Vrsta: Tanacetum vulgare, Asteraceae
Hrvatski naziv: vratić
DIO BILJKE KOJI SE KORISTI: zelen
SASTAV: Steroidi, terpenoidi, eterično ulje, gume, sluzi, smole i tanini.
UPOTREBA: U fitoterapiji je korišten kod infekcije nematodama, površinski kao antiskabioz i kod pruritusa, a posebno kod glista u djece. U nekim zemljama se koristi kod želučanih, crijevnih i bolesti žuči, ali se zbog sadržaja tujona savjetuje izbjegavati samoliječenje.
DOZIRANJE: 1-2 g suhe zeleni 3 puta dnevno kao infuz. 1-2 mL tekućeg ekstrakta (1:1 u 25% alkoholu) 3 puta dnevno.
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE: Istraživanja na životinjama pokazala su antispastičko, koleteričko, anthelmintičko, antifungalno, antihiperkolesteremijsko i hipoglikemijsko djelovanje. Jedno dokumentirano kliničko istraživanje pokazalo je poboljšanje kod pacijenata sa žučnim i jetrenim bolestima.
NUSPOJAVE: Ulje vratića sadrži toksični keton – β-tujon. Simptomi trovanja su brz i slab puls, teški gastritis, jake spazme i konvulzije. Iako se većina trovanja dogodila kod unosa ulja, moguće je i trovanje prahom i infuzom pa se upotreba ne preporučuje. Vratić sadrži i seskviterpene koji mogu izazvati alergijsku reakciju koja se očituje kao kontaktni dermatitis.
KONTRAINDIKACIJE: Nema dokumentiranih interakcija, ali je potreban oprez pri korištenju lijekova istog ili suprotnog djelovanja. Vratić je kontraindiciran u trudnoći i laktaciji.
