Neminovno je da se uz zdrav život često veže i vegetarijanstvo (dakle, neovisno o plemenitom nepodržavanju ubijanja životinja) pa stoga sve veći broj ljudi u današnje vrijeme gotovo kultno odbacuje prehrambene namirnice životinjskog porijekla uživajući u ritualnoj kupovini po dućanima zdrave hrane, tofu ručkovima u trendy vegetarijanskim restoranima te svakodnevnom pribavljanju svježeg povrća za svoj kućni (i bučni) sokovnik.
Kao netko tko je prošao ciklus mesožderstva u djetinjstvu (po defaultu nametnutog od kulture i obitelji) pa zatim strogog veganskog režima pri dubljem ulasku u joga praksu te niza detoksa i postova, danas sve više vidim vrijednost u Budinoj čuvenoj izreci – izaberite srednji put – kao rezultat dugogodišnjeg osluškivanja svog organizma kroz sve eksperimente s jelom (i nejelom). A da ne spominjem svoj duži boravak u Ubudu na Baliju, poznat po svojoj vegansko-fanatičnoj skupini iscjelitelja, pobornika zdrave prehrane, duhovnjaka i joga učitelja koji npr. pomno prate je li slučajno koja molekula meda (med je zabranjena namirnica u veganstvu zbog iskorištavanja pčela) završila u njihovoj sirovoj torti od sira (koja se također priprema od fermentiranih badema umjesto mliječnih sireva). A sve to košta trostruko više od obične torte.
Nekako mi se čini da je tanka linija između zdrave brige za tijelo i opsesije zdravom hranom koja ujedno i predstavlja vrstu elitizma, stoga je zbilja važno pronaći pravi omjer između žrtvovanja za vlastitu dobrobit, hedonizma i zdravog razuma. No, prvo da ukratko razlučimo najčešće dijete koje se smatraju vegetarijanskima (makar u biti one to sve nisu s obzirom da se često i oni koji jedu ribu npr. deklariraju vegetarijancima).
Veganska – potpuno izbacuje životinjske proizvode i u zamjenu nudi niz žitarica, sjemenki, voća i povrća.
Laktovegetarijanska – uključuje mliječne proizvode.
Ovolaktovegetarijanska – dozvoljava jaja i mliječne proizvode.
Pesketarijanska – uključuje ribu uz vegetarijansku prehranu.
Frutarijanska – bazirana isključivo na plodovima.
Makrobiotička – ne nužno i uvijek vegetarijanska, podrazumijeva prvenstveno konzumiranje različitih vrsta integralnih žitarica i mahunarki, a zatim i povrća, sjemenki te nešto manje zastupljenog voća i to po mogućnosti sa svog geografskog područja.
Sirova hrana – dozvoljava veganske namirnice koje ne smiju biti obrađivane na temperaturi većoj od 40 do 45 stupnjeva kako bi zadržale sve nutrijente i ne promjenile svoju prvobitnu strukturu.
Premda su sve navedene dijete izvanredne na svoj način, nisam se dugoročno uspjela pronaći isključivo u jednom načinu prehrane te je na optimalnu prehranu dosta imalo utjecaja razdobolje godine, klimatski pojas u kojem se nalazim te životne okolnosti. Slijede osobne spoznaje vezane za gore navedeno:
1. Sirova hrana je pravo otkriće za dobivanje više energije, ali smatram da nije pogodna za svaku klimu i godišnje doba – izvrsno može odgovarati u tropskoj klimi ili vrućim mjesecima kad nam tijelo traži nešto hladnije i osvježavajuće, ali jednostavno nije idealno rješenje za zimske dane kad nam treba što više topline. No, svakako preporučam konzumiranje zelenih i ostalih povrtnih sokova za dobro jutro uz bilo koji drugi oblik prehrane.
2. Veganska dijeta – Premda veganstvo jako povoljno utječe na imunološki sustav već samim nekonzumiranjem mlijeka pa time i smanjenjem sluzavosti u tijelu, ipak su mi probiotici iz mliječnih proizvoda tipa kefira, acidofila te AB kultura nedostajali, kao i proteini iz jaja pri težim intelektualnim i fizičkim naporima bez obzira na sve nadomjestke i suplemente.
3. Obazrivost i bonton pri jelu – Premda sama ne konzumiram meso, nastojim ispred svoje potrebe za zdravom hranom ne uvrijediti domaćina ili člana obitelji koji je punim srcem pripremio ručak ili me pozvao nekom prigodom u restoran, pa makar jedino jelo bilo klasično pečeno meso i krumpir. Dakle, kako prema budističkom učenju pa tako i prema vlastitim moralnom nahođenju, smatram da je ispravnije za stolom reći hvala nego prohtijevati posebni meni i držati prodike o vegetarijanstvu na krivom mjestu.
4. Bijeli šećer zbilja jest kao najgora droga – Ne mogu naglasiti koliko se bolje osjećam kad se uspijem othrvati prepredenosti i lukavosti bijelog šećera koji te u trenu može šarmirati u jednoj šalici kave ili slatkoći belgijske čokolade, a već drugi tren dovesti do promjene raspoloženja, pada energije, grintavosti i nervoze.
5. Kuhana hrana – Variva, povrće „na lešo“ s maslinovom uljem te razna kuhana jela s grahoricama su savršenstvo za uzemljenje, smirenje, optimalnu probavu i vitku liniju. Ayurveda recimo podržava kuhanu hranu kao idealnu za probavni sustav i moram se složiti da meni izuzetno odgovara zbog svega gore navedenog.
6. Kako i kada jedem – Idealno je voće jesti na prazan želudac, a ne nakon jela, kao npr. za desert, jer će ono tada fermentirati i otežati nam probavu. Proteine je bolje ne miješati s jednostavnim ugljikohidratima pa ako konzumirate meso ili ribu, jedite ih bez kruha i krumpira uz recimo salatu ili kuhano povrće. Ručak bi bilo idealno doba dana za teži obrok dok bi krem juha od povrća bila idealnija opcija za večeru od sirovog povrća koje je teško probavljivo ili, još gore, mesnog obroka.
7. Žitarice – Jela od žitarica i to onih bez glutena poput quinoe, heljde, amarantha, soje, riže, prosa i tapioke sačinjavaju odličnu zamjenu za pšenično brašno. Jedna od najboljih prehrambenih navika koje sam stekla u Aziji je eliminiranje pšeničnog kruha s obzirom da ga Azijati gotovo nikad ne serviraju uz jelo.
8. Meso – Smatram da razna nutricionistička stajališta zbilja nisu apsolutna i da za svaku osobu postoji idealna prehrana koja može ili ne mora uključivati namirnice životinjskog podrijetla. Ja sam se nekako pronašla u peskaterijanskoj varijanti (ribu konzumiram jednom tjedno uz vegetarijansku dijetu) unatrag nekoliko mjeseci nakon dužeg isključivo vegetarijanskog perioda, koja mi omogućava da uživam u blagodatima naše mediteranske prehrane i daje dovoljno energije za fizičke treninge i mentalni napor.
9. Čovjek sam za sebe – I na kraju kao i u svemu ostalome, ne radi se toliko o krivom i ispravnom načinu prehrane koliko o oslanjanju na vlastito tijelo i osobno iskustvo, bilo da se radi o osjećaju vitalnosti i optimalnoj razini energije uslijed konzumiranja nekih jela i namirnica ili znakova da moramo nešto promijeniti poput oboljenja, loše reakcije te pretilosti (često kao posljedice pohranjivanja toksičnih tvari u tijelu). Sva ta iskustva nas mogu potaknuti na osobni eksperiment s prehranom, da osjetimo kako se osjećamo nakon svake namirnice, sve dok ne dođemo do onog zadovoljavajućeg rezultata s kojim ćemo se osjećati „ugodno u vlastitoj koži“ po pitanju kilaže, razine energije i općeg zdravstvenog stanja.
Na kraju priče, kako i Francuzi uvijek kažu, hrana je tu i da nam uljepša život i donese sreću pri svakom zalogaju, a sreća je ujedno i najsigurniji put do dobrobiti i zdravlja.
