Uživancijo, ime ti je Villa Magdalena

Kažu da se, odmah po prvom buđenju u krevetu koji nije tvoj, treba prisjetiti snova jer bi upravo ti snovi mogli za tebe biti znakoviti. No, probudivši se prvo jutro uronjena u meke jastuke u Villi Magdaleni, smještenoj u ulici kojoj niti jedno drugo ime ne bi bolje pristajalo – Mirnoj ulici, nisam se mogla prisjetiti niti jednog jedinog, pa čak niti najmanjeg sna od prošle noći. Mir Mirne ulice preselio se i u ovu sobu pa tako i u moj um i tijelo i rezultat je bio, nakon samo jednog dana provedenog u Villi Magdaleni, potpuna opuštenost. Baš ono što mi je u tom trenutku trebalo.

 

Pokušajte krenuti autom iz Zagreba na kratku vožnju prema Villi Magdaleni u Krapinskim toplicama i ne pjevušiti Oliverovu „Molitvu za Magdalenu“ – ne ide. „Moje nebo, moje sunce, moja duga…“ pjevušili smo dok smo se primicali cilju promatrajući zagorske brežuljke zaogrnute u onu najljepšu i najsvježiju nijansu proljetne zelene boje, s tek pokojim rascvjetalim drvetom ili grmom. Ako nikada do sada niste posjetili Zagorje, predlažem da to učinite u proljeće jer već i sam pogled na zagorske brege odmara oči. A kad smo već kod odmora…

 

 

Smještena među pitome zagorske brežuljke, u neposrednoj blizini brda Sv. Magdalene po kojem je i dobila ime, s prekrasnim pogledom koji se pruža iz svakog od osam apartmana i jedne dvokrevetne sobe, Villa Magdalena, koja je svoje prve goste primila 2009. godine, mnogo je više od „Najboljeg malog kontinentalnog obiteljskog hotela“ – titule koju je dobila za 2012. i 2013. godinu od Turističkog cvijeta Hrvatske gospodarske komore. 

 

Iako je već i sama nagrada upućivala na to da se zaista radi o jedinstvenom odredištu za odmor i relaksaciju, moram priznati da sam željno iščekivala provjeriti na licu mjesta što točno u praksi ova titula „najboljeg“ znači, a beskrajno me interesiralo i to kakva jela nastaju u kuhinji Ville Magdalene budući da „Turistički cvijet“ nije jedino priznanje koje je Villa Magdalena osvojila već se mogu podičiti i brojnim gastro nagradama. Priznajem, oduvijek me zanimala dobra hrana. Njena priprema, izbor namirnica, serviranje na tanjuru koje može dosegnuti gotovo umjetnički izričaj, ali rijetko čovjek ima prilike zaviriti u kuhinje vrhunskih restorana, a ona koji vodi chef Mislav Božić u Villi Magdaleni je zasigurno jedna takva. 

 

 

 

 

 

 

„Ja se danas ne vadim iz jacuzzija“, najavila mi je kolegica čim smo pristigle u prostrani apartman, opremljen kuhinjom i velikom jacuzzi kadom usred apartmana i dok sam pokušavala poloviti gdje se smjestiti iz slavine je već žuborila termalna voda po kojoj su, kao lječilište još u rimsko doba, poznate Krapinske Toplice. Proglašena šestom najkvalitetnijom vodom Europe, termalna voda u kojoj se možete opustiti u sobama, ali i u velikom whirpoolu u wellness oazi Ville Magdalene, pokazala  se posebno pogodnom za reumatizam, artritis, bolesti kralježnice, neuro-muskulaturne tegobe, poboljšanje cirkulacije, dijabetes kao i za rehabilitaciju i oporavak nakon kirurških zahvata. „Našim gostima nije jasno što se dogodi nakon boravka u jacuzziju, ali svi se već nakon dvadesetak minuta opuštanja u jacuzziju osjećaju sanjivo, potpuno opuštenih mišića“, kaže nam Marijana Vusić, zaposlena u Marketingu i prodaji hotela. „To ne čine samo mlaznice i kromoterapija jacuzzija, već je za taj učinak prvenstveno odgovorna naša termalna voda koja izvire na 41⁰C i iznimno je bogata mineralima“, ističe Marijana. 

 

 

Jesam li već napomenula da su s jacuzzi kadom opremljeni baš svi apartmani, kao i jedina dvokrevetna soba u Villi Magdaleni te da u njemu možete uživati cijeli dan, ili periodično, baš kako smo to učinili mi, isprobavajući i druge sadržaje koje nudi Magdalena poput whirpoola smještenog u wellness oazi na zadnjem katu hotela potom finske, bio i infracrvene saune te masaža koje izvode fizioterapeuti. Od masaža bismo svakako izdvojili Ayurvedsku, Lomi-lomi nui masažu i Tui-na masažu, kao i beauty tretmane koje izvode s najkvalitetnijom kozmetikom i prirodnim uljima. „Wellness prostor se u kasnijim satima, od 21 do 24 sata može i zakupiti, što čine mnogi parovi željni mira te tako, osim u našim apartmanima, mogu uživati i u našoj Wellness zoni, potpuno sami, uz blago osvjetljenje svijeća, opuštajuću glazbu i bocu šampanjca“, kaže nam Marijana. "Naši gosti koji pristižu iz cijele Europe, posebice Italije, Njemačke, Slovenije i Austrije kažu kako su na ovakav luksuz, po vrlo prihvatljivim cijenama, rijetko kad naišli“, ističe. Dobar glas daleko se čuje pa tako na vikende u Villu Magdalenu stiže sve više i više stranih gostiju i hotel je popunjen najveći dio godine. 

  

 

Iako je Hotel Villa Magdalena itekako prilagođen i obiteljskim dolascima i, što je mene osobno posebno razveselilo, kućnim ljubimcima, cijeli hotel odiše romantikom i zapravo ga najviše posjećuju mladi parovi. „Nerijetko se dogodi da organiziramo i zaruke“, kaže Marijana Vusić. „Mladi par ode na večeru, a mi za to vrijeme napunimo jacuzzi, upalimo svjećice, dekoriramo sobu laticama ruža, ostavimo hladni šampanjac i soba je spremna za romantičnu prosidbu. Dalje je sve na proscu, ali do sada, niti jedna prosidba nije zakazala, koliko je meni poznato“, smije se Marijana. „Svakoj se novoj prosidbi naše osoblje, svih trinaest zaposlenika, od srca raduje i posebno potrudi da sve prođe kao iz bajke“, kaže. 

 

 

Zamišljam buduće mladenke, kako se, s prstenom na ruci, nakon vikenda opuštanja vraćaju kući i, iskreno, ne pada mi napamet niti jedan bolji način prosidbe od ovog, a kako bi boravak u Villi Magdaleni bio što romantičniji, na raspolaganju vam je odabir između brojnih romantičnih paketa boravka pod nazivom: Posebni trenuci, Ljubavna priča, Art Chocolate, Champagne weekend, Royal wellness ili De luxe vikend, posebno osmišljenih prema različitim željama i ukusima parova koji u Villu Magdalenu stižu na odmor.

 

U svim je tim paketima, osim wellness i spa ponude, vrlo važna i gastronomska ponuda – doručci u sobama, večere od pet ili sedam sljedova u kojima ćete nepce zadovoljiti najspektakularnijim i neočekivanim gastro iznenađenjima za koje je glavni i odgovorni jedan pravi gastro umjetnik – Mislav Božić.

 

Ime Mislava Božića iskrsne svako malo u nekom kulinarskom natjecanju gdje redovito, svojim kreacijama, osvaja prva mjesta. Kreacijama, kažem, jer ono što stigne na njegovim tanjurima zaista se ne može nazvati jelima. Kako drugačije nazvati sklad boja, okusa i oblika, teksture, slatkog i slanog, ljutog i kiselog, neočekivanih okusa poput krupnih zrna soli ili crvenog papra na koje naiđete dok kušate njegov čokoladni sladoled. Taj jedan zaokružen i savršen dojam jela koja vam polako nestaju u ustima, jedno za drugim, pretvarajući tako svih pet sljedova u jedno nenadmašno gastro iskustvo, jednu pravu cjelinu, kompoziciju, upotpunjenu Petračevom graševinom mirisa po bazgi i finaliziranu sirevima koje smo pojeli u sobi. „Uživancijo, ime ti je Villa Magdalena“, pomislila sam tada dok sam razmišljala o tome koji mi je okus ostao najupečatljiviji u ustima. I zaista, sladoled s bučinim uljem, desert je čiji okus osjećam i dan danas dok pišem ove retke. 

 

„Bučino ulje vrhunske kvalitete stiže nam od proizvođača sa susjednog brijega“, kaže Mislav koji je svoje kulinarsko iskustvo stekao u velikim kuhinjama poput one hotela Sheraton, a usavršio u Japanu, u jedinom hrvatskom restoranu u to doba, iz kojeg se vratio na zelene zagorske brege sa suprugom Miyuki s kojom ima preslatkog sinčića imena Nire. I baš poput pravog samuraja, o čijim djelima govore djela sama, a ne riječi, Mislav, koji umjesto mača brusi svoje japanske noževe, ne voli se pretjerano hvaliti dostignućima. „Puno je toga još preda mnom“, kaže. „Nagrade su tu samo da me podsjete da uvijek treba davati sto posto od sebe, pa i više“.

 

U Japanu je, kaže, proveo pet godina. Pitam ga što ga je navelo da se vrati. „Otišao sam u Japan kao mladić od 28 godina, upoznao dobro i japansku, ali i sve ostale kuhinje jer Japan je zaista jedan prava gastronomska meka, nema svjetske kuhinje koju tamo ne možete naći. Radno je vrijeme 14 – satno, no na njega se, kao i na male stanove, vrlo brzo navikneš. Ono što mi je najviše u Tokiju nedostajalo je – priroda. Ponekad, kad hodaš Tokijom, i pogledaš u vis, sve što možeš vidjeti je gomila betona i mali komadić neba koji se plavi tamo negdje stotinjak metara u visini. U Tokiju je, recimo, sve podređeno brzoj komunikaciji, a grad se, zbog nedostatka prostora, proširio uvis, ali i – pod zemlju. Ponekad mi se činilo da ne moraš danima izaći iz te podzemne mreže prometnica koji spajaju dijelove grada, ali i zgrade međusobno, i da sve što ti treba možeš obaviti putujući pod zemljom. Nedostajala mi je priroda, otvoren prostor, ova ljepota oko nas. Zelenilo. To mi je najviše nedostajalo. Zato sam se i vratio.“, kaže.

 

 

Ne znamo kako se točno zove ova čokoladna umjetnost, ali smo svojski u njoj uživali 

(Foto: Naturala.hr)

 

 

„I kako to da niste otvorili svoj restoran“, postavljam pomalo provokativno pitanje, ali me odgovor na njega silno zanimao budući da je Mislav doista jedan od ponajboljih hrvatskih kuhara. „Zato što otvoriti svoj restoran znači veliku administraciju i suočavanje s papirima te gubitak vremena za guštanje i kreativnost u kuhinji. Ne želim svoju ljubav prema hrani prepuštati nekim drugim kuharima, dok ću se ja baviti stvarima koje me, iskreno, uopće ne zanimaju. Time bi cijeli taj pothvat izgubio smisao, a ja bih se umjesto u kuhanju izgubio u administraciji. Umjesto toga, u slobodno vrijeme, radije odem na neku obližnju livadu i promatram prirodu. Priroda je najveća inspiracija za moja jela, ništa tako dobro ne može nadahnuti kao priroda sama“, ističe Mislav opisujući kako uživa u svoje kreacije uključiti i samoniklo ljekovito bilje koje pronađe u prirodi, ali i ono koje uzgaja u malom aromatičnom vrtu uz hotel. 

 

Zanimalo me i odakle u Mislavovu kuhinju stižu namirnice. „Trudimo se u meni uključiti što više domaćih, lokalnih, najkvalitetnijih namirnica. Najbolji sir i vrhnje stižu nam par kilometara od hotela, jaja s farme slobodnih koka nesilica iz Gubaševa, zagorske šume poznate su po gljivama, a nabavljamo lokalno i meso i sve ostale namirnice, poput bučinog ulja. Trudimo se dati gostima najkvalitetniju hranu, predstaviti im bogatu zagorsku tradicionalnu hranu, ali s jednim modernim twistom, svojstvenim za kuhinju Ville Magdalene“, kaže Mislav uporno odbijajući moj poziv da sjedne s nama za isti stol. Shvatila sam kasnije, gost je u Villi Magdaleni taj kojemu je sve podređeno, a Mislav je ipak bio na svom radnom mjestu te mu ne bi bilo ugodno sjesti i opustiti se. 

 

 

 

I doista, gost je u ovom zagorskom wellness-gastro dragulju uvijek na prvom mjestu. Shvatila sam to već od prvih trenutaka posjeta Villi Magdaleni kada su čuli na recepciji da je moja kolegica vegetarijanka – osmišljen je za nju u trenutku poseban meni. „Znaju nam stići naši gosti koji rade u inozemstvu i samo mi kažu kako već godinama nisu okusili sarmu. I idućeg dana – iznenađenje! Na meniju ih čeka sarma.“, kaže chef Mislav. Ako ste vegan, vegetarijanac, sirovojelac osmislit će specijalan meni za vas i to s posebnim zadovoljstvom. Sve za gosta kako bi se osjećao što ugodnije, opuštenije i kako bi iskustvo u Villi Magdaleni zapamtio zauvijek. 

 

Ima gostiju kojima je potrebno samo malo samoće, odmak od svakodnevice, kojima je čak i spuštanje u restoran prezahtjevno. Naravno da se tada poštuju i njihove želje. "Mali smo obiteljski hotel, ali naša ekipa uvažava baš sve želje gosta, od onih najsitnijih do onih koje zahtjevaju dodatni trud jer jedino nam je važno da gost da se gost boravka u našem hotelu uvijek prisjeti s osmijehom na licu", kaže nam Marijana Vusić.

 

Upravo sam o tome razmišljala dok smo posljednji dan nakon doručka i finalnog opuštanja u wellness oazi, s jednim širokim osmijehom na licu, pakirali kovčege i spremali u njih, osim svojih stvari i oproštajni poklon koji nam je darovao chef Mislav – vrećicu sjemenja originalne japanske salate, stručak paprene metvice i bocu svježe izvorske vode. Divna gesta kojom nas je na kraju našeg posjeta oduševio ovaj simpatični gastro-samuraj još nam je jednom potvrdila: gost je ovdje uistinu kralj, a nakon ovako kraljevskog vikenda stiglo je vrijeme za reći „sayonara“ Villi Magdaleni. Sve do nekog ponovnog susreta kojemu se već unaprijed radujemo.