Egipat je zemlja koja nadahnjuje, odiše snagom i dostojanstvom kraljeva. Egipat miriše na pustinjski pijesak, utažuje glad za kulturom, očarava multikulturalnošću i šarolikošću boja i podsjeća na neodgovorena bitna pitanja ljudske povijesti. Tko je i kako gradio piramide – ne znamo pouzdano niti do danas!
U Egiptu je pustinju nemoguće izbjeći
Na egipatskom tlu nalazi se više od 110 različitih piramidalnih objekata tako da mnogi predjeli podsjećaju na posjet povijesnom muzeju na otvorenom. Keopsova i Kefrenova piramida najviše su piramide u Egiptu s primjerom klasične gradnje. Vječna misterija i zagonetka i dan danas jest kako su građene i tko ih je gradio. Piramide su bile obložene glatko poliranim blokovima od vapnenca te su blještale na jarkom egipatskom suncu. Vrh piramide imao je metalnu oblogu koja je reflektirala sunčevu svjetlost.
Na lokalitetima ispod nalaze se čitave mreže tunela i hodnika koji su još ne istraženi posebno ispod Sfinge – hibrida lava i čovjeka isklesana u vapnenačkoj stijeni. Najglasovitija se sfinga nalazi u produžetku Kefrenove piramide. Sfinga leži nad divovskim nekropolama usredotočena na jednu točku obzora – na izlazak sunca. Kao čuvar zabranjenih tajni i kraljevskih mumija bdije na rubu vječnosti, nadzire prošlost i budućnost i ispraća sunčeve barke koje plove nebeskim svodom.
Sfinga ispred piramida u Gizi
No, ta zemlja nudi mnogo drugih zanimljivosti i bez faraona i kulturnog turizma. U dolini Nila, tik do pustinje smjestio se Kairo – megalopolis s 28 milijuna ljudi što je 30 posto ukupnog stanovništva te zemlje, a egipatski bogovi plodnosti pobrinuli su se da se brojka svake godine znatno povećava.
Obala Nila
Kairo je šareno, mnogoljudno, orijentalno središte s mješavinom neizostavne povijesti i nama egzotičnog modernog svijeta, različitih utjecaja, prometnog kaosa, prljavštine, buke ali prije svega to je megalopolis velikog duha. Grad se najlakše upoznaje izbliza, šetnjom njegovim ulicama, posjetom tržnici, ulaskom u bogomolje koji tamo ima svih vrsta… islamska, kršćanska, židovska…
Ulični prizor
Egipat čini 95 posto pustinjskog tla pa stoga pustinju ne možete zaobići i da hoćete. Pustinjski pijesak i debeli mir pružaju otklon od užurbane svakodnevice zapadnjačkog svijeta, a pogled na beduine i njihov mir podsjeća na lakoću i jednostavnost življenja od kojeg smo se nekako odmaknuli, a koja nam tako puno znači.
Beduin
Život u pustinji
Osim pustinjskih radosti koje podsjećaju na igre u velikom pješčaniku (ili snježne radosti u pustinji) možete osjetiti snažnu energetsku potporu baš onakvu kakvu su tražili i pustinjaci koji su znali koristiti prednosti pustinjske klime u svrhu samorazvoja i energiziranja. Vožnja po pustinjskim dinama podsjeća na bezbrižne dane i uzbuđenja u lunaparku, a pustinjske ruže i čaroban dizajn oblika i stijenja u kombinaciji s jarkim suncem nameće nam jedno pitanje – što je od svega ovoga stvarnost, a što iluzija, fatamorgana?
Oaza ili fatamorgana?
Dubok otisak prošlosti, snage i moći faraona leži 670 km južno od Kaira, u Luxoru, Tebi, stoljećima glavom gradu Egipta. Nekad grad slave i moći, a danas tisućljećima kasnije, ovaj gradić obilježen je seoskom tradicijom i provincijskim štihom. Vožnja kočijama izvrsna je za razgledanja grada izbliza, a vožnja Nilom u tradicijskim plovilima potaknut će vam maštu i asocirati na krokodile kojih baš i nema.
Hram u Luxoru
Istočna obala Nila mjesto je hramova, obeliska i slave faraona. Ostaci hramova i ruševine s reljefima i zanimljivim hramskim prostorijama govore o moći i tajnama civilizacije koja je nastanjivala ovo tlo. Aleja sfinga s ovnovskim glavama koje je postavio Ramzes II vodi do hramova koji svojom veličinom i monumentalnošću podsjećaju na naše skromno znanje i razumijevanje ljudske prošlosti.
Zapadna Teba, zapadna strana Nila, mjesto je gdje mrtvi slave život i odlaze u besmrtnost. Grobnice u Dolini kraljeva počivališta su ljudi bogova koji su za svoje posljednje počivalište odabrali podnožje iznimno moćne planine i kompleksa kojeg nećete moći fotografirati. Među faraonima tu i je grobnica najmoćnije žene faraonke – kraljice Hatšepsut. Žena je to koja nadahnjuje maštu brojnih romanopisaca, a arheolozima je i dalje zagonetka. U svojoj vladavini od 22 godine bila je moćna i ravnopravna s muškim faraonima. Senenmut, arhitekt i savjetnik kraljice, grobni joj je hram izgradio u podnožju visoke litice. Impozantna je to građevina koja se proteže na tri terase.
Hram faraonke Hatšepsut
Iskapanja u Dolini kraljeva svoj vrhunac doživjela su otkrićem gotovo neoštećene Tutankhamove grobnice 1922. godine. Iako osim praznog sarkofaga i prilaznih reljefa u grobnici nećete vidjeti ništa, otisak prošlosti i energija odvest će vas u vrijeme kada su bogovi hodali zemljom i slavili i razumijevali život na jedan drugačiji, svjesniji način. Sarkofag kao simbol zemlje predstavlja spremnik životne snage i mjesto brojnih metamorfoza – od umrlog do besmrtnog.
Slano jezero
Obala Crvenog mora svojim pejsažem i arhitekturom vraća nas u suvremenost pokazujući sav raspon turističke ponude. Turizam u svojim bojama kiča i standardnom komfor ponudom ne odskače bitno od drugih turističkih meka i nudi mali predah, onako usput, da se poslože impresije i slegnu utisci o ovoj čarobnoj i divnoj zemlji koju se isplati posjetiti.
