Sa svih strana slušamo o srodnoj duši i postajemo nalik lovačkim psima koji izoštravaju njuh.
Koliko ste samo puta čuli da je netko u potrazi za srodnom dušom. O njoj govore „tarot stručnjaci“, razne gatare, self help literatura, razni časopisi, psiholozi… Samo su nazivi drugačiji: princ na bijelom konju (pa često dođe konj bez princa), bolja polovica ili „significant other“ i slično – riječ polovice baš me podsjeća na doba socijalizma i kupovinu svinjskih polovica za blagdane.
Tako sa svih strana slušamo o srodnoj duši i postajemo nalik lovačkim psima koji izoštravaju njuh. No dobro, kod nas je to ipak vid pa promatramo sve oko sebe u potrazi za srodnom dušom. Neki razvijaju čitave strategije, oslanjaju se na intuiciju, horoskop, pokušavaju na sve načine osigurati da im ne promakne onaj pravi ili ona prava, a po meni su zapravo u velikoj zabludi. Jer srodna duša zapravo je osoba s kojom možemo funkcionirati. To je osoba koja nam je vrlo slična, no i različita u smislu da se stalno dopunjavamo, rastemo i razvijamo se.
Srodna duša nije nekakva vanzemaljska kategorija niti svemirac koji će nekim čudom posjedovati sve one osobine koje tražimo kod suprotnog spola. Ako tako razmišljate, bojim se da ćete se razočarati. Kao prvo, idealno ne postoji, što znači da ćete se i sa srodnom dušom dobro posvaditi i mimoilaziti u mišljenjima, i smijati i biti sretni, no ponekad i ljuti i poželjeti ga/ju strpati u svemirski brod i poslati daleko da se više nikada ne vrati.
Pa kako onda pronaći onog pravog? Često smo zaslijepljene fizičkim izgledom, šarmom, skroz su nam štosne osobe koje su omiljene u društvu, tzv. zabavljači, no što se iza toga skriva? Zgodni frajeri? Svakako nema ništa loše u tome da ih odmjerimo i malo maštamo, no obično su oni, čast naravno izuzecima, dosta opsjednuti samima sobom pa obožavaju provoditi sate i dane pred ogledalom, bjesomučno jure u potrazi za onim najnovijim parfemom, vise satima u teretani i prije svega ljube sliku svoju. Naravno, ako vam to ne smeta i ako ti fatalni imaju još poneku dobru kvalitetu, samo naprijed. No, vratimo se na one osobine koje se ne vide jer, kao što znate, ljepota je prolazna, a i istraživanja pokazuju da se na nečiji izgled, bio on fatalan, prosječan ili baš i ne atraktivan, jednostavno naviknete.
U vezi je važno razumijevanje i kako bi rekao moj otac – važno je imati o čemu razgovarati i imati slične interese. Naravno da srodna duša nije priljepak koji će, eto, baš voljeti sve što vi volite – to bi se možda moglo izvesti kloniranjem, ali nadam se da nitko to neće pokušati. Ipak je važno da barem donekle volite iste stvari jer ako vam je frajer ili muž npr. inženjer nuklearne fizike kojemu su glavna preokupacija stručne knjige, znanstvena istraživanja i polemike o djelovanju radioaktivnih čestica pod xy uvjetima, a vi ste npr. teta u vrtiću ili trgovkinja, bojim se da vam se svjetovi, osim onoga što ima za ručak i treba li odnijeti smeće i djecu odvesti u školu, baš neće dodirivati.
Da, da, znam, većina muških voli sport i to je super. Neka uživaju na utakmicama s pivom u ruci i ispuštajući neobične zvukove, a ako i vi to volite, ma savršeno . No, ako ste vi npr. ludi za klasičnom glazbom i SF literaturom, a on dobije osip čim čuje klavir ili flautu, a za dr. Spocka misli da je nova vrsta piva ili slično, mislim da će vam trebati ogrrroooomna doza tolerancije i to s obje strane. No, tu su predragi nam prijatelji. S njima možete odlaziti u kazalište, na koncerte i slično dok vaš dragi piše znanstvene radove ili kreira neke nove softvere i to je sasvim ok. Nažalost, prije ili kasnije javi se potreba da stvari koje volite dijelite s voljenom osobom i što tada?
Odgovor na ovo pitanje rado bih čula od vas i pozivam vas na razmjenu mišljenja .
Vaša Ema Jurić
