O Kaliforniji i San Franciscu sam čula jako puno pozitivnih priča, ali što god su mi poznanici ispričali, nije me toliko oborilo s nogu da se odlučim za Kaliforniju kao moju sljedeću destinaciju, i to po ljeti kada je i kod njih, kao i kod nas sunčano i toplo. Ali eto, dogodilo mi se to da sam bila sretne ruke i na uredskoj tomboli izvukla povratnu kartu LA-Zagreb-LA, stoga nisam puno razmišljala da ili ne jer ovo je jedna od onih situacija u kojima ideš bez obzira na sve. I tako sam krenula kraljem ljeta put Kalifornije.
Kada planirate putovanje, velika je stavka trošak smještaja. Cijena noćenja za 1, 2 ili više osoba često premašuje vaš limit i krećete u istraživanje najisplativije kombinacije preko raznovrsnih portala za najam. No, taj je problem u mojem slučaju riješio HomeExchange.com. Danas u svijetu, velika je populacija onih koji više ne koriste portale za iznajmljivanje već koriste HomeExchange, odnosno zamjenu svoje nekretnine za neku drugu u svijetu da bi se sebi osigurali besplatan smještaj. Za HomeExchange kao koncept odmora prvi sam put čula prije desetak godina, od prijatelja u Švicarskoj, koji mi je predložio da svoju kuću na Hvaru ponudim u zamjenu i da tako osiguram sebi besplatna zimovanja i ljetovanja kada već toliko volim putovati.
Tko bi tada rekao da ću danas imati već 15 zamjena iza sebe i da ću voditi predstavništvo u Hrvatskoj. Kada sam stavila svoju vikendicu na Hvaru na stranicu počele su vrlo brzo stizati ponude iz cijelog svijeta, s raznoraznih destinacija, od Pariza, Londona, Barbadosa pa sve do egzotičnih Cookovih otoka koji su satima leta udaljeni od Novog Zelanda. Za svoju kuću dobivam toliko upita na dnevnoj bazi da je to nevjerojatno. Hrvatska je definitivno "in", a HomeExchange pruža priliku da svatko bar na dva tjedna godišnje osjeti kako je to boraviti negdje drugdje, upoznati sredinu i dobiti informacije iz prve ruke, jer to se samo može preko HomeExchangea koji se u mnogočemu razlikuje od klasičnog turističkog smještaja.
Sjećam se svoje prve zamjene u Provansi s djecom 2009. godine. Bila je to jedna lijepa tipična provansalska kamena kuća s bazenom, roštiljem, terasom. Uživali smo ispijajući vino u samom pogledu na okolna brdašca, pitoresknih kućica u susjedstvu, grickajući komadiće sira u kombinaciji s džemom od marelica. Nakon te zamjene uslijedile su zamjene za Pariz, New York, Barbados, više puta skijanje u Austriji i Švicarskoj, zatim advent u Briselu, nekoliko puta i zamjene unutar Hrvatske i onda egzotični Tajland prošle zime. A zadnja je zamjena bila Kalifornija, gdje sam provela dva fenomenalna tjedna ne izdvajajući ni centa za smještaj.
Ono što me osvojilo je ugodna temperatura, sunce, raznovrsna priroda, dobra atmosfera, ljubazni i zanimljivi ljudi od sjevera do juga – bilo da se radi o prodavaču hamburgera u jednom of poznatih drive in fast food lanca preko čuvara u parku sekvoja u neposrednoj blizini San Francisca pa do vozača Ubera, taksista novog doba, uvijek raspoloženih za razgovor s vama. Svi oni pitat će vas otkuda ste i kako to da ste posjetili Kaliforniju zato što to njih zaista i interesira, baš kakvi Amerikanci i jesu, bez obzira na dob. Kada sam im rekla da sam iz Hrvatske, većina ih je znala barem gdje smo, a neki su čak i bili u Istri i Dubrovniku i kažu doći će opet jer Hrvatska je prekrasna zemlja. Lijepo za čuti, i od mladih srednjoškolaca i od umirovljenih Amerikanca koji najviše idu na krstarenje po Europi pa su tako došli i do našeg mora.
Prvih tjedna dana provela sam u gradu Newport Beachu, jednom od beach gradova Orange Countyja koji slovi kao mjesto gdje bogati Amerikanci iz cijele Amerike dolaze živjeti jer ovdje je "najljepše za živjeti". Nije mi bio cilj osjetiti kako je biti bogataš, ali sada mi je savršeno jasno zašto bogataši žele živjeti baš ovdje. Prekrasne vile, mirno i sigurno okružje, skupocjeni automobili, duge šetnjice uz plažu s visokim palmama brzo vas osvoje i brzo se zaljubite u luksuz. U Newport Beachu se dolaze gledati kitovi, tu je idealno za surfere, zapravo za ljubitelje većine sportova, a na one skrovitije plaže dolaze i celebrityji u bijegu od poznatih plaža i paparazza iz LA.-a.
Svakodnevno smo radili izlete do drugih beach gradova kao što su to Manhattan Beach, Santa Monica i Hermosa Beach, koji zapravo svi spadaju pod Los Angeles koji se proteže na kojih 200-tinjak kilometara. Svaki je taj grad priča za sebe, kao i poznati Beverly Hills i Bel Air za koji svakako preporučujem da se obiđe, barem autom, da steknete dojam svih poznatih prizora iz serija i filmova ovog kraja Amerike poznatog upravo po filmskoj industriji. Iako nisam srela Brad Pitta, a niti vidjela gdje živi Tom Cruise, steknete dojam vrlo brzo kako se ovdje živi po svemu što vidite dok se vozite ili šećete najpoznatijom ulicom u Hollywoodu. Čak mi se i "China "Theater, gdje se dodjeljuje Oscar, učinio nekako malim i cijela ta ulica slavnih sa zvijezdama nekako kratkom jer uživo to sve uvijek izgleda drugačije.
U Kaliforniji većinom nema javnog prijevoza, nema 10-20 linija Metroa, možda svega jedna, svi se voze u autima u minimalno šest traka s jedne strane i još toliko s druge strane, a kada ih pitate koliko ima od jednog mjesta do drugoga oni samo kažu “It depends on traffic”, ovisno o gužvi, jer nekada i za 20 kilometara treba i više od sat i pol vremena. U ova dva tjedna niti jednom nisam čula da je netko zatrubio, rekao "F… you" drugom vozaču ili da je netko oduzeo prednost drugome – ovdje kao da se nikome ne žuri, a riječ stres je ostavljena tamo negdje u garaži. Ovdje ljudi imaju strpljenja i poštuju jedni druge. Kada ti nekome prepriječiš put slučajno, biciklom ili u hodu, domaći će ti reći "I’m so sorry”, ispričat će se kao da je kriv on, a ne ti. Jako lijepo i neobično. Kultura poštivanja. To je ovdje itekako vidljivo.
Valovi su ovdje veliki, impresivni i nije mi bilo svejedno kada me “poklopio” jedan val. Naučiti se surfati nije lako, a ni ocean nije najtopliji kako smo mi to naviknuli. Međutim, sva ta atmosfera “chillanja” na plaži, najizraženija je upravo ovdje na zapadnoj obali. Iako nema kafića uz plažu, Amerikanci ovdje sve nose sa sobom, a često na plažu dolaze s ledenim frižiderom koji je kod nas simbol za nešto seljačko, za one siromašnijeg džepa… A ovdje je to toliko normalno, dapače, toliko popularno pa kada dođete bez kolica u kojime vučete dasku za surfanje, stolice i hranu zaista niste “in”.
Ovdje se svi bave sportom, a nije rijetko vidjeti sasvim malu djecu, obučenu u iste majice i kape, kako s trenerom surfanja kreću u akciju. Svatko ovdje ima priliku bez obzira na godine. Ovdje je život posvećen vanjskim podražajima i rijetko se kada zatvaraju u kuće jer tu je more, pijesak, priroda i parkovi, tu je vani život, outdoor lifestyle koji je kod nas tek u počecima, najviše u trendu trčanja. Pohvaljujem i njihovu praktičnost. Puno puta vidjela sam mlade kako nose na leđima stolice za plažu kao da je ruksak, koji voze bicikli na koji je zavezana daska za surfanje i uz to zveckaju s kojom staklenom bocom piva unutar sve te opreme koju imaju sa sobom. Svaka čast!
Nakon plaže slijedilo je putovanje autom uz obalu put sjevera. Kako radim za američku firmu, kolege su mi savjetovale da moram ići autom po jednoj od najljepših cesta na svijetu poznatoj “Highway 1” koja ide od Los Angelesa do San Francisca. Zaista, na ovoj cesti nisam prestala slikati koliko je toga lijepoga bilo za vidjeti.
Klifovi i kitovi, visoke planine i pješčane plaže, jato morskih lavova i kitova koji prolaze ovuda, tuljani i delfini, sve to možete vidjeti zaustavljajući se svako malo na jednom od tzv. view pointa. Najviše će mi u sjećanju ostati upravo jato kitova, kojih 15-tak njih koji su prolazili na plaži ispod ceste, a te zvukove i ljepotu urona i izrona ovih prekrasnih životinja pamtit ću kao lijepu uspomenu koja se može doista doživjeti na rijetkim mjestima na svijetu. Neobično mi je bilo vidjeti i kojote, kojih 5 minuta vožnje od centra LA-a, tamo gore ispod jednog od slova Hollywood. Divlje se životinje ovdje čuvaju, a osim kojota može se i vidjeti Mountain Lion, zečevi, jeleni i vjeverice – svi oni normalno žive u neposrednoj blizini imanja bogataša.
Uz nekoliko stajanja i noćenja stigli smo do San Francisca kojem sam se iskreno najviše i veselila. U San Franciscu imali smo lijepi doček kod pravih domaćina članova HomeExchange zajednice koji su nam ustupili svoj stan od 100 m2 u samom centru i to besplatno na korištenje u zamjenu za boravak u Hrvatskoj u mojoj vikendici na Hvaru.
Dočekali su nas ispred svog Conda, spremili nam auto u svoju garažu i krenuli smo s čašom vina dobrodošlice na terasu s pogledom na Alcatraz i poznati Fisherman Wharf po prvu turu informacije što vidjeti i što obići. Vremena je malo, ali zato uz pomoć lokalaca možete uštedjeti na vremenu i izabrati samo ono što vi želite posjetiti. Do onog najpoznatijeg, Fisherman Wharfa, tj.ribarskog pristaništa broj 39 (Pier 39) bilo je tek 5 minuta hoda, a poznat je po puno kafića, restorana, suvenirnica i po morskim lavovima, njih u prosjeku 500-tinjak koji se lijeno izležavaju na jednom od drvenih molova i koji simpatično i sporo prelaze jedni po drugima. Upravo na ovom molu ove simpatične morske životinje sklanjaju se od olujnog nevremena, orki i bijelih psina kojem su omiljen plijen. Osim morskih lavova, ovdje je i poznati Aquarium of the Bay s preko 100 metara staklenog tunela gdje se mogu vidjeti na tisuće morskih vrsta i one najtraženije bijele psine.
Neizbježan simbol ovog grada je i poznati most Golden Gate građen od 1933. do 1937. godine. Preko ovog mosta godišnje prijeđe preko 40 milijuna vozila, a to je najčešće fotografiran most na svijetu što nije ni čudo s obzirom na njegovu dužinu od 1280 metara. U svim suvenirnicama naći ćete puno fotografija mosta za vrijeme svih godišnjih doba i svih doba dana i teško se odlučiti koju sliku kupiti jer zaista je impresivan. Iako će vam lokalni ljudi reći da je most “International Orange” boje, za većinu je on crvene boje, a najljepši je i najviše dolazi do izražaja za vrijeme zalaska sunca. Ako se nalazite na jednom od turističkih brodova, morat ćete se dobro progurati da biste ulovili većinu mosta upravo sa zalaskom sunca.
Iako neki ljudi zaobilaze ovaj grad naširoko jer je prijetnja potresa u ovom gradu na visokom nivou zbog rasjeda u kojem leži, ovdje se svi ponašaju kao da se to nikada više neće dogoditi kao što je to bilo za vrijeme velikog potresa početkom 20. stoljeća od kojeg su se oporavljali skoro 10 godina. Osim mosta, morskih lavova, zanimljivih uskih, strmih ulica na čak 50 brežuljaka, neizostavna je i vožnja tzv. Cable Carom, otvorenim tramvajem, kojim ručno upravljaju vozači baš kao da je vrijeme stalo stotinu godina unazad. Nakon 3 dana boravka u ovome gradu, mogu samo reći da se ovdje osjeti europski duh, da je grad pun nasmijanih, mladih, ljubaznih ljudi i pun pozitivne energije koju ćete osjetiti gdje god sjeli, jeli ili prolazili.
Kalifornija je i više nego ispunila moja očekivanja. Osim San Francisca koji me se najviše dojmio, naravno da je tu još puno Beach gradova sjeverno i južno na potezu od Los Angelesa, a dva su tjedna proletjela za sve ono što se poželi vidjeti i doživjeti. I nije mi sada naravno žao jer opet bih nazad. I kada me pitaju kako mi je bilo, ja kažem – za preseliti!
