Promjena životne lokacije nije laka ni nama odraslima, a pogotovo nije laka dvogodišnjem djetetu. Jedna naša čitateljica obratila se s takvim problemom obiteljskoj terapeutkinji, dr. Katarini Kompan Erzar koja ističe da je za lakše podnošenje preseljenja, potrebno prije svega vrijeme, razumijevanje i zajedništvo. Ukoliko i vi imate neko pitanje za naše stručnjake, slobodno ga postavite u rubrici Pitajte našeg stručnjaka ili na naš mail info@naturala.hr.
Pitanje čitateljice:
Zanima me što reći dvogodišnjemu djetetu koje će se sa roditeljima preseliti u drugi grad. Dijete ide u vrtić i zanima me što reći, kad više neće ići u taj vrtić već da mora ići u drugi – treba li mu uopće govoriti i koliko ono razumije što će se dogoditi?
Hvala
Zabrinuta mama
Odgovor dr. Katarine Kompan Erzar:
Čak i dvogodišnje dijete doživljava i može vrlo jako osjetiti promjene, posebice one koje se odnose na promjenu životnog okruženja i ljudi na koje je navikao. Naravno, ove promjene proživljava cijelim svojim tijelom, ali ne može ih jasno razumjeti niti verbalizirati. Njegove reakcije će se manifestirati na ponašanje u obliku plača, otpora, straha, promijenjenih navika spavanja, prisnosti s majkom, a možda čak i u obliku nekih bolesti poput groznice ili viroze.
Zato je vrlo bitno da uzmete dovoljno vremena i dijete pripremite na selidbu kako bi se lakše prilagodio i privikao na novo mjesto, nove ljude i potpuno novo okruženje. Provedite što više vremena zajedno kod kuće i u njenoj blizini te više obraćajte pozornost na njegove doživljaje, iskustva – stvarajte ih zajedno.
Nakon dolaska u novu sredinu morate shvatiti koliko je to zbunjujuće za vaše dijete, i da se određene promjene u njegovu ponašanju prvih par mjeseci događaju upravo zbog toga. Strpljenje i razumijevanje su ključni. Bitno je da svi zajedno kao obitelj postepeno radite na stvaranju ugode i osjećaja sigurnosti u novom domu kako bi se to prenijelo i na vaše dijete.
Što se tiče novog vrtića, također treba početi od nule s postepenim uvođenjem i privikavanjem na okolinu. Bitno je da se vi kao roditelji prvi upoznate s vrtićem, odgajateljicom i prilikama u njemu kako biste lakše u vrtić ˝udomaćili˝ i svoje dijete. Tada će dijete imati bolju priliku za prihvaćanje nove sredine, i u tome čak može uspjeti sam – pogotovo ako ima pozitivno iskustvo iz prošlog vrtića.
Osim toga, čak i u vrtiću njegova integracija uvelike ovisi o vama – koliko ćete mu se posvetiti nakon posla i kakve ćete navike steći. Prvenstveno se na sam vrtić mora naviknuti na fizičkoj razini (novi ljudi, novi ritam, nova iskustva koja ne razumije mentalno ali ih fizički itekako doživljava). Time se privikava na stres koji predstavlja napuštanje doma i boravljenje u novoj okolini. Ukoliko sve prođe ˝glatko˝ vaše će se dijete vrlo brzo naviknuti i povezati s djecom i odgajateljicom, a vrtić smatrati svojom ˝novom sobom˝ vašega doma.
Lijepi pozdrav,
dr. Katarina Kompan Erzar
Napisala:
dr. Katarina Kompan Erzar, obiteljski terapeut
