Držim da svaki pravi ˝naturalac˝ tu i tamo čuje neodoljivi zov prirode i osjeti potrebu za odlazak u divljinu kako bi napunio baterije i izbacio dugo nakupljani smog iz pluća. Hrvatska doista nudi mnoštvo prizora koji jednostavno oduzimaju dah; od krških goleti, planinskih vrhova, do zelenih oaza uz rijeke ili pak mirisnih otoka. U svakom slučaju, tada dolazimo ˝u goste˝ divljini i svim njenim stanovnicima pa čak i zmijama.
U našoj kulturi zmije su oduvijek predstavljale zlo, opasnost i razlog za nekontrolirano histerično ponašanje koje nam je servirano još od biblijskih vremena. Međutim, zmije – kao i sva druga živa bića postoje s razlogom i vrlo su korisne te predstavljaju nezamjenjivu kariku u svom ekosustavu. Osim toga, zbog svojih posebnosti i zanimljivog načina života itekako su vrijedne divljenja.
Prvo se moramo otarasiti predrasuda i panike te neopravdani strah zamijeniti znanjem o zmijama. Zmije, kao i većina životinja ne diraju vas ako vi ne dirate njih jer ni jedna zmija se ne hrani ljudima. Osim toga, ne živimo u Australiji, od 15 hrvatskih vrsta zmija samo su tri otrovne, dok su ostale u potpunosti neotrovne i bezopasne.
Dakle, u Hrvatskoj postoje tri vrste otrovnica koje svojim ugrizom mogu prouzrokovati zdravstvene probleme čovjeku, to su: poskok, riđovka i planinski žutokrug. Sve tri zmije pripadaju rodu ljutica (Vipera) i lako ih je raspoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, trokutastom obliku glave koji je jasno odijeljen od vrata, kratkom zdepastom tijelu i zjenicama u obliku vertikalnog proreza.
Poskok (Vipera ammodytes)
Iako je poskok najotrovnija europska zmija, a time i najopasnija otrovnica u nas, relativno je mirna i spora zmija koja napada samo kad je uznemirena. Prilično je široko rasprostranjena, pojavljuje se na području Dalmacije, Istre, Kvarnera, središnje Hrvatske kao i na mnogo otoka. Mnogi nisu svjesni da poskoka možete sresti i na Medvednici tijekom uobičajene šetnje prema Sljemenu. Lako je prepoznatljiv po roščiću na vrhu nosa te unatoč svom nazivu ne može skakati, ali ga se ponekad može naći u krošnjama stabala s kojih se može baciti ako se nađe u opasnosti.
Planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops)
Planinski žutokrug je najmanje poznata, a i najmanje otrovna zmija u Hrvatskoj. Pojavljuje se samo na većim nadmorskim visinama na području Kamešnice, Troglava, Dinare i južnog Velebita. Naziv je dobio po žućkasto obojenom tijelu i kružno sklupčanoj pozi za sunčanje.
Riđovka (Vipera berus)
Riđovka je najrasprostranjenija zmija na svijetu, a kod nas se pojavljuje u kontinentalnom dijelu. Iako veći dio vremena provodi na kopnu, zahtjeva vlažnija staništa i može jako dobro plivati. Premda joj naziv sugerira crvenkastu obojenost, može se pojaviti i u potpuno crno obojenoj varijanti.
Kako se ponašati u staništu zmija?
Kao što je već rečeno, ma koliko si mi laskali – zmijama nipošto nije u cilju ugristi nas. Mi smo daleko veći plijen od onog na koji su navikle te su svi ugrizi zmije zapravo posljedica njihovog uznemiravanja i u potpunosti nesretan događaj.
Međutim, potrebno je naučiti ˝bonton˝ divljine, točnije kako se ponašati kada dođemo zmijama u goste. Pravila su nadasve jednostavna:
• Prikladna odjeća i obuća: duge hlače i planinarske čizme.
• Izbjegavati nepregledna mjesta za odmor.
• U jesen pripaziti na grane drveća i grmlje kraj mjesta prolaska – u to doba se tamo rado sunčaju poskoci.
• Ukoliko opazite otrovnu zmiju, držite se na pristojnoj udaljenosti od najmanje 2 metra.
• Kad god je moguće zmiju zaobiđite s dužnim strahopoštovanjem ili je zaplašite udarcima o tlo (zmije izrazito dobro osjete vibracije tla pomoću donje čeljusti).
Što učiniti ako vas ugrize otrovnica?
Na sreću, naše otrovnice nisu ni približno toliko otrovne kao primjerice neke australske zmije čiji ugrizi u velikom broju slučajeva znače neizbježnu smrt. Ugriz poskoka, kao naše najotrovnije zmije, u najvećem broju slučajeva ne mora završiti pogubno. Burnost i opasnost reakcije ovisi najčešće o zdravstvenom stanju žrtve i sklonosti alergijskim reakcijama.
U svakom slučaju, zmije mogu vrlo precizno odrediti koliku dozu otrova žele ispustiti u pojedinom ugrizu. Iskusnije zmije u pojedinim slučajevima kada se radi o obrambenom ugrizu uopće ni ne moraju ispustiti otrov što se naziva ˝suhi ugriz˝.
Ukoliko dođe do ugriza učinite sljedeće:
• Ne pokušavajte uhvatiti zmiju. Time riskirate još ugriza, a liječnici ionako dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice. Uostalom, za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje se jedinstven protuotrov.
• Ugrizena osoba se mora umiriti i ne smije paničariti (koliko god to u datom momentu ludo zvučalo).
• Uklonite odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja, preporučuje se i imobilizirati ranu ukoliko je moguće.
• Ne pokušavajte rezati ranu niti isisavati otrov ustima.
• Žrtvu ugriza što prije prevezite do liječnika ili nazovite hitnu (na broj 112).
