Riječ propolis potječe od grčke riječi pro, znači pred, i polis , grad, tj. pred gradom (ili pred košnicom) što upućuje na zaštitnu ulogu propolisa u pčela (od propuha i studeni). Propolis štiti košnicu na dva načina: prvo, oblaganjem unutarnjih zidova košnice pojačava samu košnicu; drugo, štiti ju od bakterijskih i virusnih infekcija.
Propolis je aromatična smola biljnog porijekla koju skupljaju pčele medarice iz pupova lišća, kore drveća – najčešće topole, breze, bora, jele, johe, vrbe, divljeg kestena, jasena, različitih vrsta roda Prunus sp., Rosaceae, brijesta, hrasta te drugog bilja.
Pčelama za zaštitu košnice – ljudima za liječenje
Pčele nose smolu u košaricama, kao i pelud, a skupljaju je čeljustima te u nju ugrađuju svoje enzime iz sline i smolaste supstancije nastale digestijom peluda.
Konačni produkt naziva se propolis. Nose ga natrag u svoje košnice gdje se spaja s pčelinjim voskom te ga, pčele “radnici u košnici”, upotrebljavaju da bi zapečatile i sterilizirale gnijezdo kolonije. Ova upotreba koristi antibakterijsko i antifungalno djelovanje propolisa u zaštiti kolonija od bolesti. Pčele skupljaju propolis najviše u jesen kad se, po instinktu, spremaju za zimu.
Komercijalni vlasnici pčela skupljaju propolis tako što ga stružu s drvenih dijelova košnica ili upotrebljavaju specijalno konstruirane “prostirače za skupljanje”. Sirovi proizvod prolazi kroz sekundarni proces u kojem se uklanjaju pčelinji vosak i druge nečistoće prije same upotrebe u prirodnim proizvodima (npr. tablete, tinkture, masti, pića).
Propolis ima složeni sastav
Propolis sadrži drvne smole i balzame, pčelinji vosak, aromatična i eterična ulja te pelud. Ostali sastojci uključuju bioflavonoide (najvažnija komponenta u propolisu; njihovo antioksidativno djelovanje pomaže u održavanju zdravog sustava), vitamine u vrlo malim količinama većinom vezanim za sastojke peluda (B1, B2, B6, C, nikotinska kiselina, pantotenska kiselina), rudne tvari (Fe, Cu, Mn, Al, Zn) te mikroelemente (Na, K, Mg, Ca, Ba, B i Se u tragovima, Sr, Cd, Si, Pb, Ni, Cr, Ti, Ag, Co, Mo, V). Do danas je identificirano najmanje 180 različitih sastojaka u propolisu.
Kemijski sastav propolisa vrlo je varijabilan zbog velikog broja bilja kojeg posjećuju pčele medarice pri samom skupljanju propolisa. Identificirano je najmanje 67 vrsta bilja s kojeg je skupljan propolis. Varijacije u sastavu pčelinjeg voska zbog sirovog propolisa isto utječu na kemijski sastav. Do danas je poznato više desetaka kemijskih sastavnica propolisa koje su svrstane u nekoliko skupina.
Prirodni penicilin
Čovjek upotrebljava propolis u različite svrhe već od davnih vremena a pogotovo u medicinske, zbog njegovog širokog spektra djelovanja. Često nazivan “prirodnim penicilinom”, pčelinji propolis ima vrlo učinkovita antibakterijska, antivirusna, antiseptička, antifungalna i antibiotska djelovanja.
Propolis ima široku primjenu kod različitih infektivnih i upalnih bolesti. Iako sadrži smjesu nekoliko farmakološki aktivnih komponenti, kao što su polifenoli i terpeni, kvaliteta kontrole proizvoda koji sadrže propolis osniva se na identifikaciji samo jednog flavonoida, galangina.
Farmakološki najvažniji sastojci propolisa su flavonoidi (flavoni, flavonoli i flavanoni) i različiti fenoli i aromati. Smatra se da su flavonoidi velikim dijelom odgovorni za biološku aktivnost propolisa, iako su uključene i ostale fenolne komponente. Najmanje 38 flavonoida nađeno je u propolisu.
Dokazano je da propolis ima široki spektar terapeutskih učinaka od kojih su samo neki antimikrobno (antibakterijsko, antivirusno, antifungalno) djelovanje, protuupalno te regeneracijsko djelovanje (zacjeljuje rane i obnavlja oštećeno tkivo), zatim imunostimulacijsko, anestetičko, spazmatično djelovanje, pa antikancerogeno (antitumorsko) djelovanje, kardiovaskularno djelovanje (učvršćuje strukture kapilara) i naposlijetku antioksidativno djelovanje.
