drugi nazivi: ČIR, peptički ulkus
Opis
Peptički ulkusi su otvorene rane u sluznici želuca, jednjaka, ili dvanaesterca. Procjena je da desetina odrasle zapadne populacije oboli od peptičkog ulkusa. Međutim, unatoč uvriježenom mišljenju – peptički ulkusi nisu uzrokovani začinjenom hranom ili stresom. Za glavne krivce nastanka peptičkog ulkusa smatra se korištenje nesteroidnih protuupalnih lijekova i bakterija Helicobacter pylori.
Uzroci
Sluznica želuca obično je zaštićena od štetnog djelovanja želučane kiseline. Ulkusi nastaju na mjestu na kojem zaštita sluznice od štetnog djelovanja kiseline oslabi, a to se može dogoditi iz nekoliko razloga.
Helicobacer pylori je bakterija čije se postojanje smatra odgovornim za većinu ulkusa iako se mnogi znanstvenici spore o utjecaju Helicobactera pylori na razvoj i gastritisa i ulkusne bolesti. To, između ostalog, dokazuju statističkom tvrdnjom da više od polovice svjetske populacije u svom želucu ima ovu bakteriju, međutim, kod svih ne izaziva promjene u probavnom traktu u obliku ulkusa ili gastritisa.
Nesteroidni antireumatici odgovorni su za nastanak ulkusa pri dugotrajnoj upotrebi – ako patite od kronične bolesti koja zahtijeva dugotrajno liječenje ovim lijekovima, najbolje je posavjetovati se sa stručnom osobom o tome koji su od lijekova najmanje štetni za sluznicu vašeg probavnog trakta.
Liječenje
Ako postoji infekcija s Helicobacer pylori, potrebno je provesti liječenje takozvanom trojnom terapijom (dvije vrste antibiotika i lijekovi koji blokiraju lučenje želučane kiseline). U slučaju prekomjernog uzimanja nesteroidnih protuupalnih analgetika nužno je posavjetovati se sa svojim liječnikom. Na sekreciju želučane kiseline utječu inhibitori, inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol) te blokatori H2-receptora (ranitidin). Uz njih se, iako rjeđe, mogu koristiti i antacidi (aluminij hidroksid, magnezij hidroksid, kalcij karbonat, natrij bikarbonat).
