Promjene raspoloženja i promjene u ponašanju normalne su u tinejdžerskim godinama, zbog čega roditeljima može biti teško uočiti ozbiljne mentalne probleme koji se mogu kriti iza toga, kao što su depresija i anksioznost, navodi portal WebMD. Kod jednog od pet tinejdžera razvit će se ozbiljan poremećaj mentalnog zdravlja, počevši od 15. godine života. U mnogim slučajevima, takve poteškoće godinama mogu proći nezamijećeno i bez potrebnih zdravstvenih tretmana, upozorava dr. Aaron Krasner, psihijatar u Silver Hill Hospital, New Canaan.
Samo je 20 posto djece s mentalnim poremećajima identificirano i dobiva potrebnu liječničku pomoć. Ipak, niz znakova može upozoriti roditelje na postojeće probleme. To su u prvom redu značajne promjene u ponašanju kod kuće ili u školi, neočekivani pad školskog uspjeha i promjene raspoloženja koje su ekstremnije nego prije.
Drugi mogući znakovi upozorenja uključuju promjene u fizičkom izgledu, kao što su drastično debljanje ili gubitak kilograma, zanemarivanje osobne higijene, pronalazak nove grupe prijatelja, teškoće suočavanja s problemima i svakodnevnim aktivnostima, česte noćne more, uporabu alkohola i/ili droge, česte ispade bijesa, prijetnje o ozljeđivanju sebe ili drugih, samoozljeđivanje ili autodestruktivno ponašanje te prijetnje o bijegu od kuće. Još jedan razlog za zabrinutost je depresija, koja uključuje negativno raspoloženje i stav popraćen lošim apetitom, problemima sa spavanjem i razmišljanjem o smrti, navodi dr. Krasner.
Ako roditelji sumnjaju na probleme mentalnog zdravlja kod tinejdžera, važno je držati sve komunikacijske linije otvorenima. Problem vašeg tinejdžera problem je cijele obitelji – budući da mogu imati razarajući učinak na cijelu obitelj, bitno je da su svi uključeni u rješavanje problema. Obitelj može pomoći pokazivanjem nježnosti i interesa za njihovo dobro, poticanjem da govore o svojim osjećajima, tješenjem te provođenjem vremena u zajedničkim aktivnostima; jednostavno, biti im na raspolaganju kad god je potrebno.
Kao i kod većine mentalnih problema, rana pomoć daje najbolje rezultate pa je uputno potražiti profesionalan savjet. Osim liječnika opće prakse, pedijatra i drugog medicinskog osoblja (psihijatra, psihologa i socijalnog radnika) u centrima zdravlja i bolnicama, također se možete obratiti predškolskom i školskom osoblju, učiteljima razredne nastave, asistentima u nastavi, pedagozima i ravnateljima škole.
Pročitaj i ovo:
• Disleksija, disgrafija, diskalkulija: Kada posumnjati da dijete ima poteškoće s učenjem?
• Anksioznost i depresija – kako ih razlikovati?
• Kako prehrana može pomoći kod depresije?
