Koliko puta tijekom dana dovedete do svijesti neki miris koji se “mota” u vašoj neposrednoj okolini? Ne prečesto, pretpostavljam.
U našoj užurbanoj, vidnim i slušnim senzacijama preplavljenoj svakodnevici uglavnom ni ne registriramo svoj mirisni okoliš. A vrste i kvalitet mirisa kojima smo izloženi vrlo suptilno, ali temeljito utječu na naše emocije, raspoloženje, koncentraciju, percepciju i misli, pa time i na održavanje organizma u ravnoteži. Osjet njuha je na direktnoj vezi s našim limbičkim sustavom i naš nos nas vuče svojim putevima snažnije nego što smo toga svjesni.
Da li vas je itko ikada, od ranog djetinjstva, pa tijekom osnovnog i srednjeg školovanja do ev. fakulteta pokušao obrazovati o mirisima onako kako su vas na likovnom odgoju učili o slaganju boja ili na glazbenom o sukladnim tonovima?
Mene nije! Nitko mi nikada nije rekao: ej, pomiriši ovo! Reci kako ti miriši. Slatko, svježe, cvjetno, drvenasto, opojno, smolasto, travnato, zagušljivo, senzualno… ? Kako se osjećaš kad ovo pomirišiš, podsjeća li te na nešto/nekoga? Što misliš s kojim bi se drugim mirisom ovaj slagao?
Neobraćanjem pozornosti na informacije koje nam neprekidno “dostavlja” osjet mirisa osiromašujemo svoju sliku svijeta, pa vrijedi pokušati promijeniti taj sveprisutni običaj i razvijati svijest o mirisima. Osvještavanje i biranje mirisa koji nas okružuju može dovesti do vrlo zanimljivih uvida, priuštiti mnogo zadovoljstva i proširiti percepciju okoline.
Ako ste roditelj, bilo bi lijepo posvetiti neki od razgovora s djetetom temi mirisa: pomirišite nešto zajedno i popričajte o tome. Nikad nije prerano za otkrivanje uglavnom zanemarene, mirisne životne dimenzije.
A što se nas odraslih tiče, također nikad nije kasno dogovoriti sa svojim nosom početak svjesne mirisne avanture.
Život je i mirisna rijeka…
