Zagreb Design Week već dvanaestu godinu okuplja kreativce iz različitih područja, a ovogodišnje izdanje, održano od 9. do 21. rujna 2025., po prvi put trajalo je dva tjedna. Tema „Stvarnosti koje dijelimo“ potaknula je promišljanje o paralelnim svjetovima u kojima živimo – fizičkom, digitalnom, osobnom i kolektivnom – te ulozi dizajna u njihovom povezivanju.
Ovogodišnji ZGDW donio je novi, dinamičan koncept – umjesto jednog centralnog prostora, događanja su se selila kroz grad: od Jadran filma, gdje je održano svečano otvorenje i dodjela međunarodne nagrade ZGDW Award, do galerija, studija i pop-up prostora u raznim kvartovima Zagreba. Grad je na dva tjedna postao živi poligon za istraživanje dizajna, umjetnosti i stvaralaštva.
I ove godine sam imala priliku biti dio ovog događaja, kroz radionicu fotografiranja hrane. Tema „stvarnosti koje dijelimo“ su svakodnevni, intimni trenuci koji često prolaze nezamijećeni, a upravo su oni srž našeg zajedničkog iskustva. U središtu mnogih takvih trenutaka nalazi se hrana. Ona je puno više od osnovne potrebe: ona je kulturni simbol, nositelj tradicije, izraz kreativnosti i, što je možda najvažnije, snažan medij povezivanja među ljudima.
Fotografija hrane kao prostor susreta
Radionicu fotografiranja hrane sam održala 12. 9. 2025. u Studiju 1, u prostoru Jadran filma. Cilj radionice je bio istražiti kako kroz fotografiju možemo bilježiti i podijeliti vlastitu stvarnost: kako kroz kadar možemo ispričati priču o sebi, o svom okruženju, o navikama koje baštinimo i emocijama koje nas spajaju s drugima.
Danas svi živimo u paralelnim stvarnostima; fizičkoj, digitalnoj, osobnoj i kolektivnoj. Fotografija hrane postala je mjesto gdje se te stvarnosti susreću. Kad netko objavi sliku domaće juhe, doručka na brzinu ili svečanog kolača za obiteljsko slavlje, on ne dijeli samo recept ili estetiku tanjura, već dijeli trenutak, atmosferu, vrijednosti. U tom činu dijeljenja hrane, dijelimo i sebe.
Iako tri sata brzo prođu, u tom kratkom vremenu polaznici su imali priliku dotaknuti se cijelog procesa stvaranja fotografije hrane: od ideje do završnog kadra. Prošli smo glavne smjernice koje svaki fotograf mora imati na umu:
- Kakvo jelo fotografiramo? Kako se ponaša na svjetlu, mijenja li izgled kad se ohladi, zahtijeva li dodatno stiliziranje?
- Kako ćemo ga poslužiti? Na tanjuru, daski, u zdjeli – i što time govorimo o karakteru jela?
- Koju atmosferu želimo stvoriti? Hoće li to biti svježa jutarnja scena ili topla večernja priča?
- Koje svjetlo koristimo? Mekano, difuzno svjetlo često je najbolji saveznik u food fotografiji.
- Hoće li kadar biti čist i minimalistički ili bogat detaljima?
- Dodajemo li ljudski element? Ruka koja dodiruje šalicu ili lagano pomiče tanjur može unijeti toplinu i život u scenu.
Sve su ovo pitanja koja si je potrebno postaviti čim ste odabrali jelo koje želite fotografirati. Mi smo se dotaknuli svake od ovih tema, ali smo se najviše zadržali na kompoziciji. Kao uvod u ovaj članak, detalje o kompoziciji sam obradila u ranijem pod nazivom Sklad u tanjuru – gusta juha od tikvi.
Razgovarali smo o pravilu trećine, zlatnom rezu i o tome kako naš mozak instinktivno traži red i harmoniju u slici. Kad je kompozicija skladna, fotografija djeluje uravnoteženo, a promatrač u njoj lako „ostaje“. Kroz praktične primjere pokazali smo kako se jednostavnim pomakom tanjura, praga svjetla ili promjenom kuta gledišta može potpuno promijeniti doživljaj scene.
Sponzor ovogodišnje radionice je bio Bistro Fetiš poznat po svojoj maštovitoj i 100% bezglutenskoj kuhinji. Ovom prilikom zahvaljujem Fetiš ekipi i dragoj Sanji Obradović na vremenu i trudu. Guštali smo dok smo fotkali i uživali u snackovima pod pauzom.
A fotkali smo sljedeća preukusna jela:
- Quiche
- Veganska salata s kvinojom, sjemenkama i ukiseljenim povrćem
- Američke zobene palačinke s preljevom od šumskog voća
Radionica je bila ograničena na deset polaznika, taman dovoljno da svatko pronađe svoj kut svjetla i trenutak za eksperimentiranje. Zajedno smo slagali scene, komentirali kompozicije, i pokušavali uhvatiti onaj osjećaj kad jelo „prodiše“ pred objektivom. Ideja je bila manje rekvizita, više priče. Svaki kadar bio je poziv da gledamo pažljivije – ne samo hranu, nego i ono što kroz nju želimo prenijeti.
Mali pogled na radionicu složila sam kroz fotografije u kolaž, a ovim putem još jednom od srca zahvaljujem ekipi na sudjelovanju: Medea, Gordana, Luka, Ivona, Petra, Ema, Barbara, Andrea, Andreja i Valentina. Hvala vam!
Pročitaj i ovo:
- Sklad u tanjuru – gusta juha od tikvi koja miriše na jesen
- Blagi pesto od bosiljka: Monokromatska priča u zelenom
- Umak od brusnice: Kako ‘jednostavno’ može biti ‘kreativno’ u fotografiji hrane
