Svakom roditelju sigurno je najveća muka kad se dijete razboli. Od kašljanja i neprospavanih noći do čekanja kod liječnika, straha od ponavljanja neke upale, temperature i odlazaka na bolovanje. Kako mi već nekoliko godina „izbjegavamo“ liječnike, a naši su klinci svaki dan u vrtiću bez „bolovanja“? Uspjeli smo tako što smo promijenili prehranu korak po korak, koliko je to moguće s djecom – slatkiše i šećer sveli smo na minimum, mlijeko smo potpuno izbacili, a dodatno smo uveli više voća i zelenja.
Gotovo svakodnevno odlazimo s djecom u prirodu, šećemo, planinarimo, boravimo u šumi, puštamo ih da trče i valjaju se po travi, „kuhaju“ juhe od blata i piju izvorsku vodu. Kad ipak počnu kašljucati tu je naš „ljekić“, kako oni zovu domaće sirupe od bilja. Najomiljeniji od svih sirupa je sirup od mladih izbojaka smreke. Vrlo ga je jednostavno napraviti, a radi se upravo sada u svibnju kad crnogorica „pušta izboje“.
Potrebno je nabrati izbojke smreke (mogu se brati i izbojci bora ili jele). Naravno, uvijek budite pažljivi i provjerite što berete kako ne biste svima znanu smreku zamijenili otrovnom tisom. Nabavite neki dobar šećer. Obično koristim pravi smeđi šećer i bio šećer. U velike staklenke redam red izdanaka pa red šećera, a zadnji sloj treba biti šećerni. Sve se malo jače stisne i zatvori. Stoji na suncu dok se šećer potpuno ne otopi, a onda se procijedi i zatvori u staklenke koje se čuvaju na tamnom mjestu.
>> Sirup od smreke, jele i bora
Ako pak želite izostaviti šećer, može se isto raditi s medom. U tom slučaju pripravak nije potrebno držati na suncu i dobit ćemo tzv. smrekin med. Sirupi su obično gotovi za otprilike 3-4 tjedna. Nakon što se prvi puta otvori, drži se u hladnjaku. Uzima se po žličicu ili dvije, po potrebi. Energija prirode skrivena u malim svjetlozelenim vrhovima smreke daje nam zimi pravi štit. Slični sirupi mogu se kupiti i u ljekarnama. Nama su ukusniji i učinkovitiji ovako napravljeni od samo tri sastojka: smreke, šećera i puno ljubavi. Djeca ih sad sama beru i rade i žele ih piti bez nagovaranja jer su im jaaaako fini.
Sirupi od bilja rade se svi na isti način: red bilja, red šećera pa stajanje na suncu. U receptima starih travara stoji da se staklenke zakopaju u zemlju dok se šećer ne otopi, no to je nezgodno ako živite u gradu. Svaka je biljka drugačija pa treba poštivati posebnosti kako bi napravili što kvalitetniji sirup. Tako možete raditi sirup od majčine dušice, trputca, marulje, mravinca i sl.
Majčinu dušicu potrebno je navlažiti jer je biljka „suha“, no daje vrlo ukusan sirup. Trputac nije tako fin kao majčina dušica ili smreka, no možda će vama biti baš taj najomiljeniji. Marulja je gorka i bolje odgovara odraslima. Mravinac je intenzivnog okusa, no ukusan i djeci i odraslima. U sve takve sirupe po želji možete dodati i nekoliko kapi propolisa.
Eterična ulja iz bilja djeluju na naš organizam. Mladi izboji smreke bogati su smolom. Ona blagotvorno i ljekovito djeluje na grlo, bronhije i dišne puteve, za jačanje glasnica i pluća, za jetru, pomaže u borbi protiv gripe, hunjavice i prehlade pa i kod upale mjehura.
Za nas nema boljeg sirupa i zato ga radimo s veseljem svakog proljeća. Stajanjem se sirup neće pokvariti, a ako se kod otvaranje staklenke malo „zadimi“ to ne znači da se pokvario nego da je „dozrio“. Isto se može pojaviti malo plijesni na vrhu koju slobodno uklonimo. Smrekine i borove izbojke uvijek berite u čistoj prirodi, dalje od prometnica, i nemojte ih ispirati vodom. Staklenke je najbolje oprati u perilici za posuđe ili sterilizirati u pećnici i tako ćete biti sigurni da će vaš sirup biti odličan.
Autorica:
Pina Žilić
perundodir.blogspot.hr
