji trajno oštećuje folikule. U takvim je slučajevima važno reagirati na vrijeme kako bi se spriječio daljnji, nepovratni gubitak kose. Iako trihoskopija u mnogim slučajevima omogućuje postavljanje dijagnoze, ponekad su potrebne dodatne pretrage ili biopsija vlasišta. Odluka ovisi o kliničkoj slici i nalazima pregleda.
Na tržištu je sve više seruma, šampona, ampula i dodataka prehrani koji obećavaju gušću kosu i zaustavljanje njezina ispadanja. Koje aktivne tvari i terapijski pristupi imaju znanstvenu podlogu, a prema kojim biste proizvodima i obećanjima savjetovali oprez?
Ponuda proizvoda protiv opadanja kose danas je vrlo velika, a obećanja su često prilično ambiciozna. Pacijentima zato savjetujem da budu oprezni s proizvodima koji obećavaju brz i siguran rast nove kose, osobito ako se pritom ne navode kvalitetni klinički dokazi. Kod androgene alopecije među najbolje istraženim terapijama nalazi se minoksidil, koji se primjenjuje lokalno, dok se u odabranih pacijenata mogu koristiti i sistemski lijekovi, poput finasterida. Odabir terapije ovisi o dijagnozi, spolu, dobi, zdravstvenom stanju i mogućim kontraindikacijama. Takve lijekove treba primjenjivati uz odgovarajuće liječničko savjetovanje i praćenje.
Šamponi imaju važnu ulogu u održavanju zdravlja vlasišta, osobito kada je riječ o prhuti, seboroičnom dermatitisu ili drugim stanjima kože. Međutim, sami po sebi uglavnom nisu dovoljni za liječenje nasljednog gubitka kose. Isto vrijedi i za većinu kozmetičkih seruma i ampula, čiji učinak često nije dovoljno potkrijepljen kvalitetnim kliničkim istraživanjima.
Oprez je potreban i s dodacima prehrani. Primjerice, biotin može biti koristan kod dokazanog nedostatka, ali nema uvjerljivih dokaza da njegovo uzimanje poboljšava rast kose kod osoba koje nemaju deficit. Visoke doze biotina mogu utjecati i na rezultate određenih laboratorijskih pretraga. Važno je imati realna očekivanja. Kosa raste polako, pa se učinak učinkovite terapije obično ne može procijeniti nakon nekoliko tjedana. Prve promjene najčešće se procjenjuju nakon tri do šest mjeseci, a za potpuniju procjenu učinka često je potrebno i dulje razdoblje.
Koliko su učinkovite suvremene metode liječenja opadanja kose, uključujući lokalne i sistemske lijekove, PRP terapiju i druge postupke? Kako se procjenjuje koja je metoda prikladna za pojedinog pacijenta i koliko je vremena potrebno da se mogu očekivati prvi rezultati?
Danas imamo na raspolaganju različite metode liječenja opadanja kose, ali ne postoji jedna terapija koja odgovara svima. Uspjeh liječenja prvenstveno ovisi o tome je li pravilno postavljena dijagnoza i je li terapija odabrana u skladu s uzrokom problema.
Kod androgene alopecije koriste se terapije koje potiču rast kose i, kada je indicirano, djeluju na hormonske mehanizme povezane s prorjeđivanjem. Kod telogenog efluvija najvažnije je prepoznati i ukloniti uzrok, primjerice korigirati dokazani nedostatak željeza ili liječiti poremećaj štitnjače. Kod upalnih i autoimunih oblika alopecije pristup je drukčiji i može zahtijevati specifičnu protuupalnu ili imunomodulacijsku terapiju. PRP terapija, koja se temelji na primjeni plazme bogate trombocitima dobivene iz vlastite krvi pacijenta, također se primjenjuje u liječenju određenih oblika prorjeđivanja kose. Rezultati istraživanja su obećavajući, osobito kod androgene alopecije, ali učinkovitost može varirati, a protokoli liječenja nisu potpuno ujednačeni. Zato PRP ne treba promatrati kao univerzalno rješenje niti kao zamjenu za terapiju čija je učinkovitost bolje potvrđena.
Pri odabiru metode uzimamo u obzir vrstu i trajanje alopecije, stupanj prorjeđivanja, dob i spol pacijenta, opće zdravstveno stanje te njegova očekivanja. Važno je razgovarati i o tome koliko je pacijent spreman ustrajati u terapiji jer liječenje kose najčešće zahtijeva redovitu i dugotrajnu primjenu. Prvi rezultati uglavnom se procjenjuju nakon tri do šest mjeseci, dok je za realnu procjenu učinka često potrebno šest do dvanaest mjeseci. Cilj nije samo smanjiti ispadanje nego, kada je to moguće, očuvati postojeću kosu i poboljšati njezinu gustoću. Kod ožiljnih alopecija, u kojima su folikuli trajno uništeni, mogućnosti ponovnog rasta znatno su ograničenije, zbog čega je rano prepoznavanje posebno važno.
Koji simptomi vlasišta najčešće upućuju na dermatološki problem, a ne samo na neodgovarajuću njegu? Kada su svrbež, perutanje, crvenilo ili osjetljivost znak da je vrijeme za pregled i kako pravilno odabrati njegu vlasišta?
Svrbež, perutanje i crvenilo vlasišta česte su tegobe i ne moraju uvijek značiti da postoji ozbiljniji problem. Ipak, ako simptomi traju, pogoršavaju se ili se ponavljaju unatoč promjeni proizvoda za njegu, preporučljivo je potražiti savjet dermatologa. Dugotrajan svrbež, izraženo crvenilo, debele naslage ljusaka, ranice, krastice ili gnojne promjene mogu upućivati na stanja poput seboroičnog dermatitisa, psorijaze, kontaktnog dermatitisa ili infekcije. Ako su tegobe praćene bolnošću vlasišta ili pojačanim ispadanjem kose, pregled je posebno važan.
Izgled ljusaka i raspored promjena mogu nam dati korisne smjernice, ali sami po sebi nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. Primjerice, seboroični dermatitis često je praćen masnijim ljuskama i crvenilom, dok se kod psorijaze mogu pojaviti jasno ograničene, zadebljane promjene sa srebrnkastim ljuskama. Kod njege vlasišta najvažnije je odabrati proizvode prema njegovu stanju, a ne samo prema tipu kose. Ako je vlasište masno i sklono prhuti, mogu pomoći odgovarajući šamponi s protugljivičnim ili drugim aktivnim sastojcima. Kod suhog i osjetljivog vlasišta prednost treba dati blagim proizvodima koji ne izazivaju dodatnu iritaciju.
Nije nužno izbjegavati svaki šampon koji sadrži sulfate niti vrijedi pravilo da su svi prirodni proizvodi bolji za kožu. Važnije je kako vlasište reagira na određeni proizvod. Također, kosu treba prati prema potrebi, uz izbjegavanje pretjerano vruće vode i agresivnog trljanja. Ako tegobe ne prolaze ili se pojavljuju znakovi upale, najbolje je ne eksperimentirati s brojnim proizvodima, nego utvrditi uzrok i odabrati ciljano liječenje.
Koliko prehrana, manjak željeza ili drugih nutrijenata, hormonalne promjene i kronični stres mogu utjecati na zdravlje kose? Kada ima smisla tražiti uzrok izvan samog vlasišta i zašto uzimanje vitamina i dodataka prehrani na vlastitu ruku nije uvijek dobro rješenje?
Zdravlje kose usko je povezano s općim zdravstvenim stanjem organizma. Folikuli dlake osjetljivi su na različite promjene, pa se pojačano ispadanje može javiti nakon bolesti, poroda, većeg stresa, naglog mršavljenja ili razdoblja neadekvatne prehrane. Manjak željeza jedan je od važnih mogućih uzroka, osobito kod žena s obilnim menstruacijama, ali i kod osoba s neadekvatnim unosom željeza ili problemima s njegovom apsorpcijom. Pritom je važno procijeniti nalaz željeza i feritina u kontekstu cijele kliničke slike, a nadoknadu provoditi kada za nju postoji opravdana indikacija.
Na rast kose mogu utjecati i poremećaji funkcije štitnjače, hormonalne promjene nakon poroda ili u menopauzi te određeni nutritivni nedostaci. Restriktivne dijete, nagli gubitak tjelesne težine i nedovoljan unos proteina također mogu potaknuti pojačano ispadanje. Stres je još jedan čest čimbenik. Nakon intenzivnog fizičkog ili emocionalnog opterećenja pojačano ispadanje može se pojaviti tek nekoliko mjeseci kasnije, što pacijenti često ne povezuju s događajem koji mu je prethodio.
Uzrok izvan samog vlasišta posebno treba razmotriti kada je ispadanje difuzno, kada je počelo naglo ili kada traje dulje vrijeme bez jasnog objašnjenja. U tim slučajevima, ovisno o anamnezi i kliničkom nalazu, mogu biti potrebne ciljane laboratorijske pretrage. Uzimanje vitamina i minerala na vlastitu ruku nije uvijek dobro rješenje. Ako nedostatak ne postoji, dodatna suplementacija uglavnom neće riješiti problem, a prekomjerne doze pojedinih nutrijenata, poput vitamina A, selena ili željeza, mogu biti štetne. Visoke doze cinka, primjerice, mogu s vremenom dovesti do manjka bakra. Zato je najbolje najprije utvrditi postoji li deficit, a zatim nadoknaditi upravo ono što organizmu nedostaje.
Uz bolesti kose i vlasišta, važan dio dermatologije čine rano otkrivanje i liječenje kožnih promjena. Koje promjene madeža ili drugih kožnih lezija zahtijevaju pregled i kako dermatoskopija pomaže u procjeni njihove prirode?
Rano prepoznavanje sumnjivih kožnih promjena iznimno je važno jer pravodobna dijagnoza može značajno utjecati na ishod liječenja, osobito kada je riječ o melanomu i drugim zloćudnim tumorima kože. Pacijentima savjetujem da obrate pozornost na promjene madeža, ali i na nove lezije koje se razlikuju od ostalih. U samopregledu može pomoći ABCDE pravilo: asimetrija, nepravilni rubovi, neujednačena boja, promjer i evolucija, odnosno promjene izgleda tijekom vremena.
Posebno je važno pratiti mijenja li madež veličinu, oblik ili boju, pojavljuju li se svrbež, krvarenje ili ranica koja ne zacjeljuje. Sumnjiva može biti i nova promjena koja brzo raste, čak i ako ne zadovoljava sve navedene kriterije. Zato ne treba čekati da madež postane velik ili da se pojave svi znakovi upozorenja. Dermatoskopija nam omogućuje detaljniji pregled struktura kože koje nisu vidljive golim okom. Pomoću dermatoskopa procjenjujemo raspored pigmenta, uzorke i strukturu promjene te određene krvne žile, što nam pomaže razlikovati benigne od sumnjivih lezija.
Kod osoba koje imaju velik broj madeža ili druge čimbenike rizika može biti korisna i digitalna dermatoskopija, odnosno fotografiranje i praćenje promjena tijekom vremena. Usporedbom snimki lakše se uočavaju nove lezije i promjene postojećih madeža. Ipak, nijedna metoda pregleda ne može sa sigurnošću zamijeniti patohistološku analizu kada za nju postoji indikacija. Ako promjena izgleda sumnjivo, dermatolog će procijeniti treba li je kirurški ukloniti i poslati na analizu.
Nakon ljeta često se primjećuju nove pigmentacije i promjene na koži, a posljedice UV izlaganja ne moraju biti odmah vidljive. Koliko je važan pregled kože nakon intenzivnog izlaganja suncu, tko bi trebao redovito kontrolirati madeže i koje su najčešće pogreške u zaštiti od sunca?
Pregled kože važan je tijekom cijele godine, a nakon razdoblja intenzivnog izlaganja suncu dobar je trenutak da obratimo pozornost na nove promjene i postojeće madeže. UV zračenje pridonosi oštećenju kože i povećava rizik od razvoja kožnih tumora, a posljedice izlaganja ne moraju biti vidljive odmah. Posebno je važno redovito kontrolirati kožu kod osoba svijetle puti, onih s velikim brojem madeža ili atipičnim madežima, osoba koje su imale opekline od sunca, osobito u djetinjstvu, te onih s osobnom ili obiteljskom poviješću melanoma. Veću pozornost trebaju posvetiti i osobe koje često koriste solarij.
Učestalost dermatoloških kontrola određuje se individualno, ovisno o čimbenicima rizika i nalazu pregleda. Uz stručne kontrole važno je i redovito samopregledavanje kože, pri čemu treba obratiti pozornost na promjene koje rastu, mijenjaju boju ili oblik, krvare ili se razlikuju od ostalih madeža.
Jedna od najčešćih pogrešaka u zaštiti od sunca jest nanošenje premale količine kreme sa zaštitnim faktorom. Zaštitni proizvod treba nanositi obilno i ravnomjerno te ga obnavljati približno svaka dva sata tijekom boravka na otvorenom, kao i nakon kupanja, znojenja ili brisanja ručnikom, u skladu s uputama proizvoda. Često se zaboravljaju i područja poput ušiju, vrata, usana, gornje strane stopala i vlasišta kod osoba s prorijeđenom kosom. Također, zaštita od sunca nije važna samo tijekom ljeta. Kada je UV indeks povišen, potrebno je zaštititi kožu bez obzira na godišnje doba.
Krema sa zaštitnim faktorom nije poziv na dulji boravak na jakom suncu. Najbolju zaštitu postižemo kombinacijom izbjegavanja intenzivnog sunca, boravka u hladu, nošenja zaštitne odjeće, šešira i sunčanih naočala te pravilne primjene kreme.
Kako razlikovati bezazlene kožne promjene od onih koje zahtijevaju dodatnu dijagnostiku ili kirurško uklanjanje? Koliko je važno prije uklanjanja utvrditi o kakvoj je promjeni riječ i u kojim slučajevima je potrebno učiniti patohistološku analizu?
Mnoge kožne promjene potpuno su bezazlene i ne zahtijevaju liječenje. Ipak, izgled promjene nije uvijek dovoljan da bismo sa sigurnošću procijenili njezinu prirodu, zbog čega je prije uklanjanja važno napraviti odgovarajući dermatološki pregled. Benigne promjene često su pravilnog oblika, ujednačene boje i stabilne tijekom vremena. Primjeri su fibromi, odnosno kožni visuljci, seboroične keratoze i brojni obični madeži. Međutim, i neke zloćudne promjene mogu u početku izgledati prilično bezazleno.
Zato treba obratiti pozornost na promjene koje brzo rastu, mijenjaju oblik ili boju, imaju nepravilne rubove, spontano krvare ili stvaraju ranicu koja ne zacjeljuje. Takve promjene zahtijevaju pregled, a ovisno o nalazu i dodatnu dijagnostiku ili uklanjanje. Dermatoskopija je važan dio procjene jer nam omogućuje detaljniji uvid u strukturu promjene i pomaže u odluci o daljnjem postupanju. Posebno je važno da se sumnjivi pigmentirani madeži ne uklanjaju metodama koje uništavaju tkivo, poput lasera, jer se time može onemogućiti pouzdana patohistološka analiza.
Kada postoji sumnja na zloćudnu promjenu, najčešće se pristupa odgovarajućem kirurškom uklanjanju ili biopsiji, ovisno o vrsti i položaju lezije. Uklonjeno tkivo šalje se na patohistološku analizu kada je ona indicirana, kako bi se dijagnoza potvrdila mikroskopskim pregledom. Važno je naglasiti da se ne mora svaka bezazlena kožna promjena kirurški ukloniti niti je za svaku promjenu potrebna patohistološka analiza. Odluka se donosi na temelju kliničkog i dermatoskopskog nalaza te procjene dermatologa. Najvažnije je da se promjene koje izazivaju sumnju pravodobno pregledaju i da se ne uklanjaju naslijepo, bez prethodne procjene njihove prirode.
Pročitaj i ovo:
- Dr. Ivana Martinac Ciglar: Skincare trendovi mogu oštetiti dječju kožu
- Od iritacije do pigmentacije: što sve koža može ‘otkriti’ nakon ljeta?
- Ispadanje kose: 5 koraka dermatologinje za gušću kosu (što stvarno djeluje)
