Štitnjača – mala žlijezda u obliku leptira smještena na prednjem dijelu vrata – igra ključnu ulogu u regulaciji brojnih funkcija našeg tijela. No kada dođe do poremećaja u njezinu radu ili pojave sumnjivih promjena, može biti potrebna i kirurška intervencija. Upravo na Međunarodni dan svjesnosti o bolestima štitnjače, koji se obilježava danas, važno je osvijestiti kako izgleda put od dijagnoze do operacije, koje su indikacije za kirurški zahvat, kako se zahvat izvodi, te što pacijente očekuje nakon njega.
U suradnji s dr. Jurjem Lukinovićem iz Poliklinike Sinteza donosimo sve ključne informacije: kada se donosi odluka o operaciji, koje dijagnostičke pretrage prethode zahvatu, koje su moguće komplikacije, kako izgleda oporavak, te što dugoročno znači živjeti bez štitnjače ili s njezinim dijelom.
Dr. Lukinović, kada se i na temelju kojih nalaza donosi odluka o operaciji štitnjače? Koji su ključni dijagnostički koraci prije takve odluke te postoje li naizgled bezopasne promjene koje ipak zahtijevaju kirurško liječenje?
– Odluka o operaciji štitnjače ne donosi se olako – ona je rezultat pažljive analize nalaza i procjene ozbiljnosti stanja. Najčešći razlozi za kirurško liječenje su sumnja na tumor štitnjače, njezino značajno povećanje koje stvara pritisak na okolne strukture ili slučajevi hipertireoze koji se ne mogu kontrolirati lijekovima.
Prije nego što se preporuči operacija, nužno je napraviti detaljnu dijagnostičku obradu. Prvi korak je ultrazvuk štitnjače, koji može otkriti čvorove ili druge promjene u strukturi žlijezde. Ako se na ultrazvuku uoči čvor, radi se citološka punkcija – postupak kojim se pod kontrolom ultrazvuka uzima uzorak stanica za analizu. Neizostavni su i hormonski nalazi, koji otkrivaju kako štitnjača funkcionira. U rijetkim slučajevima, ako je štitnjača jako povećana i širi se u prsni koš, dodatno se koristi CT snimka vrata i prsnog koša.
Zanimljivo je da neke promjene, iako naizgled bezopasne, poput folikularnih tumora, mogu zahtijevati operaciju – jer se njihova prava priroda često može potvrditi tek nakon kirurškog uklanjanja i detaljne analize tkiva. Ukratko, i kada sve djeluje “mirno”, iza slike može stajati potreba za pravodobnim kirurškim zahvatom.
Kako izgleda kirurški zahvat na štitnjači – koliko traje, u kojem se obliku anestezije izvodi i koje su najčešće vrste operacija?
– Operacija štitnjače izvodi se u općoj anesteziji, što znači da je pacijent tijekom zahvata potpuno uspavan i ne osjeća bol. Pristup žlijezdi vrši se kroz horizontalni rez na donjem dijelu vrata, precizno planiran kako bi estetski ožiljak bio što diskretniji. Sam zahvat obično traje od 1 do 2 sata, ovisno o složenosti i vrsti operacije.
Postoji nekoliko vrsta kirurških zahvata na štitnjači, a odabir ovisi o dijagnozi:
U slučajevima karcinoma, operaciji se može dodati i disekcija limfnih čvorova vrata, radi sprečavanja širenja bolesti.
- Lobektomija – uklanja se jedan režanj štitnjače i često se provodi kada postoji čvor ili promjena samo s jedne strane.
- Totalna tireoidektomija – uklanja se cijela štitnjača, najčešće u slučajevima zloćudnih tumora ili difuznih bolesti poput teške hipertireoze.
- Subtotalna tireoidektomija – uklanja se većina žlijezde, ali se ostavlja mali funkcionalni dio, primjerice kod određenih oblika guše.
- Istmektomija – odstranjuje se samo središnji dio žlijezde (istmus), što se radi rjeđe i kod vrlo specifičnih indikacija.
Ključni faktor je vrsta bolesti štitnjače, ali i detaljan razgovor s pacijentom. Kirurg objašnjava nalaze, moguće komplikacije i očekivanja, kako bi se zajednički donijela najbolja odluka – usklađena s dijagnozom, terapijskim ciljevima i pacijentovim životnim okolnostima.
Koliko su česte komplikacije nakon operacije i kako se tretiraju ako do njih dođe?
– Komplikacije nakon operacije štitnjače danas su, zahvaljujući napretku tehnologije i stručnosti kirurga, znatno rjeđe nego u prošlosti. Ipak, važno je biti svjestan mogućih rizika. Među najčešćima su krvarenje i infekcija rane, koje u nekim slučajevima mogu zahtijevati dodatni kirurški zahvat – tzv. reviziju rane. Posebnu pažnju zahtijeva povratni živac smješten neposredno iza štitnjače, koji kontrolira pokretljivost glasnica. Njegova ozljeda može uzrokovati promuklost ili teškoće s disanjem, no često se takve smetnje povuku spontano, osobito uz pomoć logopedskih vježbi.
Dodatno, u blizini štitnjače nalaze se paratiroidne (doštitne) žlijezde, koje reguliraju razinu kalcija u krvi. Ako tijekom operacije dođe do njihovog oštećenja ili smanjenog protoka krvi, može se privremeno sniziti razina kalcija, što se rješava nadoknadom – najčešće tabletama, a u težim slučajevima i infuzijama. Iako ove komplikacije mogu zvučati zabrinjavajuće, većina njih je prolazna i uspješno se liječi, što omogućuje pacijentima siguran oporavak i povratak svakodnevnim aktivnostima.
Kako izgleda oporavak nakon operacije štitnjače i kada se pacijent može vratiti svakodnevnim aktivnostima?
– Nakon operacije štitnjače, prvi dani oporavka zahtijevaju mirovanje i pažljivo praćenje stanja rane. Ako je tijekom zahvata postavljena drenaža, ona se obično uklanja između 1. i 3. dana, kada se smanji stvaranje tekućine. Redovite kontrole i previjanje ključni su za sprečavanje komplikacija poput infekcije ili nakupljanja tekućine.
Tijekom prva 2 do 3 tjedna, preporučuje se izbjegavanje napora, dizanja težih tereta i naglih pokreta vrata, kako bi rana mogla pravilno zacijeliti. Iako se tuširanje dopušta, važno je paziti da rana ostane čista i suha – preporučuje se nježno sušenje i zaštita prilikom kupanja.
Većina pacijenata se nakon tri tjedna postupno vraća svakodnevnim aktivnostima, no oporavak je individualan, pa liječnik daje personalizirane upute ovisno o vrsti zahvata i tijeku zarastanja. Strpljenje i pridržavanje savjeta medicinskog tima ključni su za brz povratak u rutinu.
Kako izgleda kvaliteta života pacijenata nakon operacije? Ima li dugoročnih ograničenja ili prilagodbi u načinu života?
– Nakon što završi faza oporavka, većina pacijenata vraća se uobičajenom načinu života bez većih ograničenja. Kvaliteta života ostaje visoka, osobito uz redovitu liječničku kontrolu i pravilnu prilagodbu terapije. Ako je tijekom operacije uklonjena cijela štitnjača ili njezin veći dio, može doći do manjka hormona štitnjače, koji se nadoknađuje jednostavnom, doživotnom terapijom u obliku tableta. Uz pravilno doziranje, pacijenti se osjećaju dobro i mogu normalno funkcionirati.
Savjetuje se i prehrana bogata jodom, koji je važan za zdravlje štitnjače – to uključuje jodiranu sol, morske plodove i alge. U prvim danima nakon operacije, dok rana još cijeli i grlo je osjetljivo, preporučuje se izbjegavati krutu i suhu hranu, a prehranu započeti s tekućim i mekanim jelima, postupno prelazeći na uobičajenu prehranu.
Sve u svemu, uz pravilnu skrb, redovite kontrole i malu prilagodbu načina života, pacijenti mogu voditi potpuno normalan život.
Kako izgleda kontrola i praćenje pacijenta nakon operacije – kada se dolazi na prvi pregled, kada se vade konci?
– Praćenje pacijenta nakon operacije štitnjače jednako je važno kao i sam kirurški zahvat. Prva kontrola rane obično se zakazuje unutar nekoliko dana kako bi se spriječile moguće komplikacije poput krvarenja, upale, hematoma ili nakupljanja tekućine (seroma). Konci se najčešće uklanjaju sedmi dan nakon operacije, ovisno o stanju rane i preporuci kirurga.
Ako je odstranjena cijela štitnjača (totalna tireoidektomija), već prvog dana nakon operacije provjeravaju se razine kalcija i paratiroidnog hormona, jer paratiroidne žlijezde mogu biti privremeno oslabljene. Ako se utvrdi pad kalcija, terapija se odmah prilagođava – tabletama ili infuzijama, ovisno o težini stanja.
Posebnu pažnju zahtijeva i praćenje hormona štitnjače (TSH, T4). To je ključno za prilagodbu doze nadomjesne terapije, osobito u ranim tjednima nakon operacije, kako bi se organizam brzo stabilizirao i spriječili simptomi hormonske neravnoteže. Redovite kontrole i laboratorijski nalazi omogućuju liječniku da precizno vodi terapiju i osigura pacijentu što kvalitetniji oporavak i život nakon zahvata.
Za kraj, što biste savjetovali pacijentima koji se suočavaju s dijagnozom koja uključuje operaciju štitnjače – kako se najbolje za nju pripremiti fizički i psihički?
– Suočavanje s dijagnozom koja zahtijeva operaciju štitnjače može biti izazovno, no dobra priprema ključna je za smanjenje straha i uspješan ishod. Prije svega, važno je da pacijent dobije jasne i razumljive informacije o tome zašto je operacija potrebna, koji su mogući alternativni pristupi liječenju, te što konkretno uključuje sam zahvat – uključujući opseg operacije i moguće rizike.
S psihološke strane, informiranost i otvoren razgovor s liječnikom pomažu u otklanjanju neizvjesnosti, što značajno doprinosi emocionalnoj pripremi. Pacijent se ne bi trebao ustručavati postaviti pitanja – svako razumijevanje koraka liječenja jača osjećaj kontrole i sigurnosti.
Fizička priprema uključuje regulaciju postojećih hormonalnih poremećaja. Ako je riječ o hipotireozi ili hipertireozi, operaciju treba planirati kada su vrijednosti hormona stabilizirane lijekovima, kako bi tijelo bilo u što boljem stanju za zahvat i oporavak.
