Koja vam je prva asocijacija na Krško? Na um u prvi mah pada Nuklearna elektrana Krško, prva nuklearna elektrana na ovim prostorima koja se nalazi 3 km nizvodno od grada. No, stati samo na nuklearki zapravo bi bilo potpuno nepravedno prema ovom slovenskom gradiću, koje objedinjuje bogatu povijest, prekrasan krajolik te gastro iznenađenja. Istražite staru gradsku jezgru, upoznajte povijest kroz brojne crkve, samostane i dvorce u okolici te uživajte u slikovitom krajoliku koji je pravi izbor za biciklistički izlet, kratki predah ili odmor.
Sava kao okosnica
Sam grad Krško smjestio se na rijeci Savi koja ga dijeli na dva dijela – Staro i Novo Krško. Šetnja kroz Stari grad provest će vas pored znamenite kuće Mencinger, Valvasorove knjižnice koje dobila ime po slovenskom polihistoru i barunu Janezu Vajkardu Valvasoru, kapucinskog samostana te Gradskog muzeja Krško.
Slijedeći Savu malo dalje, doći ćete do Brestanice nad kojom se smjestila utvrda Grad Rajhenburg. Riječ je o jednom o najznačajnijih srednjovjekovnih spomenika u Sloveniji, koji je sagradio biskup Konrad Salzburški u razdoblju između 1131. i 1147. godine. Dvorac ostaje u vlasništvu obitelji Reichenburg sve do 1881. godine, kada ga kupuju trapisti i pretvaraju u samostan. Samostan je djelovao sve do njemačke okupacije 1941. godine kada su ga Nijemci koristili kao mjesto s kojeg su Slovenci internirani po Europi. Nakon rata prenamijenjen je u kazneno-popravnu ustanovu za žene, a od 1968. godine u njemu je postavljena muzejska zbirka.
Foto: Jošt Gantar, www.slovenia.info
Kako se dvorac nalazi na uzvisini ponad Save, stići ćete do njega nakon nekoliko minuta nakon što se odvojite s glavne ceste. Vrijedi ga vidjeti jer ćete u njemu osjetiti i duh starih vremena, ali naučiti dosta i o životu svećenika trapista koji su tamo živjeli u potpunom odricanju od svih zemaljskih užitaka.
Ora et Labora
Dvorac je temeljito obnovljen između 2010. i 2012. godine sredstvima Europske unije, a možda najzanimljiviji dio muzeja je onaj posvećen trapistima, katoličkom redu koji se vodio uzrečicom Ora et labora. Oni su u dvorcu boravili od 1881. do 1947. godine, kada je red ukinut, a usprkos skromnom življenju, postali su poznati po proizvodnji luksuznih proizvoda poput sira, čokolade, čaja i likera, a prodavali su i meso, iako ga nisu sami konzumirali. U vremenu između dva rata posebno se cijenila njihova rajhenburška čokolada, stoga svakako zavirite u čokoladarnicu smještenu pored dvorca i isprobajte čuvenu slasticu. Zanimljivo je kako trapisti koji su radili sve ove delicije nikada ih nisu kušali – imali su jednog redovnika zaduženog za kušanje, a ostali bi samo izrađivali sir, likere i čokoladu prema receptu. Ako ovo nije iskušavanje snage volje, ne znam što jest.
Trapisti su živjeli u potpunoj tišini, nije bilo razgovora, a sve bi zajedničke obroke konzumirali tako da se mogla čuti muha u letu. Samo je nekoliko redovnika imalo povlasticu razgovarati telefonom ili s mještanima i kupcima koji bi došli kupiti njihove proizvode. Zimi bi se budili u dva sata u noći, ljeti u jedan, a nakon ora (molitve), slijedilo je labora (rad) i tako u nedogled. No, trapisti su bili iznimno napredni i čak i tehnički potkovani – imali su i svoju elektranu.
Čokoladno vino – najbolji desert
Nije samo car Franjo Josip imao prilike uživati u čokoladama napravljenim u ovom kraju, imali smo i mi. Čokoladna pustolovina ide i dalje od dvorca Rajhenburg (gdje u trgovini možete kupiti čokolade spravljene prema originalnoj recepturi), pogotovo ako posjetite domaćinstvo obitelji Kunej. Kuća loze i vina Kunej svojim posjetiteljima i ljubiteljima vina nudi cjelovito predstavljanje vinogradarske djelatnosti, vođen razgled modernog podruma u Brestanici i degustaciju izabranih kućnih vina, temeljene na obiteljskoj tradiciji dugoj pet generacija. Pritom je nezaobilazna stavka posjetiti njihovu Kuću čokolade i kušati čokoladno vino (da, dobro ste pročitali).
Foto: www.kunej.com
U podrumima obitelji Kunej oživjela je čokoladna tradicija trapističkih redovnika i pritom je kreiran potpuno novi proizvod dobiven infuzijom vina i čokolade – Chocolat Impérial. Crveno vino prožeto je tamnom čokoladom, a bijelo, naravno, onom bijelom, a rezultat (i osvojene nagrade) govore sami za sebe.
Vinska priča obitelji Kerin
Selo Straža nedaleko Krškog otkriva još jednu lijepu vinsku priču. Smješteno na kraju slikovite doline južno od rijeke Save, u njemu se nalazi obiteljsko gospodarstvo Kerin, čija su vina ovjenčana priznanjima i visokim ocjenama kad god se traži kvalitetna frankovka. Iako ponudu predvodi bijela frankovka, obitelj proizvodi šest vrsta vina, među kojima je i plava frankovka te sivi pinot.
Foto: Vinarstvo Kerin
Kad ne skrbi za proizvodnju nekih od najboljih vina u regiji, obiteljski patrijarh Lojze je u procesu obnove stoljetne seoske kuće izgrađene u tipičnom posavskom stilu, tako da u skoroj budućnosti može dočekati još više gostiju u ovu malu dolinu, a prišapnuo nam je i da se jednim dijelom sprema na ekološku proizvodnju. Seosko gospodarstvo nalazi se oko 7,5 km zapadno od Krškog, do njega se lako može doći automobilom, a biciklisti mogu uživati u ugodnoj vožnji koja vodi kroz šarmantna sela.
S Tri Lučke puca pogled na Krško
Da ne ispadne kako smo u Krškom obilazili samo vinarije i jeli čokoladu, sjeli smo na ručak u Tri lučke, restoran koji osvaja kako jelima na tanjuru, tako i prekrasnim pogledom na Krško i Savinju. Začetak priče o Tri lučke treba tražiti u godini 1874., kada su prvi vlasnici grofovi Attems iz Brežica ovdje podigli drvenu prešu za vino. Više od stoljeća kasnije, 1985. godine oživljena je gostinjska kuća Tri lučke, a prema riječima mještana, ime restorana odnosi se tri svjetla na terasi koja se vide sve do Krškog.
Tri lučke (ili na hrvatskom – Tri lampe) su i danas prepoznatljive po domaćoj hrani s modernim twistom, za što su zaslužni chefovi Dejan Mastnak i Aljaž Novšak. Tako će se na meniju naći predjela i juhe sa sezonskim namirnicama, izbor mesnih i ribljih jela, domaće tjestenine i atraktivni deserti, a šetnju kroz ponudu jela omogućit će degustacijski meni od četiri, pet ili šest sljedova.
Prostorom restorana dominira ogromna preša za grožđe, najveća u Sloveniji, a možda čak i u cijeloj Europi. Danas je preša eksponat i kulturno dobro Republike Slovenije, a nezaboravno je iskustvo sjesti pod nju i baš na tom mjestu uživati u božanstvenim okusima koji stižu iz kuhinje. A kada ste već u Tri lučke nemojte preskočiti izaći na terasu s koje puca pogled na rijeku Savu i na Krško i okolicu. Popijte na njoj pjenušac, kavu ili pojedite desert.
Inače, saznali smo da Tri lučke slove za jednu od najljepših lokacija za vjenčanje u Sloveniji pa ako ste u toj životnoj fazi svakako provjerite kako fantastično izgledaju vjenčanja koja se tamo održavaju. Osim restorana, prednost pri organizaciji vjenčanja, svakako im daje i hotel, koji se nalazi u sklopu kompleksa, a u kojemu su dostupne sobe i apartmani.
No, na što god da se odlučite – pojesti ručak, popit samo kavu i zasladiti se kolačem ili organizirati neki event ili vjenčanje – ekipa iz Tri lučke će se pobrinuti da vam pruži nezaboravno iskustvo. Mi smo u našem „nezaboravnom iskustvu“ zaista uživali svim čulima, a vjerujem da je to vidljivo i po fotografijama.
Stoga možete biti sigurni kako se iz Krškog šire samo dobre vibre – obilježene hedonističkim uživanjem u hrani, čokoladi i otkrivanjem bisera okolice.
