Poznat vam je onaj osjećaj kada vam je ime nekog glumca na vrh jezika ili samo što se niste prisjetili imena starog kolege iz razreda ili nekog broja telefona – u današnje vrijeme, sve što trebate učiniti je ukucati ključne riječi u pretraživač i odgovor na ono, čega ste se možda s lakoćom mogli i sami dosjetiti, je na dohvat ruke. Kao rezultat brzog pristupa internetu, svakodnevno se pojavljuje sve veći broj izvora informacija, naše vanjske memorije, koja zamjenjuje jedan dio naše vlastite memorije te je ta pojava čak i dobila svoje ime – naziva se Google efektom.
Zamjenjujete li internetom vlastitu memoriju?
Google, Facebook, internetske baze podataka i mnogi drugi oblici izvora informacija na internetu mijenjaju način na koji se prisjećamo stvari – tvrdi studija.
– Google je samo jedan oblik naše vanjske memorije – tvrdi Betsy Sparrow, PhD, profesorica psihologije na Columbia University, New York City. Drugi oblici vanjske memorije na koju se najviše oslanjamo predstavljaju naše bližnje. Na primjer, ako trebate neku sportsku informaciju – pitat ćete svog supruga ili ako trebate neki poslovni podatak – zapitat ćete kolegu s posla. Profesorica Sparrow tvrdi da, iako toga nismo svjesni, te osobe služe kao jedna vrsta naše vanjske memorije za određena područja.
Internet, s druge strane, za razliku od ljudi koji nam u nekom trenutku mogu biti nedostupni ili čak pogriješiti u interpretaciji podatka koji nam je potreban – rijetko daje pogrešne podatke, a pristup internetu je brz i lako dostupan u svakom trenutku.
Dr. Sparrow i njezine kolege su proveli četiri eksperimenta kako bi dokazali postoji li doista određena ovisnost prema pretraživačima koja nas sprečava da prokopamo dublje po svojoj memoriji i sami se prisjetimo podataka koje tražimo. U jednom eksperimentu, sudionicima je rečeno da odgovaraju na postavljena pitanja te da će njihovi odgovori kao i pitanja biti spremljeni u bazi podataka, dok je drugoj skupini rečeno da će nakon što odgovore njihovi odgovori biti izbrisani.
Skupina kojoj je rečeno da će joj odgovori biti izbrisani – sjetila se naknadno i pitanja i odgovora puno lakše i brže nego skupina čiji su mozgovi računali na «save» gumbić.
Na sličan su način provedena i preostala tri eksperimenta i svi su pokazali jednaku tendenciju – ako nam je sugerirano da se možemo osloniti na neki vanjski izvor memorije – naš mozak se gotovo i ne trudi zapamtiti podatke. Dr. Sparrow smatra da takvo prebacivanje podataka na vanjsku memoriju osobađa preostale moždane memorijske kapacitete koji sad mogu lakše pamtiti neke druge stvari i smatra internet korakom naprijed u razvoju ljudske memorije.
Za razliku od dr. Sparrow koja je gotovo opčinjena svojim istraživanjem i vjeruje da će se u budućnosti veliki dio naše memorije oslanjati upravo na internetske baze, odnosno na vanjsku memoriju, neuropsiholog Mark Mapstone, PhD, University of Rochester Medical Center ne smatra to najboljim rješenjem u evoluciji ljudskog mozga i vjeruje da se izbjegavanjem pamćenja jednostavnih podataka umanjuje i mogućnost za kompleksnije funkcije mozga.