Do Sandieganskog botaničkog vrta treba “skoknuti” 50-ak kilometara daleko. Vrt je smješten na ogromnom prostoru i organiziran je tako da svaki kontinent i botanički specifično područje imaju svoj prostor. Za biljoljupku moje sorte – obećana zemlja! Naskitala sam se dok su me noge mogle nositi i nagledala se svakakvih, meni neobičnih, predstavnika biljnog svijeta.
Još jedna vrsta eukaliptusa
Kigelia africana( ne znam joj hrvatski naziv)
Plod papaje
Vrt organizira najrazličitija društvena, edukativna i umjetnička zbivanja. Pred tim obiljem aktivnosti me uhvatila tuga što moja ptica roda nije malo razmislila i spustila me na neku ovakvu točku pod kapom nebeskom, gdje bi moja zelena duša mogla doći na svoje. Eeeh…
U redovno organizirana zbivanja spada i kiparska izložba.
Pronađite uljeza: među ovim raslinjem nešto je skulptura!
“Rascvjetana” skulptura
Ako vam ovdje rubom vidnog polja vraškom brzinom zujne nešto malo veće od dobro ugojenog bumbara – sreli ste kolibrija! Oblijeće rascvetane biljke i hrani se njihovim nektarom. Uputili su me da ga tražim oko crvenih cvjetova cjevastog oblika koji ga, čini se, posebno privlače. Izgleda da je tako.
Kad sam se zaputila u El Cajon pogledati Muzej američkih nasljeđa nisam imala pojma da se nedaleko nalazi The Water Conservation Garden (u slobodnm prijevodu: vrt u kome učite kako gospodariti vodom). Uz sve dužno poštovanje Muzeju u kome sam vidjela nevjerojatnu količinu zanimljivih eksponata i apsorbirala toliko podataka da mi se počelo lagano vrtiti u glavi, priznajem da mi je obilazak ovog vrta, na kog sam nabasala pukim slučajem, bio draži dio dana.
S obzirom da se u ovo područje 90% vode uvozi, svaka nepotrebno potrošena litra je čist bahatluk (da ne izvalim nešto nepristojnije!). Hodajući stazama sjajno organiziranog vrta možete, čitajući informacije na pločama, naučiti koje biljke će podnijeti dugotrajnu sušu, koje drveće treba posaditi s koje strane kuće (s obzirom na lišće kakvo ima i sjenu koju osigurava), kojom vrstom malča valja prekriti tlo da bi se manje isušivalo…
Posjetitelji se mogu uključiti u radionice, u rasadniku kupiti sadnice, dogovoriti (besplatnu) izradu plana za vrt ili pokupiti ideje za izradu ukrasa za vanjski prostor.
Dobar dio vremena sam provela na Državnom sveučilištu San Diega: u knjižnici, internet kafiću, knjižari, na ponekom odabranom predavanju, na bezbrojnim mjestima na otvorenom predviđenima za rad, ili samo skitajući po parkovima koji mu pripadaju.
Detalj s Državnog sveučičišta San Diega
A prije povratka sam se otišla pozdraviti s Pacifikom.
Plaža na otoku Coronado
Dok sam gacala plićakom i gledala taj vodeni beskraj, ocean mi je pred noge dovaljao poklon. Ne znam koja je to vrsta oceanskog stanovnika. Odjednom sam, neočekivano, stekla jedinstven, najljepši mogući suvenir!
Meni nepoznato pacifičko biće
I još malo o onim palmama iz naslova!
Visoke i vitke Washingtonia palme su ukras horizonta
Kad ih nitko ne dotjeruje, izgledaju ovako. Ušuškane u svoje suknjice.
Neošišane Washingtonia palme
Od brojnog palmolikog raslinja mi je najdraža bila neka vrsta dracene koja je ovdje kod svoje kuće. Često ju koriste u oblikovanju eksterijera.
Dracene u parku na Državnom sveučilištu San Diega
A u ovom izdanju mi je najbolja: kad na raskuštranu krošnju prpošno izbaci cvijet, kao da je frizuru ukrasila mašnom!
Dracena je procvjetala!
Još jedan predstavnik biljnog svijeta ovog podneblja. Veliki kaktus-bačva u svom prirodnom okruženju, u pustinjskom parku Anza-Borrego.
Vrsta najvećih kaktusa u Kaliforniji
Taj kaktus tamo upravo sad cvjeta!
I za kraj.
Tijekom boravka u tom osunčanom podneblju često mi se u svijesti “vrtila” poznata tema:
Odjavljujem se i bilježim sa štovanjem,
Slobodanka
Putopisna reportaža Slobodanke Poštić
1. dio Tamo gdje palme njišu grane
2. dio Kontrasti Amerike
3. dio Skitanje u sjeni palmi
Napisala: Slobodanka Poštić