Iznebuha je glavom bez obzira pobjegla iz hrvatske svakodnevice na drugi kraj svijeta. Bez novca, jedriličarskog iskustva i razmišljanja o posljedicama, skočila je na brod i otplovila na Karibe. Točnije, izbacili su je s jedrilice na Djevičanskim otocima, jer je nisu mogli ukrotiti.
Upoznala je ekipu, našla dečka, ostala bez centa i uselila u mini skvot. Za njom su ostala druženja s novopečenim prijateljima s kojima je pila Absinth i umalo izgubila glavu, sa znanstvenikom koji dokazuje svoje teorije pustolovinama, s ludim avanturistima koji u brodu bez motora slijede putove Magellana, s dupinčićima-fakinčićima koji kao strijele jure noću među planktonima, kupanje u Atlantiku na nekoliko kilometara dubine, među kitovima.
Vratila se kući avionom, a onda ju je ukrotila svakodnevica od koje je pobjegla. Rodila je malog Karibljanina, a sedam godina kasnije odletjela je natrag da napravi sekicu. Samohranu majku dvoje djece zaposlenu u novinarstvu tek tad su stale šibati puno teže bure i nevere, one što pušu iz hrvatske svakodnevice…
Ovo nije egzotična pripovijetka o hrabroj junakinji koju je iznjedrila mašta nekog stranog pisca, nego istinita i neobična životna priča o ludoj pustolovini jedne hrvatske novinarke. Zvuči vam još zanimljivije i želite saznati interesantne detalje ove avanture koja još nije završila? Oni se skrivaju na stranicama romana intrigantnog naslova Nisam ja. Neptun je!.
Da život piše najuzbudljivije priče svjedoči iskustvo Rozete Bogeljić, hrvatske novinarke i autorice, koja je uz ovaj roman prvijenac, objavila i pripovijest u zbirci iskustava roditeljstva Drugo stanje u Profilovoj nakladi. Egzotična autobiografska priča o Rozetinoj ludoj pustolovini na Karibima pretočena na papir objavljena je nedavno, a dostupna je po prikladnoj cijeni od 19,99 kuna na svim kioscima.
Razgovarajte direktno i s autoricom putem facebook pagea Nisam ja. Neptun je!
Pročitajte par uzbudljivih citata iz ovog pustolovnog romana:
"Radost je pritiskalo nešto napeto i kobno što je prijetilo iz zraka. Ili mora. Moja baba Venka je sve strahove, i moje i njihove prepoznala, sažela i izrekla u jednom jedinom vapaju.
– Što san te ja 26 godina ‘ranila da te morski pasi poidu? – kukala je, valjda zbog ogromnih količina hrane uzalud potrošene na mene, a kad je vidila jedrilicu zavapila je
– Ajme majko, malo je veća od laloke! Laloka je sipina kost."
"Do tad je radio obrambeni sustav, moja dragi visoki neprobojni zidovi za obranu od nekontroliranih emocija, ali tada su pali i postalo mi je teško. Pomislila sam "Ma di ću ja, što je meni? U što sam se sad uvalila jebente živote?!"
"– Mayday, mayday, mayday!!! –
Nema odgovora. Je li to to? Gotovo je? Nema smisla bacit se u stranu jer je brod širok barem 50 metara. Motori su mu toliko moćni da je vjerojatnost preživljavanja veća u stroju za mljevenje mesa. Ma ne mogu vjerovati da će nas sad potopiti. Skončaću kao brodolomac, a nisam pošteno ni Jadran ostavila za sobom! Začudo, panika me nije skrpala, niti su mi se noge odsjekle. Činilo mi se da nije ni njih dvojicu."
"Vatra, vatra, gle lava, suklja, gle, jel vidiš? Riga vatru! – derala sam se. Vatra na vrhu kratera se jasno vidjela. Vulkan je doista bućkao lavu, nama pred očima! Nije samo tutnjio i sukljao dim nego taj vulkan, ljudi moji, bljuckao je vatru! Vidjela sam lavu, vidjeli smo, svi smo sve vidjeli. Nije sukljala uvis, vulkan ju je grgljao pri vrhu kratera, ali bilo je crveno! Ali nismo stali da pitamo ljude jel’ ih strah."
"Zgodan, visoki crnac te je večeri postao stalni član naše ekipe. Dobro, moje ekipe. Dobro, moj stalni pratitelj. I prijatelj. I svašta. Često smo se družile s njim. Zabavan je, stalno priča, gestikulira, luduje… Pun je ritma koji mu se osjeti u hodu i govoru tijela. Tanki dreadlocksi mu skaču oko lica. Kreće se kao da je uštekan u svu muziku svemira. Danas, najsretnija sam na svijetu što u svojoj djeci osjetim taj i takav ritam."
