Postoji jedan zanimljiv fenomen o kojem se jako malo piše, a njegovo nepoznavanje jedan je od važnijih uzroka nerazumijevanja onoga što zaista želimo kao i razlog preranog odustajanja od toga što želimo. Najčešće ga nazivamo Zakonom polariteta i njegova je glavna svrha pomoći nam stvoriti kontekstualno polje unutar kojeg ćemo moći (1) jasno definirati i (2) pridati dublje i smislenije značenje onome što želimo.
Kako bismo stekli dublje razumijevanje toga principa, krenimo prvo istražiti jedan izrazito paradoksalan koncept koji predstavlja srž Zakona polariteta. On glasi – u odsudstvu onoga što nije, ono što jest – nije.
“Ono što jest” odnosi se na iskustvo koje želimo iskusiti (ono prema čemu smo afirmativni), dok se “ono što nije” odnosi na iskustva koja se pojavljuju u našem životu, a nisu ono što želimo i služe nam kako bismo stvorili jasniju sliku te pridali dublje značenje onome što želimo.
Evo jednog primjera…
Zamislite da je vaš cilj iskusiti intimnu i skladnu ljubavnu vezu koja vas potpuno ispunjava (“ono što jest”). Međutim, čim sebi zadate navedeni cilj Zakon polariteta koji automatski reagira na vašu namjeru, pobrinut će se da vam omogući stvaranje kontekstualnog okvira unutar kojeg ćete moći jasnije definirati i iskusiti svoj cilj.
Drugim riječima, čim u nekom trenutku života izrazite namjeru da iskusite intimnu i skladnu ljubavnu vezu (“ono što jest”), velika je vjerojatnost da će se u vašem iskustvu započeti pojavljivati ljudi i situacije koji će u vama buditi sasvim suprotne emocije (“ono što nije”) i tako vam omogućiti upoznavanje brojnih opcija koje će vam pomoći jasnije definirati što intimna i skladna ljubavna veza za vas točno znači u dotičnom trenutku života.
Zašto?
Zato što vaša ideja o intimnom i skladnom ljubavnom odnosu, u pojedinom trenutku života, sama za sebe ne znači ništa bez iskustva raznih situacija koje će vam aktivirati emocije koje najčešće predstavljaju suprotnost onoga što želite iskusiti. Upravo takve emocije stvorit će vam šaroliki spektar opcija (kontekstualni okvir) koje će vam omogućiti da dobijete (1) jasniju sliku onoga što želite te (2) dublje i ispunjenije iskustvo onda kada dobijete to što želite.
Zamislite da živite u svijetu u kojem postoji samo ljubav. Ne postoje laži, prevare, iskustvo samoće ili neko drugo iskustvo koje najčešće smatramo suprotnošću iskustvu intimnog i skladnog ljubavnog odnosa. U našem zamišljenom svijetu svi ljudi imaju idilične ljubavne odnose i ljubavni parovi maksimalno se poštuju i uvažavaju. Bi li vam intimna i skladna ljubavna veza u takvom svijetu značila isto što i intimna i skladna ljubavna veza u svijetu u kojem živite?
Naravno, to ne bi bilo tako jer u našem zamišljenom svijetu nedostaje kontekstualni okvir unutar kojeg bi vam iskustvo intimne i skladne ljubavne veze imalo značenje koje vam inače ima.
Budimo realni, iako je sve bilo savršeno u edenskom vrtu, Adamu i Evi je ipak nešto nedostajalo. Nedostajalo im je iskustvo emocija koje predstavljaju suprotnost onoga što su bili i imali kako bi mogli spoznati to što su bili i imali. Iako su živjeli u rajskom vrtu (savršenstvu), zbog nepostojanja kontekstualnog okvira oni to nisu mogli iskusiti. Imali su sve što im treba, ali nisu imali osobno iskustvo posjedovanja svega. Trebao im je kontekstualni okvir i zato su ipak odlučili kušati plodove sa “zabranjenog stabla”.
Osobi koja se rodila u siromašnoj obitelji te svojim radom i trudom došla do financijskog blagostanja, to isto financijsko blagostanje znači nešto potpuno drugo negoli osobi koja se rodila u obitelji koja već generacijama živi u financijskom blagostanju. Iako se u navedenim slučajevima može raditi o istoj razini financijskog blagostanja, cjelokupni kontekst njihova života presudit će kakvo će značenje svaka od njih pridati financijskom blagostanju.
Koliko neka nekretnina vrijedi, gotovo najmanje ovisi o njezinim “osobnim“ karakteristikama (svojstvima koja ona ima sama po sebi). Njezina vrijednost određuje se uzimajući u obzir “kontekst“ unutar kojeg se nalazi. Primjerice, stanovi u New Yorku u prosjeku su za 600 posto skuplji od stanova u Zagrebu.
Međutim, često nismo svjesni navedenog i čim se u našem životu pojavi netko ili nešto što nije u skladu s onim što želimo te se ne uklapa u našu izvornu zamisao o tome kako bi se stvari trebale posložiti da bismo dobili ono što želimo, mi se automatski tome započinjemo opirati. I upravo tu nastaje problem i zastoj.
Umjesto da navedena iskustva tretiramo poput “sastojaka” koji nam služe za stvaranje kontekstualnog okvira unutar kojeg ćemo moći jasnije definirati i iskusiti ono što želimo, zbog opiranja i borbe s njima, ona postanu kruti aspekt naše stvarnosti. “Ono čemu se opiremo to ustraje” – kazao je poznati psiholog Carl Gustav Jung. Što smo duže u otporu u odnosu na ono što ne želimo, naš otpor postaje veći. Što je naš otpor veći, istodobno znači i da sve više svoje pozornosti usmjeravamo na ono što ne želimo.
Postoji velika razlika između sudjelovanja u iskustvu koje nam omogućava stvaranje kontekstualnog okvira te svjesnog upoznavanja “sastojaka” (osvještavanja) kontekstualnog okvira. U prvom slučaju radi se o pukoj reakciji na situaciju s kojom se suočavamo, dok se kod svjesnog upoznavanja elemenata kontekstualnog okvira radi o vještini koju je potrebno naučiti.
Osoba može imati brojna bolna i nelagodna iskustva u ljubavnim odnosima, no to istodobno ne znači da je osvijestila kontekstualni okvir koji će joj omogućiti potrebnu jasnoću kako bi u ljubavnim vezama dobila ono što želi te znala prepoznati ljude, ideje i situacije koje je vode u smjeru onoga što želi. Nije u pitanju kvantiteta neželjenih iskustava već svjesnost stvaralačkog procesa te uloge kontekstualnog okvira u navedenom procesu.
Sve dok samo reagiramo na iskustva koja ne želimo (“ono što nije”), time iznova aktiviramo Zakon polariteta koji nam odmah krene omogućavati još sličnih iskustava kako bismo iznova dobili priliku stvoriti potrebni kontekstualni okvir. Drugim riječima, razne situacije koje predstavljaju suprotnost onome što želimo (“ono što nije”) pojavljivat će se sve dok ne (1) stvorimo potrebni kontekstualni okvir ili dok potpuno ne (2) odustanemo od onoga što želimo.
Zbog nerazumijevanja navedenog fenomena često kročimo kroz život težeći samo ugodnim i željenim iskustvima, dok negiramo i bježimo od iskustava koja nam bude negativne emocije. Kao posljedica toga, zasitimo se svakojakih iskustava te ili odustanemo od onog što želimo, ili pristanemo na znatno niže kriterije u odnosu na ono što bismo zaista željeli. Započnemo se kompromitirati s onim što nam je zaista bitno i postupno u sebi počinjemo osjećati sve veću i veću prazninu koju je sve teže ispuniti.
