"Svi smo mi ovisnici o prihvaćanju i zbog toga vrlo rano počnemo glumiti da smo nešto što nismo, sve u želji da nas drugi prihvate i vole. Zato treba uložiti i mnogo vremena kako bismo otkrili i čuli pravoga sebe i kako bismo sebi, takvima autentičnima, dali vremena da to i živimo. Nije jednostavno i nije lako doći do pravoga sebe; životna kompleksnost se ne može svesti na četiri jednostavna ili četiri čarobna koraka."
Rekao je to 20. studenog 2012. u CineStaru Zagreb pisac Bruno Šimleša predstavljajući pred tristotinjak posjetitelja svoju novu knjigu „U rukavicama mi je ionako prevruće“ koju je objavila Naklada Ljevak. Voditeljica promocije Antonija Blaće predstavila je Šimlešinu sedmu knjigu kao dosad najraznolikiju jer obrađuje veliki broj tema – od duhovnosti i toga zašto se teško mijenjamo, preko ljubavi i privlačnosti, tajne ženstvenosti i muževnosti, braka i razvoda, do poimanja Boga, Crkve i pitanja je li homoseksualnost zdrava i prirodna.
„Bruno je prvi put u naslov neke svoje knjige stavio da mu je u rukavicama prevruće, ali mi smo to ionako znali otprije, da mu je tako najdraže razgovarati i pisati“, našalila se Antonija Blaće i dodala kako će svi oni koji su Šimlešinu prethodnu knjigu „Ljubavologiju“ obožavali, njegovu novu knjigu voljeti još više.
„Moj pristup duhovnosti je vrlo praktičan. Ne zanima me toliko što treba napraviti, nego kako nešto napraviti. Znamo da ‘trebamo’ zavoljeti sebe, no moje je pitanje kako to postići. Moj je prvi praktičan korak cijeniti sve što danas imamo kako se ne bismo opterećivali onime što nam nedostaje“, pojasnio je autor.
