Gotovo da nema proizvoda koji ne reklamira „antioksidanse“. Čak su mi i sami pacijenti počeli govoriti o tome kako koriste preparate s antioksidansima jer je to „dobro za zdravlje“. No, na moje pitanje što su ti famozni antioksidansi i zašto nam služe uvijek dobivam odgovor: “Pa ne znam baš točno!“ (što me uveliko podsjetilo na onu priču o bezglutenskoj dijeti i (ne)znanju o tome što je gluten), stoga sam odlučila napisati crticu, za one koje ne znaju o čemu se radi.
Unazad nekoliko godina postavljeni su termini „oksidativnog stresa“, „slobodnih radikala“ i „antioksidansa“, entiteti kojima se pokušalo objasniti kako sve te svakodnevne negativnosti iz našeg okoliša, uključujući i hranu koju unosimo u sebe, djeluju na naš organizam. Što zapravo svi ti pojmovi znače? Krenimo redom.
Slobodni radikali su molekule koje nastaju kao „nusprodukt“ kemijske reakcije oksidacije koja se odvija u našem organizmu. Slobodni radikali su „zločesti dečki“ koji napadaju najbližu stabilnu molekulu i kradu joj elektrone. Na taj se način destabilizira molekula i postane sama slobodni radikal, a reakcija postaje lančana, što rezultira stvaranjem sve većeg broja slobodnih radikala koji oštećuju stanice organizma.
Najčešći izvori slobodnih radikala su:
– zagađenost zraka
– pušenje cigareta
– zračenja iz mobitela, kompjutera
– druga elektromagnetska zračenja
– prekomjerna izloženost sunčanim zrakama (sunčanje od 12-15 sati)
– industrijska zagađenja, herbicidi
– aditivi u hrani
Djelovanje slobodnih radikala neće se očitovati odmah ili nakon nekoliko dana, već govorimo o jednom dugotrajnom „domino efektu“ koje može polagano i podmuklo dovesti do različitih bolesti, a poglavito do malignih oboljenja tipa karcinoma te kardiovaskularnih oboljenja.
Da bi se neutraliziralo djelovanje slobodnih radikala, odnosno, da bi se prekinula lančana reakcija stvaranja slobodnih radikala, potrebno je hranom unositi dovoljno antioksidanasa. Antioksidanse, s najučinkovitijim djelovanjem možemo pronaći u voću koje je „tamnije boje“, poglavito bobičasto voće – što bi značilo, što su bobice tamnije, to je udio antioksidanasa veći. Obiluju flavonoidima koji su izrazito dobri antioksidansi, isto kao i vitaminom C.
S obzirom da živimo u takvom klimatskom podneblju da nam je onemogućena svakodnevna nabavka svježih „bobica“, preporučuje se koristiti „napitke“ bobica. Izbjegavajte kupovati komercijalne sokove koje nalazite na policama supermarketa jer oni sadrže samo aromu voća i brdo šećera, što nikako ne podrazumijeva antioksidativno djelovanje. Ako zaista želite učiniti dobro svojem organizmu, dok nas ljeto ne obraduje svježim plodovima bobičastog voća, nabavite provjerni sok bobica koji ne sadrži dodatne aditive (prvenstveno mislim na šećer i aromu).
Idealan izbor je aronija, ne samo da je sok ukusnog okusa, prebogat antioksidativnim tvarima, već je dostupan tijekom cijele godine! Bobice aronije su doista zahvalne jer svoj „čarobni“ učinak sadrže i suhi (dehidrirani) plodovi koje možete konzumirati u međuobroku, rehidrirati u vodi i dodati u vaš omiljeni „smoothie“ ili napraviti čaj.
Nekoliko dodatnih savjeta:
– nastojte nabaviti (provjereni) matični sok isključivo sibirske aronije, s obzirom da se ne radi o istom kemotipu aronije uzgojene u „sibirskim“ uvjetima i našim krajevima
– uz malo truda možete zasaditi i sadnicu borovnice u vazu. Izrazito su otporne na hladnoću i podarit će vam dosta „bobica“. Pazite da supstrat u koji sadite sadnicu bude kiseo (komercijalno pripremljen supstrat za sadnju azaleja, rododendrona). Ako meni uspijeva u prigradu Rijeke, vjerujem da će i vama!
– u ljetnim mjesecima napravite „zalihu“ borovnica za zimu. Jednostavno ih zamrznite!
