Vrsta: Salix sp., Salicaceae
Hrvatski naziv: vrba
DIO BILJKE KOJI SE KORISTI: Kora.
SASTAV: Fenolni glikozidi, salicilati (računani kao salicin), flavonoidi, tanini, katehini.
UPOTREBA: U medicini je korištena kod artritičkog reumatizma s upalom i bolovima, prehlade, respiratornog katara, artritisa s gihtom, reumatoidnog artritisa s upalom i vrućice.
DOZIRANJE: 1-3 g suhe kore 3 puta dnevno kao dekokt (60-120 mg salicina dnevno). 1-3 mL tekućeg ekstrakta (1:1 u 25% alkoholu) 3 puta dnevno.
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE: Istraživanja na životinjama pokazala su protuupalno, antipiretičko, hiper- i hipoglikemijsko, antikoagulantno i urikozurično/urikolitično djelovanje. Nema dokumentiranih kliničkih istraživanja za vrbu, ali potvrđena su djelovanja salicilata. Salicin je prolijek koji se u probavnom sustavu pretvara u saligenin pa u salicilnu kiselinu.
NUSPOJAVE: Prijavljene su blage nuspojave koje uključuju bol u trbuhu, mučninu, vrtoglavicu. znojenje i osip. Predoziranje salicilatima uključuje simptome kao što su gastrička i renalna iritacija, hipersenzitivnost, krv u urinu i stolici, tinitus, mučninu i povraćanje.
KONTRAINDIKACIJE: Pojedinci koji su osjetljivi na aspirin, imaju astmu, peptički ulkus, dijabetes, giht, hemofiliju, hipoprotrombinemiju te bolesti bubrega ili jetre trebaju izbjegavati upotrebu vrbe. Salicilati interreagiraju s metotreksatom, antikoagulansima, spironolaktonom, metoklopramidom, fenitoinom, probenecidom i valproatom. Paralelna upotreba s lijekovima koji sadržavaju salicilate (aspirin, andol) nije preporučljiva. Sigurnost korištenja u trudnoći nije utvrđena pa se preporučuje izbjegavati korištenje vrbe. Salicilati se izlučuju u majčinom mlijeku i mogu izazvati makularni osip pa se preporučuje izbjegavati korištenje vrbe za vrijeme dojenja.
