Edvin Dervišević, prof., dr. med., spec. med. sporta, akupunkturolog i homeopat, ugledni je liječnik i jedan od najcjenjenijih suvremenih učitelja homeopatije i akupunkture. Interes za akupunkturu prati ga još od mladih dana kada je svojoj baki akupresurom izliječio lakat, a potom i drugima. Počeo se sve više zanimati za tu granu terapije te provoditi daljnje obrazovanje i skupljati iskustvo po raznim dijelovima svijeta.
Trud i posvećenost doveli su ga do brojnih postignuća i mnogih zadovoljnih pacijenata, ali i do online Škole akupunkture koja je namijenjena liječnicima svih specijalizacija. Škola se sastoji od kombinacije predavanja i individualnog rada s liječnicima, a liječnicima polaznicima omogućuje da se po završetku mogu samostalno baviti akupunkturom. No prije nego što krenete u istraživanje pogodnosti koje vam Škola može pružiti, a čiji prvi modul u Hrvatsku stiže početkom svibnja, upoznajte se s dr. Derviševićem i blagodatima akupunkture.
Dr. Dervišević, otkrijte nam kako je započeo vaš interes za akupunkturu?
– Interes za akupunkturu postoji još od studentskih dana kada sam prije 40-ak godina akupresurom izliječio lakat svojoj baki. Poslije su na red za akupresuru došle susjede sa svojim problemima kojima se moja baka pohvalila kako ti čudni pritisci na neke točke čine čuda. Malo prije toga, James Ruston, potpredsjednik New York Timesa, je kao pratnja Nixona posjetio Kinu. Apendicitis kojeg je razvio u Beijingu, Kinezi su mu izliječili iglama, odnosno akupunkturom.
Ubrzo nakon tog „magičnog“ izlječenja, New York Times i vodeći svjetski časopisi su počeli pisati o akupunkturi te ona postaje popularna po cijeloj zapadnoj hemisferi. Tako sam i ja kao mladi student medicine pročitao članke o njoj, oduševio se i odmah počeo naručivati prve knjige iz područja akupunkture koje su bile u to doba vrlo rijetke i teško su se dobivale.
Što se događalo od samih vaših početaka, kako je tekao vaš put usavršavanja na području akupunkture?
– Po završetku studija medicine sam kao mladi liječnik sanjao o odlasku u Kinu. No na Poslijediplomskom studiju sportske medicine u Zagrebu čuo sam još jednom kratko predavanje o akupunkturi i posjetio sam neki tečaj akupunkture na Svetom Duhu. Počela su mi se otvarati novi horizonti koje do tada nisam poznavao, ali ni to nije zadovoljilo moju radoznalost.
Tako na jednom europskom seminaru iz akupunkture 1987.godine, upoznajem profesora Antona Jajasuriju iz Colomba (Sri Lanka), koji me poziva na jednogodišnji studij na Međunarodnom sveučilištu za Alternativnu medicinu u Colombu. Dodijelio mi je stipendiju te sam živio besplatno godinu dana u hostelu Sveučilišta u možda najsiromašnijem dijelu ionako siromašnog Colomba. Svaki sam dan, osim nedjelje, radio u Državnoj bolnici Calubowilla, učeći i liječeći desetine i stotine Šri Lančana. Tada sam stekao mnoga prijateljstva te upoznao i zavolio tu otočnu zemlju u koju sam se kasnije vraćao 30-ak puta.
Nakon toga ste se vratili natrag u Sarajevo i nakon nekoliko godina otvorili Zdravstveni Zavod za Akupunkturu BiH. Ispričajte nam kako je to izgledalo?
– Tako je, puno sam učio i radio tu godinu pa sam se vratio u Sarajevo. Ubrzo sam dobio i stipendiju vlade BiH da idem u Kinu na godinu dana te sam otišao u Peking na Akademiju Tradicionalne kineske medicine (TCM) i upoznao još jednog velikana u akupunkturi, profesora Chenga Xinnonga, kineskog doktora starog tada 85 godina s kojim sam proveo najviše vremena radeći u bolnici s najtežim pacijentima.
Nakon povratka u Sarajevo 1989. godine otvaram s timom liječnika, koje sam educirao akupunkturom, Zdravstveni Zavod za Akupunkturu BiH, koji je prva takva ustanova pod pokroviteljstvom Ministarstva za zdravlje BiH. U tadašnjoj smo državi bili jedina takva ustanova u koju sam ubrzo doveo 20-ak profesora iz Kine koji su mene učili u Kini. Zajedno s 40-ak naših liječnika oni su, pored Zavoda, radili i u našim klinikama u Mostaru, Tuzli, Livnu i u Brčkom, sve do rata, odnosno do travnja 1992. godine.
Pored liječenja pacijenata, kojih je svakodnevno bilo oko 450, od 1989. smo vršili i obrazovanje liječnika iz područja akupunkture u bivšoj državi. Na drugom svjetskom kongresu Akupunkture u Parizu 1990. godine, naše je Društvo za tradicionalnu kinesku medicinu „Belladona“ primljeno u svjetsku asocijaciju društava akupunkture (WFAS) pri WHO.
Te ste godine objavili i svoju prvu knjigu?
– Tako je. Te je godine objavljena i moja prva knjiga „Akupunktura“. No napominjem da smo 1989. godine počeli educirati i liječnike i fizioterapeute iz oblasti Tuina terapije (masažni pokreti s akupresurom) koja je do tada bila nepoznata u tadašnjoj državi, a godinu kasnije smo počeli i s predavanjima iz područja homeopatije.
S obzirom na to da je akupunktura komplementarna znanost, primjećujete li u zadnje vrijeme povećan interes za nju kod pacijenata? Raspituju li se pacijenti sve češće za mogućnosti liječenja akupunkturom?
– Danas su pacijenti vrlo educirani jer za razliku od prije 30-40 godina, imaju na raspolaganju elektroničke medije, Internet, linkove koji vode do najpoznatijih medicinskih ustanova u svijetu, tako da prate sve što vodeći svjetski stručnjaci preporučuju za liječenje bolesti. Pacijenti imaju pristup do raznih medicinskih dokumenata i knjiga pa se i prije početka liječenja puno raspituju o tome koja je metoda liječenja za njih najbolja, bez popratnih neželjenih efekata.
I onda se opredjeljuju za akupunkturu, Tuinu, za metode koje su znanstveno dokazane i priznate od medicinske struke i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Zanimljivo je da poslije izlaska neke knjige na Amazonu, takoreći odmah naručuju knjige i sve se više i više odlučuju za liječenje akupunkturom.
Posljednjih 15-ak godina, otkad su počele izlaziti knjige poput „Acupuncture for IVF and Assisted Reproduction“ veliki broj pacijentica traži pomoć akupunkturologa. Osim toga, kod nas u Sloveniji u velikom broju traže da akupunkturolozi idu zajedno s njima u rodilište kako bi im za vrijeme poroda radili akupunkturu koja smanjuje bolove.
S obzirom na to da ste radili u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji – možete li nam malo usporediti interes pacijenata prema akupunkturi u svakoj od tih zemalja? Gdje je interes najizraženiji?
– U ovim je zemljama danas najviše pacijenata u Sloveniji, gdje na uputnicu idu u Klinički centar Ljubljana ili neku privatnu kliniku na terapiju protiv bolova, koju uglavnom izvode anesteziolozi educirani u akupunkturi. No radio sam i tri godine na Tajlandu gdje sam imao svoju kliniku, a i u Qataru, gdje sam u najboljim klinikama za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju radio akupunkturu čak pet godina.
Primijetio sam da, što su pacijenti više obrazovani, više dolaze na akupunkturu. Inače, akupunkturu sam još radio i predavao i u Maleziji, Indoneziji, Austriji, Njemačkoj, Italiji….
A kako je sa stručnom javnošću? Primjećujete li da se i liječnici i medicinsko osoblje sve više otvoreni prema ovakvim komplementarnim načinima liječenja?
– Svugdje je veliki interes i liječnika i pacijenata, tako da u Njemačkoj, primjerice, imate 30 tisuća liječnika koji se bave akupunkturom, a imate i društvo ne-doktora kojih ima isto 30 tisuća i svi se bave akupunkturom i svi imaju pacijente.
Za mene je nekako Francuska zemlja u kojoj se možda i najviše primjenjuje akupunktura u praksi i možda se tamo radi i najbolja akupunktura u Europi. No ne smijemo zaboraviti ni Njemačku, Englesku i Italiju gdje je akupunktura također vrlo popularna.
Biste li rekli da je vaša misija upoznati liječničke krugove s potencijalima koje pružaju homeopatija i akupunktura?
– Da, to je moja misija već više od 30 godina. Čak sam na poslijediplomske studije na Sveučilištu u Ljubljani uveo akupunkturu kao izborni predmet kojeg studenti iznimno vole pa tako na tom kolegiju imamo velik broj prijavljenih studenata svake godine. U Mariboru vodim poslijediplomski studij „Integrativna medicina“ gdje dominira akupunktura.
Fascinantno je kako stare civilizacije gledaju na čovjeka holistički, kao na cjelinu – je li to i vaš pristup?
– Holistički pristup zagovara i naša klasična medicina, ali liječnici su se usko specijalizirali i često zaboravljaju da pacijenta treba sagledati sveobuhvatno. S druge strane, holistički je pregled jedini mogući u Kineskoj tradicionalnoj medicini.
Moje predavanje na Anhui Akademiji TCM 1997. godine, kada sam postao jedini bijelac gostujući profesor na toj Akademiji, bilo je upravo vezano za istočnjački- holistički i zapadni-„uski“ pogled na pacijenta.
Kako nam akupunktura može pomoći? Kod kakvih je tegoba uputno primijeniti akupunkturu?
– Još je 1976. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučila da se preko 50 „funkcionalnih“ bolesti liječi akupunkturom. To su, primjerice, migrene, glavobolje, pareze facijalisa, neuralgije trigeminusa, cervikalni sindrom, cervikobrahijalni sindrom, lumbago, lumboishialgije, impenigment sindrom ramena, teniski lakat, astma, sinusitisi, alergijski rinitisi, vertigo, Manierov sindrom, neuroze, neurastenije, opstipacije, prostatitisi…
Akupunktura se u nekim zemljama puno upotrebljava i u kozmetologiji, a u SAD-u se upotrebljava za liječenje ovisnosti od nikotina, opojnih droga, alkohola. U svojoj praksi, kao liječnik mnogih sportskih klubova i reprezentacija, akupunktura je bila nezaobilazna u tretmanu. Poremećaji prehrane se isto tako liječe akupunkturom.
Vi ste se na području akupunkture i homeopatije usavršavali diljem svijeta, no odlučili ste Školu akupunkture dovesti i u naše krajeve i održati je na hrvatskom jeziku… Kome je namijenjena ova škola?
– Ova je škola prvenstveno namijenjena liječnicima i to svih specijalizacija. Primjerice, veliki broj stomatologa također upotrebljava akupunkturu u svojoj praksi. Akupunktura pomaže liječnicima da neke „tvrdokorne“ slučajeve koje dugo vremena bezuspješno liječe, konačno izliječe kroz prizmu tradicionalne kineske medicine. Velik se broj liječnika i „zaljubi“ u ovaj vid liječenja, tako da većinu svog radnog vremena provedu u liječenju pacijenata akupunkturom.
Recite nam malo detalja o tome koliko traju predavanja i što očekuje vaše kandidate u školi?
– Škola se sastoji od predavanja i individualnog rada s liječnicima. To je kombinacija koja se pokazala kao najuspješnija u učenju akupunkture. Liječnici provedu oko 250 sati u toj „teoriji“. Upravo taj tip predavanja ću predstaviti na Europskom kongresu akupunkture kao ambasador akupunkture koji će se održati u listopadu ove godine.
Liječnike očekuje jedno ugodno interaktivno druženje gdje polaznici škole, zajedno s predavačima, prolaze kroz osnove kineske medicine na jedan specifičan način koji je ocijenjen kao odličan.
S obzirom na to da je cijela Škola akupunkture organizirana online, kako će biti organizirana praksa za liječnike?
– Praksa od najmanje 150 sati će biti organizirana u akupunkturnim ambulantama u EU ili na studijskom putovanju u Kini ili Šri Lanki, kada polaznici uspješno završe teoretski dio. Neki liječnici koji završe našu školu u Kini ili Šri Lanci praksu obavljaju na pacijentima u elitnim zdravstvenim ustanovama uz nadzor akupunkturologa koji s njima temeljno obrađuju anamnezu svakog pacijenta kojeg potom i liječe akupunkturom.
Bio sam s više od 40 grupa liječnika u Kini i Šri Lanci gdje su oni ostajali od dva do četiri tjedna, ovisno o tome koliko su imali slobodnog vremena. Broj sati kojeg liječnici provedu u teoriji i praksi (400 sati) je maksimum za zemlje EU.
Predstavite nam malo svoje suradnike, jer uz vas kao predavača, tu je još i dvoje vaših kolega…
– Moji kolege, koje su isto tako proveli dio života učeći akupunkturu i Tuinu u Kini, predaju u našoj školi više od 15-20 godina. Izvanredni profesor Sveučilišta u Ljubljani, dr. Vedran Hadžić je predavač poznat širom svijeta. Njegovo proučavanje akupunkture kao znanstvene discipline i njegovi znanstveni radovi pokazuju da je naša škola orijentirana ka znanstveno-istraživačkom radu. Tuina terapija je terapija koju je prof. Hadžić doveo do savršenstva.
Osim njega, tu je i anesteziologinja dr. Vesna Dervišević, liječnica u Sveučilišnom centru Ljubljana, koja svojim praktičnim radom i proučavanjem meridijana i akupunkturnih točaka oduševljava sve polaznike naših škola upravo s predavanjima o istim.
Zanimljivo je kako će u školi biti riječi i o modernim akupunkturnim tehnikama. Do sada se uvijek smatralo da su ‘iglice’ jedino sredstvo koje se koristi u akupunkturi, no sad su tu i laseri, elektroakupunktura…
– S elektroakupunkturom i laserima radim od 1989. godine. Interesantno je da smo kao ekipa Zavoda za akupunkturu BiH već 1990. godine na tržište bivše države lansirali prvi detektor i stimulator akupunkturnih točaka „Shenmen“ sa stimulacijom u vidu tonifikacije i disperzije. Dolaskom u Sloveniju 1992. godine smo usavršili aparat s tvornicom lasera Fotona te u „Shenmen“ ugradili laser.
Ekipa naše škole, zajedno s grupom fizičara i elektroinženjera 1996. godine promovira bio elektrostimulator „Bimed 999“ koji je zbog svojeg dijagnostičkog dijela i terapije protiv bolova na akupunkturnim točkama vođeni kompjuterski te dobiva zlatnu medalju u New Yorku na trećem Svjetskom akupunkturnom kongresu (WFAS) pri WHO.
Elektrostimulacija može uspješno zamijeniti ubadanje igala, rezultati su dokazano identični, a kao dodatak akupunkturi rezultati su zbog izlučivanja neuropeptida (enkefalina, endorfina, serotonina) ne samo brzi nego i dugotrajni.
Spomenuli smo već homeopatiju, a s kojim se još drugim komplementarnim metodama, osim homeopatije, dobro ‘slaže’ akupunktura?
– Iskusan akupunkturolog može kombinirati akupunkturu s homeopatijom ako procijeni da će takva terapija pomoći pacijentu. Koristi se i Tuina terapija kao terapija koja dopunjuje akupunkturu. Tijekom predavanja, polaznici naše škole će se susresti i s principima zdrave prehrane zvane „Changming prehrana“. Nju često preporučujemo pacijentima koje liječimo akupunkturom, kao i tjelesnu aktivnost. Sve to zajedno dovodi tijelo u harmoniju.
Hoće li se liječnici koji završe ovu školu moći samostalno baviti akupunkturom?
– Kao što sam već prije naveo, ovih 400 sati je više nego dovoljno da se liječnici samostalno bave akupunkturom. I ne samo to, cilj je da što više pacijenata u Hrvatskoj bude upoznato s blagotvornim djelovanjem akupunkture. Naravno, svi se mi liječnici neprekidno obrazujemo i učimo.
Više saznajte na: www.acumedonline.com
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
