Buddha je hiroviti ljudski um usporedio s divljim slonom. Svojim ljutitim ispadima, stalnim analiziranjem ili kritičnošću, um može povrijediti nas i one oko nas. Zato ga trebamo primiriti, a moćno sredstvo za to je održavanje pozornosti. U posljednjih je nekoliko godina među istraživačima, psiholozima, liječnicima, nastavnicima, te u javnosti enormno porastao interes za pozornost kao dio kvalitetnog življenja.
Rastući broj istraživanja pokazuje da vježbe pozornosti smanjuju stres, poboljšavaju fizičko zdravlje i ukupnu kvalitetu života, a održavanje pozornosti pomaže umu da ostane staložen.
Dr. Jan Chozen Bays je pedijatrica, učiteljica meditacije te dugogodišnja voditeljica zen–samostana Great Vow u Oregonu, u knjizi Kako pripitomiti divljeg slona predstavila je 53 jednostavne zen-vježbe koje je osmislila i koje se uspješno provode u njenom samostanu te pomažu održati pozornost u svakodnevnom životu.
Vježbe su popraćene podsjetnicima za njihovo provođenje te životnim poukama koje je autorica prikupila tijekom svoje dugogodišnje prakse.
Citat iz knjige:
„Kad steknemo neku novu vještinu, shvatimo da u nama leže mnoge pritajene sposobnosti. Ovaj uvid može u nama pobuditi vjeru u to da možemo transformirati sebe na mnogo načina, povećati svoju fleksibilnost i slobodnije živjeti. Ako smo voljni uložiti trud, s vremenom možemo probuditi vještine koje proizlaze iz prirodne mudrosti u nama i osloniti se na njih u svakodnevnom životu…Održavanje pozornosti omogućuje nam stalno vraćanje na neograničene mogućnosti koje sadašnji trenutak uvijek izrodi.“
Dr. Jan Chozen Bays
KAKO PRIPITOMITI DIVLJEG SLONA
Zen-vježbe za miran um i tjelesnu i duhovnu stabilnost
Prijevod: Karla Vlahović
Uredila: Danijela Duvnjak
Format: 13 x 20 cm, str. 208
Biblioteka: Quantum
ISBN: 978-953-257-227-8
Izdavač: Planetopija, 2012.
Cijena: 95,00 kn
Iz knjige KAKO PRIMITOMITI DIVLJEG SLONA donosimo vježbu zahvalnosti
ZAHVALNOST NA KRAJU DANA
Vježba: Na kraju dana na papir stavite popis najmanje pet stvari koje su se dogodile tijekom dana, a za koje ste zahvalni. Na kraju tjedna pročitajte ih naglas svom prijatelju, partneru ili sudrugu u vježbanju održavanja pozornosti.
SPOZNAJE
Kada se spremaju prvi put raditi ovu vježbu, ljudi često misle da će s poteškoćom sastaviti popis pet stvari za koje su zahvalni. Međutim s iznenađenjem ustanove da kad započnu, popis često postaje sve duži. To je kao da smo pokrenuli dugo nekorištenu slavinu i voda ne prestaje teći. Tijekom dana mogli biste se zateći kako radite mentalne bilješke “stvari koje treba staviti na popis”. To potiče ugodnu transformaciju u mentalno stanje trajne zahvalnosti. Istraživanje koje je proveo Lywbomirsky pokazuje da 40% naše sreće određuje naše hotimično djelovanje. Kod ljudi koji svakodnevno vode Dnevnik zahvalnosti ili koji redovito izražavaju zahvalnost ljudima koji su im iskazali ljubaznost, vidi se značajan porast sreće i smanjenje depresije.
Možda poznajemo ljude kojima je zahvalnost prirođena. U njihovoj blizini raspoloženje se popravlja i dan postaje vedriji. Buddha je govorio o njegovanju uma, pri čemu dopuštamo nezdravim emocijama i mislima da usahnu, a zdravima da ojačaju. Kako je to moguće? To je energetski fenomen. Sve što hranimo energijom rast će. Možda će se ispočetka činiti forsirano, međutim kada svjesno njegujemo zahvalnost, postupno postajemo prirodno zahvalni ljudi. Isto tako, njegujemo li negativna stanja uma, na primjer ljubomoru i kritiku, ona će zavladati nama.
DUBLJE POUKE
Čini se da je naš um magnetski privučen negativnim. Običava izvlačiti na površinu teške uspomene i promišljati o njima, uvijek iznova. Ustrajno pokušava promijeniti ishod. “Da sam barem to učinio, tada bi on…” Prošlost je izgubljena. Nismo u mogućnosti promijeniti njezin ishod, osim mijenjajući sebe, a to je moguće učiniti jedino u sadašnjosti. Um smišlja strašne stvari koje bi nas mogle zadesiti u budućnosti. “Što ako se gospodarstvo uruši i nema dovoljno hrane, a ljudi nam dolaze na kućni prag naoružani…?” Um misli kako radi svoj posao, štiteći nas od opasnosti, no zapravo uvećava naš strah i tjeskobu.
Um kaže: “Koga briga za pozitivna iskustva koja si imao ili ćeš imati? Pozitivna zbivanja te ne mogu povrijediti. Moj je posao predvidjeti sve moguće loše ishode.” Mediji to znaju. To je razlog zašto su vijesti većinom negativnog sadržaja: “Čuvajte se ove nove opasnosti!”; “Upravo sada događa se ova strašna stvar ili bi se mogla dogoditi svaki čas!” To su priče kakve moderan um želi čitati i prisiljava nas da ih kupujemo, čitamo ili slušamo. Međutim ova opsjednutost negativnim može postati prevladavajuća, stvarajući tjeskobno i depresivno.
