Treperenje lišća, šum vjetra, njihanje stabala… Svaki putnik trebao bi doživjeti nestvarno iskustvo šetnje naizgled beskrajno visokom šumom bambusa, smještenoj na periferiji Kyota. Šuma bambusa (Chikurin no Michi) jedno je od najpopularnijih turističkih mjesta u Kyotu, a zajedno sa svetištem Fushimi Inari i hramom Kinkakuji, radi se o jednom od najprepoznatljivijih „razglednica“ Japana.
Ipak, nijedna fotografija ne može vjerno dočarati osjećaj kad stojite usred ovog čuda prirode, jer je krasi jedan osjećaj „drugačijosti“ sasvim različit od „normalne“ šume kakvu poznajemo.
Tradicionalno se bambus stoljećima koristio za proizvodnju različitih proizvoda, poput košara, kutija ili prostirki, dostupnih u lokalnim radionicama. Većina stabala bambusa u ovoj šumi visoka je od 5 do 10 m, a neka dosežu i do 20 m visine. Kroz šumu se proteže mreža staza, idealna za opuštajuću šetnju i upijanje nesvakidašnjeg okruženja. Prizor je posebno atraktivan kad lagani vjetar zaljulja visoke stabljike bambusa, koje se lagano kreću naprijed-natrag.
Ovo se iskustvo proteže i van domene vizualnog – 1996. godine japansko je Ministarstvo okoliša uključilo zvukove šume – škripanje drva, šuštanje lišća – kao jedan od top 100 zvukova karakterističnih za Japan u okviru zbirke Soundscapes of Japan.
