U Zagrebu je održana Koreografska konvencija. Na uglednom međunarodnom skupu s nazivom Tijela u slobodnom padu sudjelovalo je više od stotinu koreografa, plesnih umjetnika, dramaturga i stručnjaka za kulturnu politiku iz dvadeset zemalja – od Sjedinjenih Američkih Država preko Švedske, Nizozemske i Njemačke do Sjeverne Makedonije. Sudionici skupa pohvalili su izvrsnu organizaciju događaja te njegov bogat program.
„Ponosni smo što smo uspjeli organizirati Koreografsku konvenciju na razini kakvu zaslužuju njezini sudionici. U pet dana konvencije ponudili smo im izvedbeni program s velikom širinom plesnih izričaja, atraktivne i edukativne popratne sadržaje te zagovarački program velike snage i utjecaja na budućnost plesne umjetnosti u ovom dijelu Europe.
Mnoge je emocionalno dirnula izložba ‘Ples, otpor, (ne)rad. Kulturni, politički i umjetnički aspekti plesa za vrijeme i nakon Jugoslavije’ postavljena u Muzeju suvremene umjetnosti. Naime, ples je u kulturi najčešće marginaliziran, prolazan i nevidljiv, pa je postavljanje njegovih fotografija, videa i ostale građe u muzeju uistinu velika stvar. To nam je ukazalo na važnost brige za povijesnu plesnu građu, područje koje traži interdisciplinaran pristup, a koje je tek u razvoju“, kazala je Iva Nerina Sibila, direktorica Koreografske konvencije.
Jedna od najvažnijih tema Koreografske konvencije o kojoj se govorilo na zagovaračkom događaju Transformativne politike za ples, bila je potreba osnivanja hrvatskog instituta za ples.
„Konvencija je pokazala intenzitet te bogatstvo regionalne suradnje. Hrvatski plesni umjetnici s kolegama iz regije dijele mnogo toga, ali, kako su potvrdili gosti iz Srbije i Sjeverne Makedonije, razlikuju nam se konteksti. Kako bi svima bilo bolje, nužno je nastaviti razvijati umjetničku suradnju u ovom dijelu Europe“, kazala je Iva Nerina Sibila.
Program zagrebačke konvencije održao se u MSU-u, Tala Ple(j)su i Zagrebačkom plesnom centru (ZPC-u). Organizirali su ga Antisezona i regionalna mreža Nomad Dance Academy.
Konvencija će se iduće godine održati u belgijskom Leuvenu, a za dvije godine u finskom Helsinkiju.
Konvencija se održava jedanput godišnje kao dio projekta Europske unije Cjeloživotno sagorijevanje 3 – Budućnosti izgubljene i nađene (LLB).
Pročitaj i ovo:
- Hrvati snažno odobravaju društveno odgovorne kompanije
- U Sloveniji se Martinje slavi dva vikenda – evo kako je izgledao Ženski vikend u Rogaškoj Slatini
- Najpoznatija hrvatska akupunkturistica predstavila svoje proizvode za ljepotu i wellbeing
