Vrsta: Cassia senna, Caesalpiniaceae
Hrvatski naziv: sena
DIO BILJKE KOJI SE KORISTI: List, plod.
SASTAV: Derivati antrakinona, ugljikohidrati, flavonoidi, glikozidi, krisofanična kiselina, salicilna kiselina, saponini, smole, eterično ulje.
UPOTREBA: U fitoterapiji se koristi kod konstipacije.
DOZIRANJE: 0.6-2 g suhih listova (20-30 mg hidroksiantracenskih glikozida računanih kao senozid B). 0.5-2 mL tekućeg ekstrakta (1:1 u 25% alkoholu). Biljne mješavine s 15-30 mg hidroksiantracenskih glikozida računanih kao senozid B uzetih nakon posljednjeg obroka navečer.
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE: Istraživanja na životinjama i klinička istraživanja dokazala su laksativno djelovanje sene.
NUSPOJAVE: Nuspojave su blagi abdominalni grčevi. Dugotrajna upotreba može uzrokovati gubitak kalija (može dovesti do srčanih poremećaja i mišićne slabosti), albuminuriju i hematuriju. Zloupotreba sene povezana je s razvojem kaheksije i smanjenjem serumske koncentracije globulina.
KONTRAINDIKACIJE: Sena je kontraindicirana kod intestinalnih opstrukcija, stenoze, atonije, upalne bolesti crijeva, apendicitisa, nedijagnosticiranih abdominalnih simptoma, dehidratacije i disbalansa elektrolita. Ne smije se koristiti, kao ni bilo koji drugi laksativ, dulje od dva tjedna. Zloupotreba može dovesti do disbalansa elektrolita (najčešće hipokalijemija), ovisnosti, atoničnog kolona i povratne konstipacije. Nepravilnom upotrebom uzrokovana hipokalijemija može pojačati djelovanje kardiotoničnih glikozida i antiaritmika.
Usporedna upotreba s drugim lijekovima koji uzrokuju hipokalijemiju (tiazidni diuretici, adrenokortikosteroidi i sladić) mogu pogoršati disbalans elektrolita. Antrakinoni uzrokuju obezbojenje urina što može interferirati s dijagnostičkim testovima. Zbog nuspojava i potencijalne toksičnosti ne preporučuje se upotreba tijekom trudnoće i dojenja.
Foto: Stan Shebs
